Američki će se mediji zakleti kako je najbolji sportski kladitelj na svijetu njihov sugrađanin Billy Walters. Gospodin koji će uskoro napuniti 70 godina na sportske se događaje počeo kladiti još u doba kada je pojam “klik” bio vezan samo za brave. Procjenjuje se da je težak nekoliko stotina milijuna dolara, donosi Max!.
No, australski mediji već godinama tvrde da to nije tako, već da najbolji svjetski kladitelj živi “down under”, točnije u Hobartu u Tasmaniji. A on je Hrvat, zove se Željko Ranogajec. Taj naš zemljak, potomak naših doseljenika, po više tvrdnji godišnje na kladionicama širom svijeta izvrti oko milijardu dolara. Bogatstvo mu se broji u stotinama milijuna, no njemu bliski izvori tvrde da se zapravo radi o – nekoliko milijardi.
Odmah nakon Nove godine, 54-godišnji je Željko Ranogajec punio novinske stupce informacijom kako je za pet milijuna dolara kupio penthouse od 925 kvadrata u novoj hobartskoj rezidencijalnoj četvrti, što je tamošnji rekord. Ranogajec ne daje intervjue, ne pojavljuje se u medijima, nećete ga vidjeti ni na trkalištima iako većinu svojeg novca ulaže upravo na utrke konja.
Nema ga ni na listama najbogatijih Australaca. No, takav uspjeh nije mogao proći nezapaženo pa je praktično stalno predmetom istraživanja, bilo novinara, bilo australskog poreznog ureda. Poreznici su ga istraživali više puta tvrdeći da je on zapravo tvrtka jer za pomoć u svojim kladiteljskim pothvatima plaća cijelu grupu ljudi, neki tvrde čak tri stotine, koji mu uz pomoć sofisticiranih statističkih i matematičkih algoritama traže povoljne oklade, one s koeficijentom koji je bolji od onoga koji sami izračunaju, a oni su toliko dobri da ih pronalaze na stotine.
Doveo kladionicu do bankrota
Njegova se organizacija zove Punters Group i sačinjena je od matematičkih i statističkih majstora koji ipak nisu ni blizu njemu samome. U skrivanju identiteta Ranogajec ide toliko daleko da ime skriva i od suda. U sporu s jednom američkom kladionicom na sučev upit kako se zove rekao je: – John Wilson!
– Gospodine, rekao je sudac, ime morate potkrijepiti dokumentom.
Nakon kratke stanke odvratio je kratko:
– Željko Ranogajec.
Bilo je to jedino njegovo javno zabilježeno pojavljivanje. Željko je kao mladić studirao za odvjetnika na hobartskom sveučilištu, no kvaka je u tome da je odmah niz ulicu bio i kasino. S tek nekoliko stotina dolara u džepu, Željko je ostvario pravo malo bogatstvo igrajući i u nas popularni ajnc. No, vlasnici su ga vrlo brzo provalili – Ranogajec je vrhunski matematički um zahvaljujući kojem je i majstor u prebrojavanju karata.
Pamti bolje od bilo kojeg krupjea i jasno je da su kockarnice dobile takmaca s kojim se nisu mogle nositi. Dobio je zabranu ulaska prvo u toj lokalnoj kockarnici, gdje nije pomoglo što mu je ondje radila i buduća žena Shelley Wilson, a kasnije i u regionalnoj, pa onda i u većini kockarnica u Australiji. Jasno, do tada je već imao dovoljno novca da se s ajnca prebaci na druga kladiteljska tržišta, čak i druge kontinente na kojima je u tim počecima bio nepoznat, da bi kladionice vrlo brzo otkrile s kim imaju posla.
Tako je spomenuta kladionica s kojom se tužaka, Capital Play, bila dovoljno naivna da mu odobri bonuse kako bi pridobila njegove ogromne svote misleći kako su njezini bookmakeri bolji od njega. Tu je Ranogajec dokazao kakav genijalni um ima jer je dobivao i kad je – gubio! Naime, ti bonusi koje je dogovorio deset su posto njegovih ukupnih uplata. To znači da bi Željko i kad bi gubio pet posto, opet bio u plusu za pet posto. A on je dovoljno dobar da svoje gubitke namjesti upravo tako. A Capital Play nije to znao pa je uskoro bankrotirao.
Uništava mlade kladitelje
Sam je Ranogajec u jednom navodnom kontaktu s australskim novinarom tvrdio da je sve to pretjerivanje te da on doista nema toliki novac. No, još se pamti njegov dobitak od sedam i pol milijuna dolara na Kenu 1994. godine, što je bio svjetski rekord. Nitko nikada nije shvatio kako je to zapravo učinio jer se radilo o cijelom nizu dobitaka. On sam je odgovoran za osam posto od 10 milijardi dolara koliko se godišnje izvrti preko najvećeg australskog operatera za klađenje, TabCorpa, a gdje su tek ostale kladionice...
Pod pritiskom vlasti pristao je na dogovor s australskim poreznicima i u toj nagodbi je 2011. morao platiti 680 milijuna dolara poreza u razdoblju od godine dana. Nakon toga preselio se u Europu. Ipak, u klađenju netko mora i gubiti, pa tako Ranogajca optužuju kako zapravo svojim ogromnim svotama kojima ruši kladioničke koeficijente uništava malog kladitelja od kojeg kladionice žive. On sam jači je od svih malih kladitelja zajedno, a kladi se na način koji oni ne mogu pratiti. Na taj je način veliku tasmanijsku kladionicu TOTE učinio neisplativom te je ona na kraju i prodana. Možda i zbog toga Željko ima svoj alter ego. To je David Walsh, njegov poslovni partner, osoba karakterno potpuno suprotna njemu, ali gotovo podjednako genijalna u matematici i kombinatorici, što je Ranogajec uvidio kada ga je prvi put vidio kako igra – stolni tenis!
Danas Walsh slovi za jednog od najvećih dobrotvora, osnivača jedinstvenog svjetskog muzeja MONA-e, Muzeja nove i stare umjetnosti, uklesanog u stijenu nedaleko od Hobarta za koji je potrošio oko 150 milijuna dolara. Walsh je tako u jednom intervjuu rekao da se punjenjem džepova kockanjem u osnovi zapravo ne postiže ništa vrijedno, a osjećaj je gotovo bezvrijedan. Zato je odlučio nešto od sreće koja mu je poklonjena jedinstvenim matematičkim talentom vratiti kroz taj muzej. Bez obzira na to što na njemu godišnje gubi milijune.
