Dugogodišnja njemačka kancelarka Angela Merkel (66) najesen napušta kancelarski ured nakon 16 godina i četiri kancelarska mandata, čime se izjednačila s najdugovječnijim poslijeratnim njemačkim kancelarom Helmutom Kohlom. Njezina stranka, Kršćansko-demokratska unija (CDU), danas će nakon gotovo jednogodišnjeg odgađanja napokon izabrati novog predsjednika, koji će vjerojatno biti i budući njemački kancelar.
Prijelomni izbori i za Europu
Riječ je o prijelomnim izborima, ne samo za Njemačku nego i za cijelu Europu, s obzirom na to da je i kancelarka Merkel u svoja četiri mandata presudno kreirala ne samo sudbinu Njemačke nego i cijele Europe, a u jednom je trenutku, dolaskom populista Donalda Trumpa u Bijelu kuću, ponijela i neformalnu titulu liderice slobodnog svijeta.
Trnovit proces povlačenja kancelarke Merkel započeo je još 2018. kada je ona neočekivano i pomalo ishitreno napustila stranačko kormilo, što je bilo krajnje neobično za inače promišljenu i opreznu političarku. Odluka o povlačenju uslijedila je u dramatičnim okolnostima nakon više uzastopnih poraza CDU-a na regionalnim izborima i velikog uspona nacionalpopulističke Alternative za Njemačku (AfD), i to na valu kritika njezine migrantske politike, što je doživjela i kao vlastiti poraz.
Situacija s povlačenjem dodatno se zakomplicirala s obzirom na to da se moćna kancelarka odlučila povući s odgodom. Naime, stranački tron prepustila je odabranoj nasljednici Annegret Kramp-Karrenbauer (58), s planom da zadrži kancelarsku poziciju do kraja mandata. Međutim, plan se izjalovio kada se pokazalo da Kramp-Karrenbauer nije dorasla toj zadaći. Naposljetku je Kramp-Karrenbauer odustala i povukla se s čela CDU-a, a stranački kongres na kojem je CDU trebao dobiti novog čelnika već je dvaput odgađan zbog pandemije koronavirusa.
U utrci za čelno mjesto su tri kandidata: premijer Sjeverne Rajne-Vestfalije i bliski suradnik kancelarke Merkel i njezin tihi favorit Armin Laschet (59), zatim Norbert Röttgen (55), čelnik vanjskopolitičkog odbora Bundestaga i također bliski suradnik kancelarke Merkel, dok je treći kandidat njezin veliki politički suparnik i predvodnik unutarstranačke opozicije Friedrich Merz (65), koji je bio u utrci za vodeću funkciju i 2018., ali ga je pobijedila Annegret Kramp-Karrenbauer.
Iako mnogi naglašavaju činjenicu da su sva trojica kandidata jako slična jer svi dolaze iz Sjeverne Rajne-Vestfalije, svi su završili pravo i odrasli su u privilegiranom okružju, Laschet, Röttgen i Merz politički se razlikuju.
Laschet je favorit aktualne stranačke elite. Iako kancelarka Merkel nije javno podržala nijednog kandidata, svima je jasno tko je njezin izbor. On je Merkel nakon Merkel. Laschet ne krije da bi osigurao kontinuitet dosadašnje politike u svim ključnim pitanjima – politici prema EU, NATO-u, Americi, Rusiji i Kini – oslanjajući se na činjenicu da kancelarka Merkel i njezina umjerena i staložena politika i u zadnjoj godini mandata uživaju nevjerojatno visoku potporu njemačkih građana. Za razliku od svojih protukandidata, 58-godišnji Laschet, jedini ima veliko iskustvo na izvršnim funkcijama, ali i dobre odnose i s liberalnim i s konzervativnim krugovima, što bi stranci moglo pomoći u pregovorima o formiranju koalicija, što je u Njemačkoj uvijek veliki izazov.
Röttgen je vanjskopolitički stručnjak i bivši ministar okoliša u vladi kancelarke Merkel, koji je o vanjskopolitičkim pitanjima savjetovao i kancelarku Merkel, a iako bi njegova pobjeda u mnogim područjima osigurala nastavak dosadašnje politike, on ipak zagovara jasniju vanjskopolitičku strategiju i oštriji nastup prema Rusiji i Kini. Merkel ga je otpustila iz vlade 2012. nakon jednog ponižavajućeg poraza CDU-a na regionalnim izborima. Riječ je o kandidatu kojemu nisu davali previše šanse, ali se to donekle promijenilo zahvaljujući njegovoj inovativnoj digitalnoj kampanji, usmjerenoj na žene i mlađe delegate, ali i činjenici da ima najbolji javni nastup. Redovito nastupa na televiziji, a neki ga, zbog atraktivne vanjštine, uspoređuju s Georgeom Clooneyjem. Iako donosi određenu svježinu, on ipak ima najmanje izglede za pobjedu.
U fokusu korona i migranti
Gotovo sve ankete najviše izgleda daju trećem kandidatu, 65-godišnjem Merzu, ali u pogledu anketa valja biti oprezan s obzirom na to da ankete počivaju na mišljenju stranačkog članstva, dok novog čelnika stranke bira točno 1001 stranački delegat, i to prvi put u povijesti na virtualnom kongresu, na kojem neće biti izravnih sučeljavanja, uobičajenih polemika ni lobiranja u kuloarima. Merz je političar, ekonomist i jako bogati biznismen, koji je još početkom stoljeća bio važna figura u CDU. Na čelo stranke prvi je put pokušao doći još 2002., ali ga je Merkel tada pobijedila. Nakon razlaza s Merkel Merz se okreće poslovnoj karijeri, ali čim je Merkel potkraj 2018. najavila svoje povlačenje, Merz je objavio svoju kandidaturu, što su mnogi doživjeli kao njegov pokušaj osvete političarki koja ga je porazila i marginalizirala. Međutim, u prosincu 2018. Merz je doživio novi poraz od kancelarkine kandidatkinje Kramp-Karrenbauer, ali i nakon toga ne odustaje, okupljajući stranačke nezadovoljnike i oponente aktualne predsjednice, uglavnom na desnom krilu stranke. Merz je oštar kritičar kancelarke Merkel i njezine politike, a mnoge su uzbudile njegove oštre teze o migrantima i homoseksualcima, iako je u pandemiji znatno ublažio svoju retoriku. Njegova je glavna teza da je skretanje stranke ulijevo pod vodstvom Merkel odgovorno za rast desničarskog AfD-a, koji je ispunio politički prostor što ga je CDU napustio. Njegova pobjeda značila bi profiliranje CDU-a kao stranke desnog centra, a time i skretanje Njemačke udesno bez obzira na to bi li Merz bio stranački kandidat za kancelara.
Naime, odluku o zajedničkom kancelarskom kandidatu CDU će donijeti sa sestrinskim bavarskim CSU-om, ali tek nakon Uskrsa. To znači da budući čelnik CDU-a neće automatski postati i kandidat za kancelara iako, naravno, ima velike izglede da to postane, a Merz jako želi postati njemački kancelar. U koaliciji CDU-a i CSU-a kandidata za kancelara u pravilu daje CDU, ali ovaj bi put možda moglo biti drukčije. Naime, mnogi smatraju da bi čelnik bavarskog CSU-a Markus Söder (54), koji kao bavarski premijer vodi najrigidniju politiku u obuzdavanju pandemije i kojemu je zbog toga skočila popularnost u cijeloj Njemačkoj, bio idealan kancelarski kandidat premda on tvrdi da sebe i ubuduće vidi u Bavarskoj i premda nema sumnje da kalkulira i o preseljenju u Berlin.
Još ne treba isključiti ni agilnog ministra zdravstva Jensa Spahna, koji je odustao od utrke za kormilo stranke i podržao Lascheta, ali čini se da 40-godišnji političar i dalje razmišlja o kancelarskoj kandidaturi, čime bi kapitalizirao popularnost koju je stekao tijekom zdravstvene krize. Iako podržava Lascheta, i Spahn je kritičar kancelarke Merkel i osobito njezine migrantske politike, a blizak je desnom stranačkom krilu smatrajući kako “politika brisanja razlika” u političkom djelovanju stranaka, kako je opisao politiku kancelarke Merkel, škodi CDU-u.
Iako je kancelarka na početku željela da je naslijedi žena, očito je da će to ipak biti muškarac, i na čelu stranke i u kancelarskom uredu. Međutim, tko god to bio, neće mu biti jednostavno ući u cipele moćne kancelarke, koja je ostavila neizbrisiv trag u njemačkoj i europskoj politici u posljednjih 15 godina. Iako izrazito nekarizmatična, a mnogi će reći i dosadna, Angela Merkel uspjela je dugo opstati na vodećoj poziciji, i to ponajprije zahvaljujući racionalnosti i staloženosti kojima je proteklih godina kormilarila kroz brojne krize, od velike financijske i dužničke krize, preko sigurnosne i izbjegličke, pa sve do aktualne zdravstvene krize. Proteklih je godina stekla veliko poštovanje, pa i od svojih kritičara i protivnika, a u Europi je uglavnom djelovala okupljajuće i uključujuće, uvijek pazeći da njemačke interese ne gura u prvi plan, iako je, naravno, u svakom trenutku o njima vodila računa. Njemačka je u njezinu mandatu postala neupitna vodeća gospodarska i politička sila Europe, a današnja Europa u velikoj je mjeri i njemačka Europa.
