Čitao sam najprije na raznim portalima, domaćim i zapadnim, a potom i u našim novinama, da su mlade ruske pankerice, djevojke iz Pussy Riota, optužene na dvije godine zatvora za huliganstvo i vjersku mržnju te povredu osjećaja vjernika. Spominje se još i remećenje javnog reda i mira. Vidim, svi su mediji bez ikakve zadrške stali iza djevojaka. Onda mi je palo na pamet, što bi bilo da se takvo što zbilo kod nas? Kako bi onda izvještavali naši mediji?”, komentira vjerni Večernjakov čitatelj.
Pod “takvo što” čitatelj je mislio na upad triju maskiranih pankerica u središnju moskovsku crkvu, hram Krista Spasitelja, gdje su izvele pjesmu u kojoj mole Djevicu Mariju da otjera Putina. Snimku nastupa poslije su stavile na internet. Mislio je čitatelj i na svjetske reakcije.
U Večernjaku čitamo da su donošenje presude pratili prosvjedi ruskih opozicijskih čelnika (od Sergeja Udalzova do Garija Kasparova), što ne iznenađuje, ali je iznenađujuća brzina reakcije zapadnih političara i još više estradnih zvijezda poput Madonne, Paula McCartneyja, Dennyja DeVita…
Naš čitatelj ne dvoji oko toga što su sve naše novine, portali, televizije i radiji stali na stranu djevojaka – kazna je velika, a bit će i drastična završe li u kažnjeničkoj koloniji – ali mu je problematično bespogovorno odobravanje svjetske, pa i naše javnosti načina i mjesta koje su djevojke odabrale za protest protiv Vladimira Putina.
Možemo poslušati čitatelja i zamisliti eventualni pankerski performans u zagrebačkoj katedrali, ali ne vidimo tog domaćeg političara kojeg bismo mogli usporediti s Putinom. Ostavimo stoga Putina po strani.
Zamišljajući medijske izvještaje nakon te protestne svirke u katedrali, također iz naših misli, vidim: “Sramota: djevojke oskvrnule katedralu”, “Skandal: djevojke povrijedile katolike” ili “Pankerice povrijedile katedralni oltar”.
Potom bismo pratili suđenje djevojkama i kalkulirali kakvu će kaznu dobiti. Bez relevantnog pravnog znanja, pretpostavimo da će biti dvojba (prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira) između izricanja novčane (50 do 350 DEM, nije pogreška, u Zakonu su još uvijek marke) i kazne zatvora (do 30 dana). Naši mediji ne bi ni trepnuli na zatvorsku kaznu jer, ruku na srce, nije tako oštra.
Druga su pak priča svjetski političari, estradnjaci i druge poznate osobe, koji su strelovito i po ustaljenom predlošku reagirali na kaznu djevojkama iz Pussy Riota: slobodno i glasno napali su rusku vlast. Tako rade uvijek, kritiziraju događaje u drugim zemljama, a o domaćim prljavštinama ni riječi. Denny DeVito nikad nije upozorio da zloglasni zatvor Guantanamo, unatoč Obaminu obećanju, još nije zatvoren, Paul McCartney nije osudio britanske prijetnje da će upasti u ekvadorsko veleposlanstvo i posredno Juliana Assangea isporučiti SAD-u gdje ga čeka baš Guantanamo, a Madonna je povukla već snimljeni antiratni spot.
Čitatelj je očito poručio medijima: ako već preuzimamo strani sadržaj, ne smijemo nekritički preuzimati i stav.
ZASTUPNICA ČITATELJA
