Hrvatsko gospodarstvo potonulo je u prošloj godini za 8,4 posto u odnosu na 2019. godinu. Iako očekivano, ne treba bježati od činjenice da je to jedan od najvećih padova unutar Europske unije. Gledajući samo zadnji lanjski kvartal, ostvarili smo pad od 7 posto, što je treći najveći pad unutar EU čije je gospodarstvo zbog aktualne pandemije u istom razdoblju stradalo u prosjeku 4,8 posto na godišnjoj razini. Ne treba bježati od činjenice koja po tko zna koji put ukazuje na neodrživu strukturu domaćeg ekonomskog sustava neotpornog na eksterne šokove svih vrsta. Ključna je u tome preskupa država, nedovoljna produktivnost privatnog sektora i prevelika ovisnost o turizmu i povezanim uslužnim djelatnostima. No za razliku od prošle recesije koja je poharala Europu, hrvatski oporavak trebao bi biti znatno kraći tako da bismo već 2023. trebali biti na nivou produktivnosti iz pretpandemijske 2019. godine.
Razloga tomu ima više, no ključna su ogromna financijska sredstva koja imamo na raspolaganju iz europskog fonda oporavka i zajedničkog europskog proračuna. Bez obzira na kritike koje trpi aktualna Europska komisija, činjenica je da su unatoč protivljenju štedljivih zemalja sjevera uspjeli pogurati financijski plan koji samo Hrvatskoj u idućih sedam godina na raspolaganje stavlja 24 milijarde eura, većim dijelom bespovratnih sredstava. Imamo li 24 milijarde razloga za optimizam i kako ćemo utrošiti taj novac, to je drugo pitanje i povod da se zapitamo jesmo li doista spremni mijenjati se.
Hrvatska udruga poslodavaca nedavno je izišla sa zahtjevom da se privatnom sektoru omogući korištenje barem polovice sredstava namijenjenih oporavku iz zajedničke bruxelleske blagajne. Zahtjev opravdavaju činjenicom da su privatne investicije te koje donose veću produktivnost, dodanu vrijednost i stabilniji gospodarski rast. Ako novac koji nam stoji na raspolaganju iz EU utrošimo na javni sektor, jednokratno ćemo se pomaknuti s mrtve točke, ali dugoročno se promijeniti neće ništa. Poslodavci su svjesni da nam trebaju vrtići, ceste, željeznica i kanalizacije, ali ulaganje u takvu vrstu infrastrukture predstavlja trošak za koji Hrvatska nema novca. Europske milijarde treba iskoristiti kako bi se ojačao i transformirao privatni sektor, i to oni segmenti koji imaju šansu biti konkurentni u globalnoj tržišnoj utakmici.
Snažne kompanije otvorit će mogućnost novog zapošljavanja, uložiti u inovacije i stvoriti dodanu vrijednost od koje će onda i javni sektor imati koristi. Dajte poduzetniku da investira u novu tehnologiju, proširenje kapaciteta i nova tržišta, a novac koji vrati kroz poreze investirajte u lokalnu infrastrukturu. Drugim riječima, novac koji namjeravamo potrošiti najprije moramo zaraditi. Stoga na 24 europske milijarde ne treba gledati kao na otvorenu blagajnu iz koje će općine, gradovi i županije grabiti kako požele. Taj novac povijesna je prilika Hrvatskoj da nakon 30 godina dovrši kilavu tranziciju i postavi gospodarstvo na zdrave noge. Stoga poruku hrvatskih poslodavaca na Markovu trgu moraju ozbiljno shvatiti. A ona glasi da se najmanje 50 posto EU novca treba staviti poduzetnicima na raspolaganje kroz pozive za dodjelu bespovratnih sredstava. Taj novac, tvrde u HUP-u, treba iskoristiti za stimuliranje investicija privatnog sektora za koje postoje pripremljeni projekti. U suprotnom, u idućem će se razdoblju ogroman novac sliti u javne blagajne, a prekomjerne investicije javnog sektora dovest će do istiskivanja privatnih investicija što je pak štetno za održivi razvoj gospodarstva. U tom slučaju čitava će država i dalje ovisiti o fragilnoj berbi tijekom tri ljetna mjeseca.
Ove godine to će biti ključno. Ako se epidemiološki hazard s popuštanjem mjera pokaže isplativim, dočekat ćemo turističku sezonu u zelenoj zoni i ostvariti oko 60 posto prihoda iz 2019. godine. To je jedina računica prema kojoj ćemo preživjeti bez većih potresa i krenuti put oporavka. No to ne ovisi samo o tome koliko će Hrvatska čvrsto držati virus pod kontrolom već i o odlučnosti vlada u nama najzanimljivijim emitivnim tržištima da iskorijene virus. Fiskalno konzervativna Njemačka, o kojoj u dobroj mjeri ovisi uspješnost hrvatske turističke sezone, imala je lani nezapamćenih 4,2 posto proračunskog deficita. Prevedeno u eure, Nijemci su na suzbijanje pandemije potrošili gotovo 140 milijardi. Možemo biti prilično sigurni da u tim okolnostima vlada u Berlinu neće dozvoliti nesmetano putovanje svojih građana u zemlje koje pandemiju ne budu držale pod kontrolom. Ako Hrvatska do ljeta ne bude imala zadovoljavajuću epidemiološku situaciju, bit ćemo u velikim problemima. Nadajmo se da će ova godina biti posljednja u kojoj su nam sve nade uprte u turističku sezonu.
VIDEO Od 12. veljače do 15. svibnja posjetite izložbu "Hrvatska svijetu"
Tih 24 milijarde je skoro skroz namijenjeno za javni sektor, tako da nema tu neke promjene smjera, već samo jačanje postojećeg. Uostalom, tako ja najavio i Plenković, tako piše u strategiji, tako je neki dan rekao i Marić... To je ona ista politika koja nas je dovela na dno EU-a, koja nas čvrsto drži na dnu i ne da nam da se maknemo s dna... Utrošit ćemo 24 milijarde Eura da se još čvršće zalijepimo na dno. Divno...