Subota 26. studenoga
SDP SVE SLABIJI JER PARTIZANI POLAKO UMIRU
Zna se da su naši birači antifašisti, partizani koji polako umiru – tako u SDP-u objašnjavaju zašto imaju sve manju potporu birača. Nije baš neka vrlina stranke imati birače među umirućima, tako i sama pomalo umire. Osim toga, kad bi SDP imao sve druge birače s ljevice, bio bi vrlo moćan, pa će biti da mu nedostaje vrijednosti i prepoznatljivosti za koju nije dovoljan zahtjev za povratak Titova imena u naziv Trga Republie Hrvatske u Zagrebu i slični "antifašizmi". Ankete pokazuju da stranka Možemo! ima ograničenu naklonost birača, još manju imaju druge lijeve i desne stranke, pa uz njih i "umirući" SDP. Plenkovićev HDZ se ne treba bojati za budućnost. Na žalost! Njemu "partizani i antifšisti" ne umiru, još zadugo može se uzdati u naslijeđenu većinu među biračima, a tek kad oni počnu "polako umirati" možemo se nadati promjeni. Plenković je ipak po odijevanju, stasu, fraziranju i glasu neka osobnost, što je zacijelo u općem beznađu presudno. U tome su mu drugi stranački vođe slaba konkurencija, pa je tako hrvatska politika – politika parade, a ne programa. U takvoj politici uvelike su odlučujuće žene, a pokraj Grmoje, Grbina, Tomaševića... za koga bi bile nego za paradnog Plenkovića.
Nedjelja 27. studenoga
ZAŠTO SU NAVIJAČI BORJANU DOVIKIVALI 'USTAŠO'
Vratar kanadske nogometne reprezentacije Borjan je Srbin koji je kao dijete s roditeljima u vrijeme rata iz Knina otišao u Srbiju, ali izjavljuje da nije iz Hrvatske nego iz "Srpske Krajine", odnosno iz "srpske Dalmacije". Mogao je znati da takvom izjavom neće oduševiti Hrvate pa su mu na utakmici Hrvatska - Kanada hrvatski navijači dovikivali "Borjane, ustašo!" i podsjećali ga na traktor kao omiljeno prometalo Srba u Oluji, što je razbjesnilo beogradske medije pa traže kaznu Fife za Hrvatsku (pobjedu Hrvatske jedva spominju). Ali tim medijima nije smetala velikosrpska zastava (s Kosovom) koju su komšije razvili u Kataru, ni što je Borjan, koji je hrvatskim navijačima u Dohi pokazivao tri podignuta prsta, svojatao Dalmaciju nazivajući je srpskom te traže kažnjavanje Hrvatske. Dakle, hoće Kosovo, hoće Dalmaciju, ali i intervenciju Fife – oni nikad nisu krivi, a kažnjavali bi reakcije na svoja zlodjela. Premda su, na primjer, hrvatski navijači bili blagi pa Borjanu nisu dovikivali "Borjane, četniče!" nego "Borjane, ustašo!". Tko zna zašto su to činili, a da su mu dovikivali "Borjane, četniče!" vjerojatno bi im srpski mediji oprostili. Ali možda ćemo se sa Srbima sastati na SP-u te se razračunati.
Ponedjeljak 28. studenoga
VLAST U KINI IMA PROTIV SEBE MILIJARDU LJUDI
Kinom se šire prosvjedi protiv strogih mjera kojima se želi spriječiti širenje korone, a uzvikuju se i dosad nezamislive riječi – "Dolje Xi i Komunistička partija". Kinezima, koje se sad zbog pandemije i zaključava, pa ne mogu van ni kad je požar, očito je dozlogrdilo. Prvi su to masovni prosvjedi u Kini nakon 1989. godine kad su na trgu Tiananmenu u Pekingu vlasti napravile pokolj studenata koji je užasnuo svijet. Ni sada svijet ne može samo s ravnodušnom radoznalošću pratiti događaje u najmnogoljudnijoj zemlji, jer bi se od njih mogla potresti cijela Zemlja, a posljedice bi mogle biti katastrofalne. Sa svojih milijardu i pol stanovnika Kina je najosjetljiviji otponac za sigurnost planeta te se možda, što je naoko paradoksalno, normalan demokratski svijet treba više zabrinuti zbog mogućnosti da se sruši Xijev totalitarizam nego to rušenje željeti. Kaos u toj zemlji mogao bi se s njezinim stanovništvom preliti preko državnih granica, a neki autori, poput Patricka Buchanana, pisali su o "prirodnoj" provali Kineza iz Kine. Može li se sada ponoviti Tiananmen? Što god se dogodilo, kad Xi ima protiv sebe milijardu i više ljudi Kina je u opasnosti, a s njome i cijeli svijet.
Utorak 29. studenoga
GRAĐANI SVE SIROMAŠNIJI, BANKE SVE BOGATIJE
"Ma kakva kriza! Banke u Hrvatskoj u 9 mjeseci zaradile čak milijardu kuna više nego lani". Eto naslova koji će razveseliti Hrvate! Neka banke imaju, jer kad one imaju – nemaju građani i tvrtke. Nepojmljiva je takva zarada banaka u Hrvatskoj u kojoj je neimaština sve veća, pučke kuhinje sve krcatije, iseljavanje zbog crne budućnosi sve masovnije, tvrtke sve nelikvidnije, a u školama tisuće djece gladuju... Prije koji tjedan čitamo naslov "Raste broj siromašnih u Hrvatskoj, ministar Piletić najavio koje će mjere poduzeti ako se situacija pogorša". "Poduzeti mjere" – koja licemjerna fraza! Kakve mjere? Hoće li sirotinja Plenkoviću i ministrima dolaziti doma na ručak, hoće li političke i druge elite s njome dijeliti svoje enormne zarade, hoće li banke biti prisiljene davati novac onima koji ga nemaju...? Ako je "poduzimanje mjera" komično, možemo postaviti i tako komična pitanja. Banke imaju milijardu kuna viška zahvaljujući grabežljivom kreditiranju, kamatama, štednji koju iskorištavaju umjesto da je nagrađuju i uzimanju novca od građana i tvrtki po kriterijima suprotnim onima po kojima im novac daju. Tako uvelike sliče Plenkovićevoj vlasti, kao i ona njima.
Srijeda 30. studenoga
HRVATSKA IMA BOGATU TRADICIJU ETIKETIRANJA
Hrvatska politička tradicija obiluje etiketiranjem. U Titovoj Jugoslaviji politički su protivnici bili nacionalisti i kontrarevolucionari, u samostalnoj Hrvatskoj jugonostalgičari i sada – ruski ljudi. Na čelu im je predsjednik države Zoran Milanović, pokadšto je to i gotovo cijela oporba. Manje više svak tko se usudi progovoriti o sluganskoj, ulizičkoj politici Andreja Plenkovića prema Bruxellesu a pogotovo se sada usprotiviti obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj, ruski je čovjek. Kako to pokazuju? Oni idu u rat u Ukrajini na strani Rusa, šalju Rusima oružje, javno ih podupiru, protive se Europskoj uniji...
Naravno, takvih ljudi u Hrvatskoj nema (osim možda pokojeg Rusa koji živi u Hrvatskoj), ali ih svaki dan prokazuju Plenković i neki njegovi ministri premda ih zapravo nemaju kome prokazivati jer u Hrvatskoj i nema uvjerenja da postoje. U mandatima ove vlasti sve se u Hrvatskoj pogoršalo. Gospodarstvo i životni standard na dnu su nam ljestvica EU, povećalo se iseljavanje, cvatu korupcija i lopovštine. Ali te se teme zaobilaze, središnje je pitanje tko je odan Bruxellesu, a tko je ruski čovjek. Sve boje Hrvatske Plenković je izbrisao, ostale su samo jarka bruxelleska i crna ruska.
Četvrtak 1. prosinca
OSTAJEMO BEZ NOVCA, PAMETI I NARODA
Čitam naslov – "Do njemačke putovnice nikad lakše: Mladi Hrvati mogli bi pohrliti prema Münchenu, Stuttgartu, Berlinu..." Obrazovani ljudi presudni su u životu svake zemlje, bez njih nema razvoja ni u poljoprivredi ni u industrijama ni u infrastrukturi... Tu jednostavnu istinu najbolje shvaćaju Nijemci, pa nastoje privući iz nozemstva što više stručnih ljudi ili onih koji to mogu postati. Šezdesetih godina prošlog stoljeća masovno se iz moga kraja išlo u Njemačku, ali bila je to uglavnom neobrazovana radna snaga, fizički radnici, no tamo su ostavljali potomke koji su se školovali i – odnarođivali. Danas je drukčije, odlaze inženjeri, liječnici, informatičari, prenose znanja u Njemačku i drugdje u Europu, a bez znanja ostavljaju Hrvatsku. Štoviše, hrvatski mediji slave kad neka razvijena zapadna zemlja, Švicarska, na primjer, olakša dolazak Hrvatima. Tako Hrvatska potiče iseljavanje više nego što ga nastoji zaustaviti. A iseljavanje se iz Hrvatske pojačalo nakon što smo ušli u "spasonosnu" i toliko slavljenu Europsku uniju. Kao što smo moćnim zemljama EU prodali banke, velike državne tvrtke, hotele..., tako im "prodajemo" i ljude. I već smo uvelike zemlja bez novca, pameti i naroda.
Petak 2. prosinca
KAD POLITIČARI IZIĐU IZ SUPERLUKSUZNIH AUTOMOBILA
Zašto se političari nikad ne voze autobusom ili tramvajem nego se skrivaju u luksuznim automobilima i po nepristupačnim zagrebačkim brdima, a kad jedu vani, čine to u elitnim restoranima? Zato što žele izbjeći susret s običnim ljudima koji im uvijek imaju što reći. Neoprezan je bio ministar Tomislav Medved pa se u potresom porušenoj Petrinji prošetao kroz stradala naselja i doživio neugodnost – zaustavio ga je gnjevni branitelj i izvikao se jer mu je kuća određena za obnovu, a ne za rušenje, premda je od temelja toliko stradala da se ne može obnoviti. Inače, s obitelji živi u oskudici s mirovinom od 2500 kuna. Ministar se "dobro nosio" s ljutitim Petrinjcem, koji ga je na kraju "iskupio" rekavši da su za sve krivi inženjeri. Premijer Plenković i Medved posjetili su stradalu Petrinju i Sisak dvije godine nakon potresa, a u toj ekspresnoj "dinamici brige" premijer se najviše zanimao za "dinamiku obnove", pa bismo za koju godinu mogli imati i prve rezultate. Ali zato Petrinjci, kako je rekla njihova gradonačelnica, hadezeovka Magdalena Komes, u kontejnerima "dobro žive", izazvavši gnjev oporbenih zastupnika u Saboru, ponajviše Nikole Grmoje, koji je njezinu izjavu nazvao sramotnom.
ne svrstava ih plenki,rade to sami kao i račan kad je izasao umjesto da glasuje za hrvatsku, čemu se čuditi sto propadaju, gori je most koji ništa ne premošćuje, osim svojih debelih plaća