Direktor Belja izvijestio je 7. lipnja 2016. Zagrebačku burzu, Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga i Hinu da su Uprava i Nadzorni odbor društva “razmotrili odredbe i transakcije” i da je Belje “preuzelo jamstvo za obveze vladajućeg društva” Agrokora za obveznice koje je Agrokor emitirao i kredite koje je podigao, u ukupnom iznosu od 2260 milijuna eura i 300 milijuna dolara ili oko 18,8 milijardi kuna.
Je li Belje trebalo i smjelo izdati takvo jamstvo? U jednu ruku, trebalo je. Dio tih Agrokorovih kredita uložen je u Belje. Zatim, Belje nije jedini jamac za te kredite. Naposljetku, Belje nesumnjivo ima povlašten položaj u transakcijama s ostalim poduzećima iz Agrokorove grupacije, posebno s Konzumom kojemu može zahvaliti efikasnu prodaju najvećega dijela svojih proizvoda. U drugu ruku, ukupni je kapital uložen u Belje samo 1,8 milijardi kuna, a vrijednost svih dionica Belja uvrštenih na Zagrebačku burzu trenutačno je samo 176 milijuna kuna. Ali to ne bi javnost trebalo previše zabrinjavati: ako su kupci Agrokorovih obveznica i zajmodavci zadovoljni takvim jamstvom, neka im bude.
Međutim, Agrokor je vlasnik samo 36 % redovnih dionica Belja, dok 64 % drže neki drugi dioničari, među kojima je i RH. Te ostale dioničare nitko nije pitao slažu li se oni s tim da Belje i s njihovim kapitalom bude jamac za deset puta veće obveze. A posve je jasno da vrijednost njihove imovine izravno ovisi i o tome hoće li svoje dužničke obveze uredno ispunjavati vladajuće društvo koje nije njihovo i na koje oni nemaju nikakvog utjecaja. Ista je stvar s Ledom u kojem Agrokor ima samo 48,91 % dionica, s Jamnicom (Agrokor 75,92 %, RH 5,56 %), Zvijezdom (Agrokor 51,84 %, a RH čak 16,95%). Tu Agrokorovu praksu Europska unija je praktički zabranila. Prošli utorak Europski parlament izglasao je izmjene Direktive o pravima dioničara, a za koji dan prihvatit će ih i Vijeće i bit će objavljene u službenom listu.
Stupit će na snagu za dvije godine. Jedna od glavnih izmjena direktive odnosi se na transakcije među povezanim poduzećima. Nova pravila od svih dioničkih društava zahtijevaju da učine javno dostupnima sve bitne transakcije s povezanim tvrtkama koje predstavljaju rizik za manjinske dioničare. A ovih dana na Agrokorovu slučaju vidimo da to nisu samo financijski rizici, nego i rizik od poteškoća s plasmanom i naplatom robe.
Kompanije će također te transakcije morati podnijeti na odobravanje glavnoj skupštini dioničara ili upravnom odboru. U biti, EU je odlučio staviti pod posebno povećalo i investicijsku javnost dodatno upozoriti na glavni mehanizam s pomoću kojega je Agrokor postizao izvanredno brz rast, ali ga je on istodobno odveo u prezaduženost i dugoročnu financijsku neodrživost, a njegove partnere dioničare u drastične gubitke. Žalosno je pritom da je EU bila potrebna velika recesija da uoči makroekonomski rizik od poslovne prakse koja je u anglosaksonskom svijetu etički neprihvatljiva već stoljećima.
>>Agrokor: Naša pozicija i opstojnost nisu upitni, imamo snažnu podršku ključnih dionika
>>Tedeschi o Agrokoru: Situacija je složena no vjerujem da će se iznaći rješenje
U EU trebaju samo izanalizirati sve što je Agrokor radio zadnjih 20 godina, i sve to strogu zabraniti kao najgoru, nepoštenu, antitržišnu, klijentelističku i naposljetku samoubilačku praksu, a svim Agrokorovim menadžerima trajno zabraniti obavljanje takvih poslova.