olaze iz različitih profesija i s različitim prethodnim iskustvom. Jedna od njih bila je novinarka, druga međunarodna tajnica stranke, treća je radila kao odvjetnica, četvrti je počeo karijeru u marketinškoj agenciji, peti je bio županijski vijećnik u Zadru. Oni su akreditirani asistenti hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu. To je dužnost koja u hrvatskom parlamentarizmu niti ne postoji jer saborski zastupnici nemaju asistente u tom smislu riječi i s takvim opisom posla kakav imaju asistenti europarlamentarca. Petero njih u razgovoru za Večernji list otkrilo je kako su dobili taj posao, što zapravo rade i kako im izgledaju dani u Bruxellesu i Strasbourgu.
Amandman za domaće ribare
– Usporedba između rada županijskog vijećnika i rada asistenta europskog parlamentarca? Vijećnik predstavlja građane koji su ga birali, a asistent zapravo radi to isto, ali preko mandata svog zastupnika kojeg su također birali građani. Samo što jedan asistent koji napiše, primjerice, amandman na neku europsku direktivu koja ima veze s Hrvatskom može imati veći utjecaj nego najaktivniji vijećnik u županijskoj skupštini u Hrvatskoj – kaže Nikola Turčinov, asistent europske zastupnice Biljane Borzan (SDP), kad ga pitamo da usporedi svoj sadašnji posao s onim prijašnjim u Skupštini Zadarske županije.
Svaki zastupnik u Europskom parlamentu ima jednog ili više akreditiranih asistenata, koji rade izravno za zastupnike, odnosno imaju ugovore s EP-om dok traje zastupnički mandat njihova šefa ili šefice. Asistenti idu na sjednice parlamentarnih odbora, čitaju sve odluke prije no što dođu na dnevni red plenarnih sjednica, detektiraju one odluke na koje se njihovi zastupnici trebaju i žele usredotočiti, pišu amandmane, koordiniraju i umrežuju rad svoga zastupnika s drugima…
Nikola Turčinov navodi jedan recentni primjer. Nakon što je na Odboru za ribarstvo prošao jedan prijedlog amandmana na Europski fond za pomorstvo i ribarstvo, iz HGK je hrvatskim zastupnicima stigao e-mail s objašnjenjem da će ono što je prošlo na Odboru, u slučaju da prođe i na konačnom glasovanju na plenarnoj sjednici EP-a, biti loše za hrvatsku akvakulturu. Sporni amandmani predviđali su da tzv. intenzivna akvakultura koja se nalazi u zaštićenim područjima (Natura 2000) ne bi više mogla dobivati potpore iz europskog fonda, a u tu kategoriju ulazi većina hrvatskih uzgajališta ribe i školjaka.
– I u našem uredu i u uredima drugih SDP-ovih europarlamentaraca odmah smo krenuli u akciju. Povezali smo se s HGK i Udruženjem ribarstva, tražili mišljenja resornih hrvatskih ministarstava, pronašli izvjestitelja za to pitanje u EP-u, raspravili taj problem na našoj političkoj grupi socijalista u EP-u i najavili da na ovom pitanju nećemo glasovati uz grupu koja je preporučila da svi socijalisti budu za, ali SDP-ovci su bili protiv – kaže Nikola Turčinov, asistent Biljane Borzan. Na konačnom glasanju 23. listopada sporni prijedlog nije prošao, među ostalim, i zahvaljujući angažmanu hrvatskih zastupnika, a i radu njihovih asistenata koji su obavili dio posla u pozadini. Ovih je dana zastupnicima i njihovim timovima u Bruxellesu stigla i zahvalnica Udruženja ribarstva i HGK-ova Sektora za poljoprivredu koji zaključuju da rješavanje ovog problema može biti putokaz kako treba štititi interese hrvatskog gospodarstva u EU.
Amandmanu koji bi izravno oštetio hrvatska ribogojilišta usprotivili su se svi hrvatski zastupnici u EP-u, ne samo SDP-ovi. Suprotno preporuci političke grupe kojoj pripada (Europski konzervativci i reformisti), usprotivila mu se i Ruža Tomašić (HSP AS), koja kao zastupnica u EP-u ima mali tim ljudi jednako radišnih poput nje same.
Izborili milijune eura
– Neki zastupnici idu u glasovanje s pozicija svoje grupe. Nama se to nikad ne može dogoditi. Mi uvijek idemo s hrvatskih pozicija – kaže Tamara Kalistović, asistentica Ruže Tomašić.
– Ona je šef kakvog bih mogla svakome preporučiti. Snalazi se u svakoj situaciju. Tu snalažljivost mogli ste vidjeti i iz njezina odgovora talijanskoj zastupnici na polemiku o prošeku. Uvijek je iskrena, neposredna, prirodna, s obje noge na zemlji. Svima koji radimo s njom ovdje u uredu u Bruxellesu i u uredu u Zagrebu ona je kao druga mama – kaže Tamara Kalistović o svojoj šefici. Među dosadašnjim aktivnostima na koje su Ruža Tomašić i njezin mali tim najponosniji spada i pitanje Europskoj komisiji o proglašenju gospodarskog pojasa. – Ponosna sam na odgovor koji smo dobili od Komisije, koja je u njemu praktički dala zeleno svjetlo da za svoju državu priskrbimo od 100 do 300 milijuna eura koji sada idu nekamo drugdje. Samo treba želja i volja hrvatske vlade. Užitak je dobiti takav odgovor jer to pokazuje da jedna jedina zastupnica, zahvaljujući radu i entuzijazmu, ima mogućnost napraviti nešto veliko - kaže Tamara Kalistović. Ruža Tomašić trudi se biti najaktivnija hrvatska europarlamentarka, ali mrtva utrka zasad se vodi između nje i HDZ-ovke Dubravke Šuice. Njezin je asistent Pavao Pocrnja, visoki mladi magistar ekonomije rodom iz Trilja, koji je brzo naučio temeljno pravilo u košnici zvanoj Europski parlament: – Ako ne znate informaciju, trebate znati kako najbrže doći do informacije – kaže Pocrnja. Zbog toga je za asistente u EP-u bitan “networking”, poznavanje što većeg kruga ljudi i povezanost sa svima.
– Kao stažist austrijskog zastupnika upoznao sam cijelu austrijsku delegaciju. Drugi je kolega bio kod Mađara, treći kod Slovenaca… A uvijek među asistentima ima puno druženja tako da je to najlakši kanal da se dođe do informacija – kaže Pavao Pocrnja. Njegovo prvo profesionalno iskustvo u karijeri bilo je u marketinškoj agenciji, gdje je bio menadžer koji ima svoga klijenta, a posao asistenta u EP-u se, kaže, ne razlikuje puno od posla menadžera u agenciji koja se brine o klijentu. I u jednom i drugom poslu klijent/zastupnik je car, a vi mu pomažete u svemu.
Najstresniji tjedan u mjesečnom rasporedu europarlamentaraca i njihovih asistenata tjedan je plenarnog zasjedanja u Strasbourgu. Europski je parlament jedinstven po tome što ima dva sjedišta, u Bruxellesu i u Strasbourgu (čak i tri, ako računamo i Luksemburg, gdje također stoluju neke službe EP-a). – Hm, da, Stresburg – kaže Pavao Pocrnja, koji je očito naučio EU-žargon u kojem su dvije riječi (stres + Strasbourg) spojene u jedan izraz koji lijepo opisuje stresni ritam rada u tjednu plenarnih sjednica. – Kad dođe red na Stresburg, radi se svaki dan gotovo do ponoći, nema odmora, doslovno se nema vremena ni da se pojede ručak – dodaje.
Oči i uši zastupnika
Jedna od vještina koje svaki došljak u EU institucije treba naučiti jest i ovladavanje eurobirokratskim žargonom. Asistenti u EP-u prvo su morali ovladati nomenklaturom: što je izvjestitelj, što je “shadow”, odnosno izvjestitelj u sjeni, što je koordinator…
– Ja sam profesor engleskog pa na nekoliko sastanaka u početku nisam uopće razumio o čemu ti ljudi govore – kaže u polušali Nikola Turčinov, asistent Biljane Borzan. I on je, poput Pocrnje i mnogih drugih, prije dolaska hrvatskih europarlamentaraca stažirao u EP-u u političkoj grupi socijalista, kojoj pripada SDP. Za razliku od većine drugih asistenata koji su članovi iste stranke kao i zastupnik za kojega rade, Gabriela Kuharić Kojić nema nikakve veze s Hrvatskim laburistima, za čijeg jedinog europskog zastupnika, Nikolu Vuljanića, radi kao asistentica u Bruxellesu i Strasbourgu. Ona je radila kao urednica na Radiju Novska i nakon jednog intervjua Vuljanić je u njoj prepoznao talent, ona mu je rekla da još k tome doktorirala europsko pravo i da bi željela raditi u Bruxellesu, i tako se poklopilo. Vuljanić ju je odabrao kao asistenticu iako je obavio intervjue za posao i s nekim kandidatima iz stranke. Ali oni mu nisu bili dovoljno dobri kao ova kandidatkinja izvan stranke.
Vuljanić je nedavno postao i izvjestitelj EP-a za Albaniju pa puno posla ima i oko pripreme rezolucije o Albaniji. Također je i izvjestitelj u sjeni za BiH. U listopadu je dvaput putovao u Tiranu, a na jednom putovanju mu se pridružila i asistentica. - U Bruxellesu je s nama još jedan asistent, Natko Plevnik. I sve zajednički radimo. Ne postoji odnos šefa i podređenih, nego pravi timski odnos. Posao asistenata je da prate tempo zastupnika, a Vuljanić je doista vrlo aktivan – kaže Gabriela Kuharić Kojić. U opis posla akreditiranih asistenata ponekad ulazi i zadatak da budu “oči i uši” svojih zastupnika. Da odlaze na odbore kad zastupnici fizički ne stignu, da filtriraju informacije kojih u EP-u ima u golemim količinama, ali je pojedinom zastupniku važno da filtrira ono što je bitno njemu i njegovoj zemlji i biračima. A zastupnica Sandra Petrović Jakovina (SDP), koja je u EP došla u visokoj trudnoći i rodila početkom rujna, upravo u vrijeme kad se Europski parlament vraća s ljetne pauze, oslanjala se na svoje asistente kako bi u vrijeme rodiljskog dopusta bila u tijeku sa svime što se događa u Bruxellesu i Strasbourgu.
– Sandrina odsutnost trajala je samo mjesec dana i nije se ni osjetila. Redovito smo se čule telefonom i konzultirale – kaže Dafne Perhat, asistentica za koju njezina šefica Sandra Petrović Jakovina kaže da je najkompetentnija među svim hrvatskim asistentima. – Ovo radno okruženje nije mi strano jer sam sedam godina radila za Eurocontrol. Moj angažman u parlamentu kao zakonodavnom tijelu nastavak je moje dosadašnje prakse i zbog toga što je zastupnici Sandri Petrović Jakovini dodijeljen Odbor za ustavna pitanja – kaže Dafne Perhat.
Nitko od hrvatskih zastupnika nije se i fizički preselio u Bruxelles – svi uglavnom odsjedaju u hotelima i u Bruxellesu su od ponedjeljka do četvrtka, a ostatak vikendima u Hrvatskoj – no većina njihovih asistenata koji rade u Bruxellesu unajmili su ili sobe ili stanove. Četvero asistenata koji rade za HDZ-ove zastupnike unajmilo je jedan veliki stan zajedno pa žive kao cimeri. Plaće asistenata ovise od ureda do ureda jer svaki zastupnik, osim svoje plaće od oko 8000 eura mjesečno, ima oko 21 tisuću eura mjesečno za plaće svojih asistenata i taj iznos može rasporediti kako hoće. Osim asistenata u Bruxellesu i Strasbourgu, kojih je obično dvoje po zastupniku, postoje i lokalni asistenti u Hrvatskoj, na koje zastupnik troši otprilike četvrtinu od mjesečnog proračuna od 21 tisuću eura. Ali osim asistenata u Bruxellesu, zastupnici često imaju i stažiste koje također plaćaju, tako da primanja zaista variraju. Asistenti u Europskom parlamentu nisu eurobirokrati u klasičnom smislu te riječi jer ih od pravih eurobirokrata koji rade najčešće u Europskoj komisiji razlikuje činjenica da im je mandat vezan uz zastupnika za kojeg rade i da nisu morali proći natječaje za prijem u službu EU, kakve prolaze oni koji dobivaju stalni posao u Komisiji ili nekoj drugoj instituciji. Prema službenim podacima Europske komisije, dosad je ondje u stalni radni odnos primljen točno 41 Hrvat.
