Nedjelja. Bio je to dan kad je Blagica Bandić shvatila da nosi Milana. Dan koji je on, kao ministrant kod fra Blage Brkića, provodio u crkvi. Dan kad je kofer spakirao za Zagreb.
Dan kad je, u devedesetima prošlog stoljeća, vjenčavao mlade parove za dodatni keš. Dan kad je pobjeđivao na izborima, dan kad je uhićen. Dan na koji je lani slavio 65. rođendan. Dan kad je umro.
Traperice i dvije majice
– Bit ću gradonačelnik dok god moji sugrađani to budu željeli i dok god me dragi Bog bude držao na nogama – govorio je tako često Milan Bandić, najdugovječniji hrvatski politički dužnosnik.
I bilo je tako, Bandić je jučer u povijest upisan kao “doživotni gradonačelnik”. Da je već rođenjem bio predodređen upravo za tu životnu ulogu, isticali su nebrojeno puta njegovi suradnici, a i sam Bandić, koji je u lipnju 1974. stigao u Zagreb s namjerom da uspije. Teško je živio s mamom Blagicom, sestrom Tonkom i bratom Dragom na Bandića brigu, sedam kilometara svaki je dan pješačio u Grude u školu, nakon nastave pomagao u polju.
– U Grudama sam završio gimnaziju, dobio studentski kredit i otišao na studij u Zagreb. Još pamtim uzbuđenje koje me obuzelo onog lipanjskog jutra kad sam u smeđi kofer od skaja stavljao plan Zagreba, traperice i dvije majice – prepričavao je Bandić ovako, još na početku karijere, priču o svom polasku u obećani grad.
Ovu je crticu o dvije majice i trapericama toliko puta izrekao da je postala legendom, u kojoj se kofer od skaja često “pretvarao” u onaj luksuznog Louis Vuittona jer – “smeđe je smeđe”. Nije mu, međutim, krenulo odmah kad je s Glavnog kolodvora kročio na ulice metropole. Studentske je dane, a upisao je tadašnji Fakultet političkih nauka, provodio na istovaru šećera i ugljena te žbukajući pročelja.
Dobra je to bila zarada, objašnjavao je sam Bandić, pomogla mu je da plaća kredit. Ali i da plati pokoji sok Vesni na plesnjaku. U Studentskom centru, “na čagi”, upoznaje Milan Bandić svoju buduću suprugu, a početkom 80-ih rađa im se kći Ana Marija.
Radi u to vrijeme Milan Bandić u hladnjači u Ledu, pa se 1983. zapošljava u Općini Peščenica, kao “stručno-politički radnik”.
Prigovaraju mu već onda da premalo vremena provodi u kancelariji, a previše na terenu. Počeci su to onoga što je Milan Bandić znao najbolje, a što je poslije radio “365 dana u godini jer svaki je dan radni dan”. Populizam ili, kako je on to nazivao, “operativna politika”, koju je, objašnjavao je, on bez problema mogao predavati i na Sorbonni. Pravi Bandićev uspon počeo je 1993., kad postaje tajnik zagrebačkog SDP-a, nakon čega 1995. ulazi u Skupštinu, a dvije godine poslije postaje prvim čovjekom SDP-a Zagreb.
Na izvanrednim izborima 2000. počinje odrađivati prvi gradonačelnički mandat, i to sad već kultnom premijernom sjednicom Gradske uprave izvan Poglavarstva, u lokalnoj trgovini na Kozari putevima.
Miljenik zapuštenog kvarta
Tek izabrani čelnik metropole u odijelu i mokasinkama pregazio je blatnu lokvu te postao miljenik zapuštenog kvarta kod Žitnjaka.
Drugi mandat Bandić osvaja 2001., a onda godinu poslije pokušava podmititi policajca koji ga je uhvatio da vozi u alkoholiziranom stanju. Dao je ostavku, poslije postao kum kćeri službenika MUP-a koji ga je uhitio, a vladavinu iz sjene do 2005. prekinuo mu je, na neko vrijeme, teški moždani udar koji je doživio 2003. na sjednici Skupštine. Četvrti mandat 2009. obilježavaju mu i predsjednički izbori, nakon što odlučuje da želi postati “gradonačelnik Hrvatske”, ali i izlazak iz SDP-a, koji ga izbacuje jer na izbore izlazi unatoč tome što ga stranka ne želi podržati.
Peti ga put Zagreb kao vođu odabire 2013., a sljedeće godine, kao osumnjičenik za više kaznenih djela, završava dvaput u pritvoru te Grad na šest mjeseci mora prepustiti zamjenici Sandri Švaljek. Iznerviran njezinim postupcima, nakon izlaska iz Remetinca, opoziva većinu njenih odluka te 2015. osniva svoju Stranku rada i solidarnosti te 2016. odlazi na parlamentarne izbore. S dva osvojena mandata u jednom trenutku uspijeva u klubu imati čak 13 zastupnika, koje sam naziva “žetončićima”.
Šesti gradonačelnički mandat osvaja 2017., a iste godine završava na operaciji bruha koji je “zaradio dižući lonac pun graha za Prvi maj”. Ugrađen mu je te godine i stent, slomio je i gležanj, nakon čega je odbio nositi gips jer je taman trebao dobiti odlikovanje od Vladimira Putina, a “pred njega takav ne ide”.
Tko je Jelena Pavičić Vukičević? Bandić joj je vjerovao i sada će voditi Grad do izbora. Čeka ju teško razdoblje
jedva čekam štakore, žetončiće kad krenu sa pretrčavanjem. gmizavci koji su mijenjali 5-6 stranaka, krali mandate drugim strankama. nadamo se da će dugogodišnji sitni kriminalčići, falsifikatori biti ispraćeni nogom u guzicu pred publikom iz svojih kancelarija upravo onako kako su oni to radili.... to je sad najmanja zadovoljština ljudima koji su bili na udaru tih koruptivnih neljudi