Predsjedniku Republike i predsjedniku Vlade nije trebala zvučna kulisa Janafa da objave urbi et orbi da se ne podnose ni u dramatičnim okolnostima pandemije i korupcije. U atmosferi kohabitacijskog nereda narod je i prije otkrića o jednoj skrivenoj menzi u centru grada sve teže razlikovao tko pije a tko plaća! A sad još manje zna što bi se moglo otkriti u nastavku borbe oko toga tko se sve družio u Slovenskoj 9 i tko će tamo ostaviti kosti.
Nije na čelnicima države samo gospodska obveza da imenuju veleposlanike, ako to bude išlo glatko, nego da rade radnički – a ne ratnički – za državu i da misle na državljane, da sve ne ode dovraga od velike negativne energije koja guši Hrvatsku. Neće, valjda, osmijeh Josipe Rimac na izlasku iz Remetinca biti nešto najljepše što se zemlji događa? Bi li i u politiku trebalo uvesti VAR, da se ograniči „slobodno sudačko uvjerenje“? Ako je papa Franjo preko noći udaljio svoga kardinala, da Vatikan ne bi vonjao po korupciji, što se jedna svjetovna vlast toliko ustručava i od pomisli da o možebitnom kriminalu u jednoj velikoj državnoj tvrtki zna išta više nego što joj je propisano da smije znati.
Nije afera Janaf prva takva javna bruka koja se dogodila Hrvatskoj ili nekoj drugoj tranzicijskoj zemlji u kojoj je s tržištem narasla glad za novcem, a sama država nema dovoljno kontrolnih mehanizam da spriječi da se glad namiruje krađom. Problem je tko je sve u tome sudjelovao, izravno ili neizravno. U šarenom društvu, glavni su likovi statirali, a statisti igrali glavne uloge. To pojačava ogorčenje, osobito kod onih koji tamo nisu ni luk jeli ni luk mirisali. Prijepori na vrhu države ne tiču se toliko ni same afere koja dijeli javnost, a ne samo glavne aktere, ni ambijenta koji otkriva – ili skriva – perverzije u društvu.
Milijuni u džepu
Uz famozni “klub” Dragana Kovačevića, ovako ili onako, vezan je crème de la crème hrvatske politike i gospodarstva, šefovi država i supružnici, ministri, suci… Je li se u jednoj rupi stvarno vodila paralelna politika? Ili se tamo u sjeni formiralo povlašteno društvo? Jesu li se u “klubu” dogovarali kriminalni poslovi? Ili se samo trgovalo utjecajima? Kakve su se sve tajne izložene, i pospremljene, u četiri oka? Kruna svega: tko za to nije trebao znati? Nije najvažnije je li netko stavio u džep dva milijuna iako je to pitanje vjerodostojnosti sustava i moralne ljestvice u društvu; važnije je tko je za to trebao znati, to je pitanje organiziranosti državne vlasti. Najtočnije bi bilo reći da ništa nije nevažno kad se radi o toliko reklamiranoj borbi protiv korupcije.
Video - Milanovića ismijavaju nakon izjava o aferi Janaf
VAR se nikad neće uvesti na političke terene sve dok o tome odlučuju političari. Tko bi podnio takvu kontrolu? Ali, kad bi postojale tehničke mogućnosti da se VAR uvede u politiku i kad bi za to bilo političke volje, trebalo bi to učiniti po ubrzanome postupku da se konačno prekinu sukobi na vrhu države i utvrdi tko je u pravu: Zoran Milanović kad proziva šefa Vlade da je on trebao sve znati o istrazi, zapravo izvidu, kao što je on znao dok je bio na njegovoj dužnosti, pače da je morao znati da kriminal ulazi u najvažniju državnu kompaniju, ili Andrej Plenković kad napada šefa države hvaleći sebe da skrupulozno poštuje trodiobu vlasti i ništa ne zna.
Milanović ima mrkvu, a ne zna što bi s njome; kako ga povlače za jezik, on sve više nalikuje na Malrauxa: kad uzme riječ, ne može je pustiti. Plenković ima batinu, ali pere ruke, da ne bi ispao batinaš. Formula je dobro znana: Hrvatska će ojačati svoju pravnu državu tako da ohrabruje institucije da zakonito rade posao za koji su formirane, da ga rade u punoj neovisnosti i s odgovornošću da građani budu jednaki pred zakonom, a zakoni jednaki za sve. U tome bi se šef države i šef Vlade trebali ujediniti kad ih njihovi (slični?) karakteri ne bi razjedinjavali.
Gledano politički, predsjednik države ne bi smio isticati nešto što bi kao legalist trebao skrivati – da je u prvome političkom životu znao za istrage prije nego što su bile dovršene. Ako stvarno nije pružao zaštitu progonjenima i tako ometao istragu, nije izgubio nevinost čak i da je kao „promatrač“znao tko je sve na putu za Remetinec. A predsjednik Vlade ne bi trebao tajiti nešto što bi smio isticati – da je na vrijeme upoznat s ugrozom države.
Prijenos nafte je od strateškoga interesa za državu da bi o virusu korupcije znalo samo na nekoliko policijskih izviđača; samo bi prijevoz oružja bio za državu od veće važnosti. Ako čelnik Janafa potpada pod ozbiljnu sumnju da namješta ili čak prodaje poslove, šef Vlade ne može biti u položaju prevarenog muža da posljednji saznaje za izdaju. Pravni će čistunci uvjeravati da je dobro što šef izvršne vlasti ne zna da mu pravosuđe otkriva kriminal u srcu države; politički će realisti dokazivati da u pitanjima od interesa za državu, a osobito za njenu sigurnost, predsjednik Vlade ne može biti neinformiran.
Država ima svoj VAR; samo, Ustavnom sudu treba po nekoliko mjeseci, nekad i više godina, da ustanovi radi li se o prekršaju nad Ustavom. Miroslava Šeparovića i njegovu sudačku družinu ne zanimaju narušeni odnosi na vrhu države; kad bi za njih tamo bilo posla, država bi se drukčije tresla. Moguće je da bi i VAR bio neupotrebljiv u ovako suptilnim stvarima; možda bi se, u toj političkoj borbi riječ na riječ, mogao upotrijebiti detektor laži.
Puno je još pitanja krivnje oko curenja novca i šverca informacija koje će sudstvo godinama rješavati. Korupcija je razorna za reputaciju svake države; a kad još sama nije u stanju zadržati tajnu o izvidima i istragama, onda je to poraz države u borbi protiv korupcije. Nije potrebno govoriti o tome da se curenje neće zaustaviti tako da premijer ne bude na listi abonenata. Tko bi sjekao granu na kojoj sjedi? Da je moguće osnovati VAR koji bi vrijedio za politiku, ne bi stvari bile kakve jesu. Prevelike su povlastice posrijedi za zemlju u kojoj stotine tisuća blokiranih ne zna kad će sastaviti konac s krajem. Dok je domaćin “kluba” iz Slovenske 9 častio svoje brojne goste, vjerojatno je bilo pitanje časti sjesti u taj ćumez, kako se za nj naknadno govori; kad je isteklo vrijeme slave i ponosa, počinje doba sramote: tko je tamo pio, magarac (zadnji) bio! Malo je u našim ljudima ostalo od starinske časti da mu je prijatelj drag koliko i istina.
Video - Plenković u Bruxellesu upitan o Milanovićevim izjavama
Nije to pledoaje za Dragana Kovačevića: neka se sam brani; to je zauzimanje za svakoga čovjeka koga osude i prije nego što dođe na sud. I njima bi dobro došao VAR, da barem malo pokrije prazna mjesta na kojima svatko može ispisivati svoje presude. Afera Janaf i u početnoj fazi teško kompromitira politiku, pravosuđe i policiju: kako informacije o kriminalu u najvažnijoj državnoj kompaniji mogu biti 10 mjeseci u posjedu „izviđača“a da vrh države o tome ništa ne zna? Ako za 24-satno praćenje jednog jedinog čovjeka država treba izdvojiti 10 agenata, onda je možda i sto policajaca moglo znati ono što nije znao upravitelj države – da je korupcija na pragu Janafa.
Teško je reći da bi Andrej Plenković radio protiv sebe i da bi produljio mandat Draganu Kovačeviću da je znao ono što je znalo nekoliko policijskih operativaca. Ako netko misli da ga je trebalo uspavati produljenjem mandata, miješa jabuke i kruške: jedno je policijska, a drugo politička logika. Nije manje intrigantno kako su političari mogli zalaziti u jednu rupu kad je svim drugim građanima bio nametnut režim stroge izolacije. Ako šef Vlade stvarno nije znao da mu kroz cijevi Janafa ulaze u državu opasni virusi korupcije, onda to nije podatak kojim bi se trebao hvaliti. Nisu Montesquieu i Machiavelli do kraja nepomirljivi: jedno su vrline vlasti, one štite slobodu građana; drugo su sredstva vlasti, ona jamče efikasnost države.
Istaknuti pravnik i političar Ivo Josipović u svome pomirljivom stilu i duhu opominje i jednu i drugi struku da trebaju voditi računa o „cjelini pravnog sustava“. Istina nije u krajnostima. Idealno bi bilo da se političke vlasti ne petljaju u pravosuđe. Takva je percepcija, na žalost, da građani ne vjeruju u priče o neovisnosti sudaca i sudstva. Ako se politika stvarno prestala miješati u rad pravosudnih vlasti, onda to treba pozdraviti. Ali, u tom slučaju od pravosudnih se tijela očekuje da budu sposobnija nositi teret neovisnosti. Nije sporno da pravosuđe dobiva na autoritetu time što svi drugi akteri štite njegovu neovisnost. Ali, država nije samo sudska vlast, nije ni samo izvršna vlast, nije ni samo zakonodavna vlast; država je sve to zajedno.
U zemlji koja ne pamti po dobru vrijeme kad je jedna – i jedina – politička partija upravljala pravosuđem, i svim ostalim vlastima, pozitivno je što sadašnja Vlada poziva na poštovanje trodiobe vlasti. Montesquieu bi bio zadovoljan Hrvatskom, kako brani neovisnost sudbene, i svake druge pravosudne vlasti. Ali, otac trodiobe vlasti mislio je da će diobom smanjiti samovolju svake vlasti. Države koje su prošle režim u kome je politička partija zapovijedala svim vlastima imale su – neke još imaju – problema da uspostave ravnotežu triju neovisnih vlasti. U tim je (ne)prilikama, pravosuđe – uz medije – glavna žrtva pohlepe političkih vlasti u tranzicijskim zemljama. Nije Hrvatska ružno pače u Europi, ali nije ni demokratska ljepotica. Glavni problem današnje Hrvatske nije toliko u sukobima triju vlasti, bilo bi produktivnije da se on razvije nego što se zataškava, iz oportunizma uglavnom; veći je problem što ni jedna ne funkcionira najbolje, a najveći u napetim odnosima dviju polovica izvršne vlasti: riječ po riječ, i „tvrda kohabitacija“puca po svim šavovima koji nisu bili dobro pričvršćeni od prvoga dana. Stabiliziranje odnosa predsjednika Republike i predsjednika Vlade počinje destabilizirati državu i zbunjivati državljane.
Kod Milanovića je sve teže razumjeti što sve napada, a kod Andreja Plenkovića što brani: predsjednik se ne bi smio hvaliti da je „sve znao“o istragama dok je vodio Vladu jer tako dovodi u pitanje obvezu neutralnosti. Trebalo bi pitati Slavka Linića i Milana Bandića što imaju o tome reći: jedan nije dobio rat s Milanovićem, drugi ga nije izgubio. Premijer se ne bi trebao zaklinjati da ništa nije znao, hvaliti se da ga „ne zanima“kako policijske mačke love korupcijske miševe i busati se u prsa da pušta državna tijela da svoj posao rade bez njega.
Sve vlasti na jednom mjestu
Nije pravosuđe na dobrome glasu, možda i više nego što zaslužuje po radu brojnih sudaca za koje se manje znade; jedni će reći da je bolesnik u državi, drugi da je slaba karika sistema; drugim se bolesnikom obično imenuje državna uprava, glomazna i skupa. Zbunjuje zašto su u novoj shemi dva bolesnika stavljena u isti krevet? Postoji idealna država i postoji realna država. Ako Andrej Plenković misli da na Markovu trgu stanuje u idealnoj državi, par stotina metara niže, u Klubu Dragana Kovačevića, nalazila se realna država u koju je neoprezno (?) svraćao i sadašnji i bivši predsjednik Republike i suprug bivše Predsjednice. Ako predsjednik Vlade idealizira (tro)diobu vlasti i neovisnost pravosuđa, protivno percepciji javnosti, u Klubu Dragana Kovačevića događalo se jedinstvo vlasti: tamo su se okupljali i ministri, i zastupnici, i suci. Sve tri vlasti na jednome mjestu!
Ne treba potpadati pod atmosferu linča, pa vjerovati susjedima kad naknadno vide atraktivne cure kako se motaju oko “kluba”, ili svjedocima koji izdvajaju da je “klub” bio opskrbljen brojačem novca, ili otvarati grobnicu živoga čovjeka. Ima nešto bizarnoga u svemu tome, s koje god se strane gledalo. Kovačevića treba prepustiti njemu samome i njegovim odvjetnicima, zdravije je; društvo treba analizirati što se dogodilo, a država što se još može dogoditi. U Slovenskoj ulici ima dovoljno eksponata da se podigne „muzej korupcije“. Sve dok jedni izlaze iz Remetinca a drugi u nj ulaze, korupcija neće biti samo prošlost Hrvatske.
ma hajde mirkec.ti kao ,,nisi znao,, što se radi u janafu.isto kao što ,,nisi znao,, u kojim okolnostima je saucha promjenio stranu kako bi između ostalog spasio guzicu i tebe i tvoga sinčića.ni vi ,,ništa niste znali,, o malverzacijama.daj nam mirkec reci koju si plaću primao u agrokoru i što si radio.daj nam kaži koju plaću sada primaš........ i što točno radiš za te pare.je li popušiš kurac popu trolju i zalizanom klariću ili oni ko pravi ,,pluralni katolici,, popuše tebi.gdje je mirkec savjetnik enronova i parmalatova čelnika.nema mišije rupe u koju se može zavuć od sramote........a ti laprdaš i pišeš kolumne za list u vlasništvu biskupije kojemu je urednik pop koji je evo nedavno proslavio 25 godina službe.bit će to je ta nova ,,,evangelizacija,,.treba crkva pomoć ,,potrebite,, kao što si ti.