Je li bivši ministar pravosuđa Ivan Šimonović uoči odlaska u UN bio svjestan toga da ide u svijet intriga koje uključuju nadzor kreditnih kartica, prikupljanje informacija o telekomunikacijama njegovih kolega pri UN-u, pa čak i prikupljanje DNK uzoraka? Takav nalog veleposlanicima poslala je američka državna tajnica Hillary Clinton, a tajnu je depešu, jednu od 251.287, objavila zviždačka internetska stranica WikiLeaks. Iako je WikiLeaks na svojim stranicama dosad objavila samo jedan promil materijala, RH se već spominje u četiri dokumenta.
Tražila i otiske prstiju
Jedna smo od rijetkih zemalja u kojoj je veleposlanstvo SAD-a dobilo nalog za prikupljanje informacija od diplomata pri UN-u po svim točkama zanimanja Washingtona. Ministarstvo H. Clinton zanimali su stavovi vlada, ali i podaci o telefonskoj, mobilnoj, računalnoj komunikaciji diplomata, lozinke, a često i otisci prstiju, DNK, skenovi rožnice. Tu dolazimo do svijeta u koji je upao Šimonović. Od pomoćnika glavnog tajnika UN-a smo tražili komentar, no Šimonović – kao i drugi diplomati – ne može komentirati depeše.
Hrvatska se spominje i u bilješkama po kojima je Francuska bila za primanje Hrvatske u NATO, a Njemačka podržavala ulazak u EU te u primjedbi da Hrvatska i Slovenija rješavaju pogranični spor. Hrvatska se spominje u 2053 dokumenta, a veleposlanstvo SAD-a u Zagrebu u domovinu je poslalo 1686 depeša. Diplomatsko dopisivanje pojačalo se prigodom izbora, a s četiri depeše i nakon što je Ivo Sanader pokušao puč u HDZ-u 3. siječnja 2010.
– Nikakvi dokumenti ne mogu pokvariti odnose između Hrvatske i SAD-a – ističe Ministarstvo vanjskih poslova, a ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko kazao je da to ne može ugroziti nacionalnu sigurnost RH. Dekan zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti dr. Vlatko Cvrtila ne smatra da je riječ o neobičnoj diplomatskoj korespondenciji ili špijuniranju, ali ističe da je administracija B. Obame već pretrpjela štetu. Za RH ne misli da može pretrpjeti štetu te objašnjava frekvenciju depeša.
Uobičajena komunikacija
– Godina 2003. bila je bitna zbog parlamentarnih izbora. Slijedilo je burno razdoblje ispunjavanja uvjeta Haaškog suda, a 2004. i 2005. bile su obilježene pripremama za izbore. Godine 2006. zaredali su problemi s A. Gotovinom i odgodom pregovora s EU, 2007. na redu su opet bili izbori, a 2008. i 2009. bile su vezane uz put Hrvatske u NATO – kaže Cvrtila. Da dokumenti ne mogu naštetiti odnosima RH i SAD-a, smatra i politolog D. Grubeša te kaže:
– Ne donose ništa novo. Takva je komunikacija uobičajena među veleposlanstvima. U depešama javljaju o pojedinačnim pitanjima, prate medije, iznose procjenu diplomata. Takva komunikacija otkriva utrobu diplomacije. Riječ je o zastarjelom modelu, temeljenom na procjenama, tračevima... Iznosi se ono što diplomati međusobno šapću na domjencima, no problem nastane kad to postane javno.
Dodaje kako je uobičajena praksa da velike države "špijuniraju" dužnosnike velikih organizacija, poput UN-a.
– Zanimljiv je podatak iz depeše da su trebali pribaviti brojeve kreditnih kartica što bi pak upućivalo da bi ih se možda željelo ucijeniti. Podatak da su trebali prikupljati DNK UN-ovih dužnosnika graniči sa znanstvenom fantastikom – kaže Grubeša.
Ma taj Kinki liks izgleda služi samo da se diskreditira jednoga da bi drugi carovao. Špijunima izgleda nedostaje hladni rat. Tamo im je bilo nabolje, nekako ima se ne sviđaju ovi mudžahedini, jer jadni špijuni više ne znaju tko im je prijatelj a tko neprijatelj.