Subota 20. veljače
GORITE U PAKLU – PORUČUJU AMERIČKI LJEVIČARI KONZERVATIVCIMA KAD ODU NA ONAJ SVIJET
Iz Amerike nas više ništa ne može iznenaditi. Ta zemlja u koju se slilo mnoštvo nacija, koja je nastala na smicanju desetaka milijuna Indijanaca, na okrutnom ropstvu milijuna crnaca, a povijest joj je obilježena mnogim ratovima i često krvavim jačanjem utjecaja u svijetu opravdavanim širenjem slavne demokracije, u stanju je podnijeti najveće ljudske gadosti i najveća moralna izopačenja. Pa i u politici i medijima, gdje se ljevičari u posljednje vrijeme sve manje suzdržavaju iskazati nesnošljivost i mržnju prema desnoj, konzervativnoj Americi. Vidjelo se to u vrijeme Trumpove vladavine i posebno prije i poslije predsjedničkih izbora. Umro je ovih dana poznati desni, konzervativni novinar, radijski voditelj Rush Imbaugh, što je izazvalo silno oduševljenje među lijevim intelektualcima. Profesorica antropologije na Sveučilištu u Alabami nazvala ga je “smećem”, uz nadu da je “patio do zadnjeg svog dana”. Jedan je glazbenik napisao kako mu je žao “ljudi u paklu koji će se do vječnosti morati nositi” s pokojnikom. Profesor prava na Yaleu osjeća “sreću” i “euforiju”, a profesorica na koledžu Collin poručuje mu – “Gori u paklu!” Što konzervativcima u Americi preostaje nego – što manje umirati.
Nedjelja 21. veljače
USPJESI MOGU VODITI DO BOGA, ALI I DO TRIJUMFALIZMA KOJI GA NADMAŠUJE
Ovih su mi se dana u glavi sudarila dva događaja. Prvi je prestanak atletske karijere velike i najveće – Blanke Vlašić. Drugi je intervju s poznatim liječnikom, ginekologom i perinatologom Asimom Kurjakom, naslov kojega počinje rečenicom: “Medicina je nadmašila Boga”. Blanka je poznata i po preobraćenju, po iznova pronađenom Kristu kojeg je bila ostavila nakon krizme – vjera ju je, kaže, ispunila kad je unatoč svim uspjesima osjećala prazninu. A Bogu zahvaljuje što ju je od “mrvice” koja je od nje bila ostala nakon ozljeda i operacija pretvorio u osvajačicu brončane medalje na Olimpijskim igrama. Kurjak, pak, dok se još uvijek “smatra da je život dar Božji”, trijumfira nad Bogom, koji mladim parovima daruje samo 25 posto uspješnih začeća, a medicina ga je nadmašila jer ih daruje 42 posto. Kao da je rekao da je zbog grada koji je uništio velik dio plodova ove godine ubrano samo 25 posto od uobičajenog uroda šljiva, a gdje je bilo protugradne zaštite ubrano je 42 posto. Blankin put do Boga vodio je od svjetskih uspjeha do poniznosti, dok bi samohvalisavu medicinu mogao voditi od uspjeha do oholosti. Od koje se Kurjak ipak čuva priznajući, eto, Bogu 25 posto zasluga za opstanak ljudskog roda.
Ponedjeljak 22. veljače
OD POPISA 2001. NESTALO JE ČETIRISTO TISUĆA HRVATA
Demografski stručnjaci tvrde da je Hrvata već manje od četiri milijuna. Da bi se to prikrilo, kaže Stjepan Šterc, “popisivači u kućanstvu anketiraju jednog čovjeka, a popišu njih troje”, a “taj jedan može reći da ostalih troje namjerava u sljedećih godinu dana živjeti u Hrvatskoj”. Prema službenim podacima, od kojih je stvarno stanje gore, od popisa 2011. godine do ovogodišnjeg, Hrvata je 250 tisuća manje, a od 2001. – 400 tisuća manje, koliko zajedno nemaju tri najveća hrvatska grada poslije Zagreba – Split, Rijeka i Osijek. Hrvati izumiru, ostalo im je još živjeti koliko dvojici stogodišnjaka jednom za drugim, dakle – 200 godina. I onda nas više neće biti. Prije petnaestak godina bio sam za Stepinčevo u Münchenu, u jednoj velikoj dvorani gdje se okupilo oko 2500 Hrvata. Sjedio sam u društvancu blizu podija na kojem je mladež plesala hrvatska kola i izvodila hrvatske pjesme, što me oduševilo pa sam rekao: “Bože, kako ih je lijepo gledati i slušati”. Na to mi je jedna gospođa iz društva uzvratila: “Je, lijepo ih je vidjeti, ali svi vam oni među sobom razgovaraju njemački”. Za 200 godina gdješto će se u svijetu, uglavnom u prigodama, rabiti hrvatski, samo ne znam kojim će se jezikom govoriti u Hrvatskoj.
Utorak 23. veljače
BALAŠEVIĆ IMAO VIŠE UKUSA OD ONIH KOJI GA OPISUJU
Đorđe Balašević bio je popularan i voljen u Hrvatskoj. Ali tako neumjereno, u nepojmljivim količinama pisati o njegovoj smrti i tako ga neumjereno slaviti znači imati mnogo manje ukusa nego što ga je imao on sam. I zašto ga idealizirati kad je imao i mana? Tobože je bio protiv nacionalizma, ali je sam bio šovinist prema Albancima, koji na Kosovu “ruše tuđe” te im poručuje “sve ću da vas polomim”. Također nije posve istina da je bio protivnik rata, njegova pjesma “Računajte na nas” izrazito je ratnička, u njoj se čekaju “nove ofanzive”, u njoj još gori “bitaka plam”, u njoj se veliča ratni i poratni zločinac Tito. Balašević je bio dobar tekstopisac i pjevač te izvrstan zabavljač, i nema mu premca u tome što je jednako oduševljavao i bacao publiku u trans u svim sredinama Titove Jugoslavije. Put mu je za to otvarala i utirala njegova zabavljačka estetika, u kojoj je u ozbiljnom svijetu život osmijeh i pjevanje osmijeh. U društvu u kojem je politika bila tako narogušena na manje-više sve oko sebe, a publika od Triglava do Vardara željna nekoga tko će je razvedriti, nasmijati i oraspoložiiti, Balaševiću je uspjeh bio zajamčen. Šteta što je umro relativno mlad, publici to i danas treba.
Srijeda 24. veljače
STRASTI SMIRUJE OBERSNEL KOJI IH ČESTO – RASPIRUJE
I lijeva glasila mahom su pisala o tome kako je lijevi riječki gradonačelnik Vojko Obersnel “duboko zaglibio u vlastitoj aroganciji”, kako je rasistički pistovjećivao žene sa štiklama, kako se na ulici svađao s članicom “Pokret otpora – Riječani protiv korupcije” koja mu je rekla: “Kako te nije sram hodati po gradu, govno jedno debelo?!”, a on joj je htio oteti kišobran, kako je urlao na HDZ-ovu vijećnicu, a riječkom novinaru Ranku Stojancu, ljutit zbog jednog njegova pitanja, savjetovao: “Stavi mikrofon u guzicu”, itd., itd. Unatoč
masovnim prosvjedima branitelja koji su uvjeravali da je Bajaga u ratu pjevao četnicima, on ga je pozvao da pjeva u Rijeci dok je hrvatskom branitelju Thompsonu zabranjen nastup u susjednoj Kostreni. Takav se Obersnel sada javlja i žestoko napada Plenkovića za kojeg je upozorenje jednog riječkog ugostitelja hadezeovcima da nisu dobro došli u njegovu lokalu diskriminacija “na korak do fašizma”. Riječki gradonačelnik ističe kako je on “pozvao na smirivanje strasti” vlasnika kafića koji se za svoj postupak mogao nadahnuti Obersnelovom porukom HDZ-u kakva se često rabila u fašizmu i komunizmu – “nema toliko metli da bi se pomelo sve smeće koje ste stvorili”.
Četvrtak 25. veljače
SRBI SU SVOJE LOGORE U BIH U STANJU ZVATI UTOČIŠTIMA
Emisija Happy TV “Dobro jutro, Srbija” još jednom je pokazala razloge zbog kojih Srbi ustrajno nameću mitove o zločinima nad Srbima u prošlosti. Nema ni jednog naroda u njihovu susjedstvu koji nije bio žrtva njihova terora, a zločini nad njima bili su uvijek reakcije na taj teror, pa i kad su bile jednako zločinačke. Kako taj “božanski narod” nikad ni za što ne može biti kriv, srpski intelektualci i službena beogradska propaganda uvijek iznova imaju alibije za srpsku nevinost i dokaze za srpske žrtve. U televizijskoj emisiji slavni Milomir Marić i režiser “Dare iz Jasenovca” Predrag Antonijević preimenovali su srpske logore u Bosni i Hercegovini u proteklom ratu u utočišta u koja su ljudi sklanjani da ih tko ne ubije, a oni živi kosturi sa slika koje su obišle svijet mršavi su jer su imali tuberkulozu!!! Happy TV otkrila je što Srbe najviše boli. Marić je ustvrdio kako je u vrijeme rata u BiH sva svjetska promidžba htjela dokazati da su se pojavili “nacisti novog doba” – Srbi. Nakon dugog vremena u kojem su bili miljenici Zapada i njegovo sredstvo u stvaranju dviju Jugoslavija, nakon okrutne dominacije u “regionu”, teško je nositi biljeg najpoznatijih zločinaca u svijetu poistovjećenih s Hitlerom.
Petak 26. veljače
ŠTO MAMIĆ PJEVA S PORFIRIJEM I SAVIĆEM
Jedna vijest kaže: “Legenda Crvene zvezde Dušan Dule Savić nedavno je govorio protiv Hrvata, a sada je zapjevao četničku pjesmu ‘Morem plovi jedna mala barka’ u kojoj se govori o četničkom vojvodi Draži Mihailoviću.” Mediji su zabilježili i dvije zanimljive vijesti o novom patrijarhu Srpske pravoslavne crkve Porfiriju. Prva kaže – prije nekoliko godina Porfirije je u Kanadi bio u društvu pravoslavnih vjernika i svećenika u kojem su se pjevale četničke pjesme, a on je navodno samo otvarao usta. Druga kaže kako je svojedobno u beogradskom NIN-u objavljena reportaža iz manastira Kovilj u kojem je Porfirije bio iguman, s fotografijom koja je opisana ovako: “Porfirije je u prvom planu, sjedi za stolom, a iza je stilski namještaj, ikone i slično. No među slikama s lakirane ladice posebno se ističe jedna – portret četničkog komandanta Draže Mihailovića, glavom i bradom: u vojnoj odori, sa stiliziranom šajkačom i kokardom.” Sada Zdravko Mamić s euforijom priča kako su mu u Srbiji najdraži slavni nogometaš Savić i patrijarh te se sjeća kako su svojedobno Porfirije i on “na Cvjetnom trgu u Zagrebu uz tamburaše pjevali zajedničke pjesme”. Dakle, sprem’te se, sprem’te znati tko upravlja Dinamom.
Ivkošiću, i ti primaš plaću u HRVATSKIM kunama, kaj ne? Pa onda objasni HRVATIMA: 1.- Koji je razlog da ovaj tvoj poslodavac svaki dan objavljuje desetke pamfleta o nekakvom trofaznjaku balaševiću? 2.- Koji je razlog da baš za te pamfletee o tom nekakvom balaševiću NISU dozvoljeni komentari? 3.- Jel ima barem jedna osoba sa malo srama u tom vašem mediju? Znam da je cilj svima da pišete na čirilici, znam da je vaš nivo 14. stoljeće, ali probajte objasniti šefovima da je ovo civilizacija, nije to zapadna turska, pa se probajte prilagoditi, ako imate imalo sive materije. Fala.