Bez obzira na protivljenje sindikata i eventualno negodovanje poslodavaca, Vlada će početkom travnja uputiti u saborsku proceduru Zakon o reprezentativnosti udruga sindikata i poslodavaca.
Manji bi manje, veći više
Zakonom će se ukinuti “vječno” trajanje kolektivnih ugovora te uvesti kriteriji koje će sindikati morati ispunjavati da bi mogli zastupati radnike na nacionalnoj, odnosno lokalnoj i područnoj razini. U Vladi procjenjuju kako je malo vjerojatno da će se do tada postići dogovor s poslodavcima i sindikatima, te će na kraju resorni ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić biti prisiljen presjeći stvari.
Poslodavci nemaju ništa protiv da se ukinu “vječni” kolektivni ugovori (radi se o članku 262. Zakona o radu po kojem su istekli kolektivni ugovori i dalje u primjeni sve dok poslodavac i sindikati ne usklade novi), no oni bi da se to učini izmjenama Zakona o radu. U Vladi ne žele na to pristati jer, kao što su rekli još u kampanji, ne namjeravaju dirati radna prava kao ni bilo koje druge odnose definirane Zakonom o radu. Poslodavci bi, smatraju, pitanje kolektivnih ugovora iskoristili kao ulaznicu za izmjenu i drugih odredbi Zakona o radu.
Sindikati načelno ne bi ukidali “vječne” kolektivne ugovore. No, čini se da je veći problem to što se ne mogu dogovoriti o kriterijima za reprezentativnost. Veliki bi sindikati inzistirali na većem broju članstva, dok je manjima u interesu da postotak članstva od ukupnog broja zaposlenih bude što manji. Ako sindikati ne uspiju usuglasiti kriterije, o njima će presuditi Mrsić. U Vladi bi željeli da svi partneri budu zadovoljni konačnim rješenjima, no svjesni su da to ne može biti imperativ.
Premda u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava sindikate optužuju za nepoštovanje dogovora kako će se sve strane suzdržavati od javnih istupa dok se ne usuglasi nacrt Zakona i tvrde da su sindikati pustili u javnost prijedlog kako nakon isteka kolektivni ugovor može vrijediti još najviše tri mjeseca ako nije donesen novi, u Vladi navode da će se držati plana o tri konzultativna sastanka, a potom zaokružiti zakonski prijedlog.
Konzultacije triput
Prvi sastanak bio je prošli tjedan, drugi je bio predviđen za utorak, a posljednji za idući tjedan. Kad se donese konačni nacrt Zakona o reprezentativnosti sindikata, udruga i poslodavaca, vodit će se računa da se u njegovim prijelaznim i završnim odredbama sindikatima ostavi vrijeme za prilagodbu novim kriterijima.
Zašto se prijedlog zakona ne bi smio vidjeti u javnosti? Zašto se važne stvari rješavaju iza zatvorenih vrata? Zašto nas se ne treba uznemiravati \"nevažnim\" stvarima prije nego stupe na scenu? Je li koga uopće briga što misle oni o kojima se odlučuje? Bog neka nam se svima skupa smiluje.