Po uvozu mlijeka i mliječnih proizvoda te odojaka s unutarnjeg tržišta i lani smo, kad je riječ o poljoprivredno-prehrambenim proizvodima, bili najveći gubitnici u EU, a iako nam je pokrivenost uvoza izvozom lani porasla 3% u odnosu na godinu prije, i dalje uvozimo bez plana i pameti, ljute se poljoprivredni stručnjaci. Kako inače objasniti to da u državi koja bi prema nekima mogla hraniti i 18 milijuna ljudi i dalje gotovo ničega ne proizvodimo dovoljno pa nam je, dok se hvalimo da nam je uvoz težak oko 3 milijarde eura, lani rastao po dvostruko manjim stopama (4%) od izvoza vrijednog 2 milijarde eura, potrebno čak i svježe granje crnogorice.
Imamo viška posija
Lani smo ga uvezli u vrijednosti od pola milijuna kuna od Čeha, Danaca i Nizozemaca. Ukupno smo granja i lišća te ostalih dijelova bilja bez cvjetova i pupoljaka, svježih ili sušenih, bojenih, bijeljenih, impregniranih iz BiH, Slovenije, Kine, Poljske, Španjolske, Grčke, Nizozemske, Italije, Tajlanda, Indije... uvezli za 1,25 milijuna eura, a vlastitih smo uspjeli izvesti za svega 135,6 tisuća. No nije tu kraj apsurdima. Ni ono malo stoke nema što jesti pa, dok pojedinci “beru” potpore i za ugar, broskve, stočne repe, sijena i lucerne uvezli smo za 1,3 mil. eura, a izvezli za 140 tisuća. Slame i pljeve od žitarica uvezli smo za oko 194 tisuće, morskih algi za 42,5 tisuća te 5,8 milijuna eura vrijednih otpadaka od šećerne repe i trske te oko 145,9 milijuna eura pripravaka za hranu za životinje.
U galeriji pogledajte što sve uvozimo:
U suficitu smo pak s posijama i drugim otpacima od prerade žita, izvezli smo ih gotovo dvostruko više – za 2,5 mil. eura. No zato uvozimo i čekinje, konjsku dlaku i druge otpatke, kožu i ostale ptičje dijelove, kosti i srž rogova, paroške, kopita, nokte, pandže i kljunove, bjelokost, kornjačevinu, kitovu kost, koralje, ljušture od mekušaca... i iz Namibije, Zambije i Novog Zelanda te životinjska crijeva, mjehure i želuce u vrijednosti od 9,6 milijuna eura iz Kine, Njemačke, Egipta, Pakistana, Njemačke, Srbije, Rumunjske, Albanije... Za usporedbu, izvezli smo ih za 5,2 milijuna.
Nemamo ni za čvarke
Direktor Croatiastočara Branko Bobetić kaže da bismo samo za životinjske nusproizvode, kad bi se proizvođači i JLS-i bolje organizirali, našli dobru tržišnu nišu.
– No u Hrvatskoj je poslovično puno toga u sivoj zoni što je posljedica općeg nereda, nezainteresiranosti i malih količina. Svi bi s malo rada radili velike biznise – kaže on te dodaje da je tragedija i da izvozimo kukuruz, a ne koristimo ga za stočnu hranu, dok slamu uvozimo jer svoju palimo po livadama.
Svinjske masnoće i masnoće od peradi uvezli smo za 6 mil. eura, a izvezli za oko pola milijuna. Uvozimo ih za potrebe prerađivačke industrije, za trajne salame, mortadele te proizvodnju svinjske masti i čvaraka za koje, otkad su postali kurentna roba, ni sala nemamo dovoljno. Nemamo ni loja goveđeg, ovčjeg, kozjeg pa smo ga uvezli za 81 tisuću eura, dok spermu bikova uvozimo iz Belgije, Francuske i SAD-a i lani nas je koštala oko 100.000 eura. Iako nam je pola države pod šumama i humusa za uzgoj cvijeća mogli bismo imati napretek, uvezli smo ga za 6,4 mil. eura, čak i iz Kanade, Ukrajine, Bjelorusije, Litve, Estonije, Slovenije i Letonije.
Pogledajte video iz tvornice čvaraka:
baš me zanima, za šta nam trebaju rogovi, papci, kljunovi, kopita........ ima li netko odgovor?