Evo, tu su, u srcu najelitnije četvrti Zagreba, Tuškanca, u susjedstvu niza rezidencija stranih veleposlanstava u Hrvatskoj. S ceste se vidi krasni mali dvorac od crvene opeke, a kad se uđe u krug vojarne, uočava se da se sastoji i od spleta zgrada za trening, sportsku rekreaciju i stanovanje.
Desant s Pantovčaka
To je vojarna Tuškanac, sjedište Počasno-zaštitne bojne, samozatajne vojne jedinice koju pogrešno poistovjećuju s momcima u šminkerskim uniformama. Ne, nisu to šminkeri, vojnici za \"vjenčanja i sprovode\", nego utrenirani specijalci koji na internim natjecanjima oružanih snaga redovito odnose prve nagrade u izdržljivosti i preciznom gađanju. Na ulazu, dok nam vojnik u zelenoj uniformi s digitalnim šarama i crvenom beretkom na glavi otvara vrata, već svi znaju da dolazi novinarska ekipa iz Večernjeg lista. \"Redovni\" novinar ondje nije kročio dvadesetak godina.
– Bio sam ovdje zadnji put 1991. – kažem bojniku Rajku Mijatoviću, koji nas je dočekao i koji je brzo pokazao snalažljivost u sudaru s novinarskim zahtjevima. Sjećam se da je tu prvo stolovao general Antun Tus, bio je tu i admiral Davor Domazet Lošo kod kojega sam došao jer mi je obećao da ćemo zajednički krenuti u \"osvajanje\" vojarne JNA na zagrebačkom Črnomercu i one na Borongaju. I bi tako.
No, sada, 22 godine poslije, novinarska noga opet kroči ovim prostorom. Bojnik Mijatović, uz isprike što nas nije dočekao \"šef\" postrojbe, brigadir Dragan Basić, vodi nas u predavaonicu i slijedi, naravno, osobna karta jedinice.
– A gdje su vojnici u povijesnim odorama – pitamo.
– Na Pantovčaku, tamo su i povijesne odore i oprema – kaže Mijatović.
Objašnjavamo mu da nema teorije da odemo dok nam ne omoguće da ih fotografiramo pa bojnik trenutačno reagira. Kratko je telefonirao i s osmijehom se vratio.
– Evo, sad će s Pantovčaka doći u odorama – kaže. Pomislio sam \"valjda nećemo tim \'desantom\' vojnika s dužnosti oko rezidencije hrvatskog predsjednika ugroziti njegovu sigurnost\", no brizi nije bilo mjesta. PZB je dobro ekipirana postrojba s 381 pripadnikom.
O Počasno-zaštitnoj bojni u sastavu hrvatskih Oružanih snaga javnost jako malo zna. Pa su se mnogi iznenadili kada je stigla vijest da 75 pripadnika te vojne jedinice sudjeluje u obilježavanju najvećeg praznika Francuske, 14. srpnja, u Parizu. Uz Francuze redovito na mimohodu sudjeluju još samo prijateljske afričke postrojbe, kao i neizbježni Nijemci, koji s Francuzima tvore i zajedničku brigadu. Kada je Hrvatskoj stigao poziv, dvojbi nije bilo – predstavljat će nas vojnici iz PZB-a. \"Protokolarni\" i ceremonijalni dio bojne zapravo tvori jedna od četiriju satnija, u Počasnoj je satniji devedesetak vojnika. Ostatak od tri četvrtine vojnika ima dužnosti vanjskog i unutarnjeg kruga osiguranja predsjednika RH, Vlade, ministra obrane. Zaštitna satnija osigurava Predsjedničke dvore i Vilu Prekrižje izvana, a osigurava i vojarnu Tuškanac. Satnija za osiguranje obavlja unutarnje osiguranje Predsjedničkih dvora, protudiverzijsku zaštitu na ulazima u objekte, ali u njezinu su sastavu i inženjeri biokemije, koji osiguravaju ispravnost namirnica i provode sanitetsko-toksikološko osiguranje. U sastavu te satnije su i tjelesni čuvari te vozači praćenih osoba. Opslužna satnija PZB-a osigurava sve djelatnosti opskrbe, a postoji i izdvojena, Mornaričko počasno-zaštitna satnija na Brijunima. Uz posjedovanje posebne specijalnosti, poput ronioca specijalaca.
U prostoriju ulaze natporučnik Zoran Benković i nadnarednik Krunoslav Posavec, zapovjednici Počasne satnije. Mjerkamo ih, pod dojmom priče iz Pariza, kada su mediji brujali o Avatarima. O iznimno visokim vojnicima dominantnog izgleda koji su zadivili Francuze. E, sad, priča je očito malo napuhana jer je izazvala osmijehe Benkovića i Posavca. Pojma nemaju tko ju je lansirao, a nama se činilo da je priču \"podmetnuo\" netko iz naše delegacije u Parizu. No, izgled pripadnika ove satnije u PBZ-u jest bitan i \"standardiziran\" je. Visina je zadana – 185 centimetara, plus-minus 2 cm, potvrđuju nam. Nije lako postati njezin pripadnik. Povremeno se organizira natječaj za popunu postrojbe, a kandidati moraju ispuniti određene uvjete; dragovoljnost, obuka, da su u djelatnoj vojnoj službi najmanje dvije godine, da su mlađi od 27, da imaju najmanje srednje stručno obrazovanje i, naravno, tjelesnu spremnost i izrazite motoričke sposobnosti. Moraju posjedovati i tzv. sigurnosni certifikat, pojednostavljeno prolaze i posebnu sigurnosnu provjeru.
I bez vidljive tetovaže!
Postoje još neki uvjeti. U Počasnu satniju ne mogu ući oni koji imaju tikove, vidljive ožiljke kao ni vidljivo istaknute tetovaže. Koliko dugo traje \"karijera\" vojnika iz Počasne bojne, pitam, a Benković i Posavec kažu otprilike 10 godina. No, nakon toga vojnici obično \"ostaju u obitelji\" jer prelaze na druge zadatke i druge satnije PZB-a. Premještaju ih u vanjski ili unutarnji krug zaštite, što jest logični slijed jer u tu satniju odlaze najbolji od najboljih.
Pitam Avatare u kakvim su odnosima s, primjerice, Bojnom za specijalna djelovanja u Delnicama jer u BSD-u, toj elitnoj postrojbi Oružanih snaga RH, \"pravi su specijalci\"?
– U odličnim smo odnosima. Mi ondje provodimo dijelove naše obuke i jako nam je to korisno, stječemo, primjerice, znanja iz tzv. instinktivnog gađanja, ronjenja i slično – kažu Benković i Posavec. Za njih je važno poznavanje borilačkih vještina, fizička spremnost i motorika. Zašto je to važno, vidi se iz situacija kada momci u povijesnim odorama moraju mirno stajati satima.
– Vruće je, i te kako je vruće. Odora je napravljena od čoje, i zimi je u njoj vruće, a kamoli ne ljeti, no dosad nam se nikada nije dogodilo da bi netko od vojnika kolabirao, onesvijestio se u stroju – kažu.
Jedna od svakodnevnih vježbi jest i 30-minutno stajanje, nepomično, bez pokreta, grimase. To je standardno stajanje, no na hodočašćima u Lourdes ili Mariju Bistricu, primjerice, traje i dva sata. Jedno od najnapornijih iskustava bio je odlazak u Španjolsku, gdje su pred kraljem Carlosom nepomično, na velikoj vrućini, stajali tri sata.
Benković i Posavec bili su i u Parizu, a pripremali su se mjesec dana za mimohod. Zadnjih 12 dana pripreme proveli su u vojnoj bazi Satory, a tri dana (zapravo noći) vježbali su i po aveniji Champs Elysees.
– Istina, izazvali smo veliku pozornost, ljudi su nam pljeskali, fotografirali se s nama, opsjedale su nas TV kamere. U vojnom kampu častili su nas Francuzi pa smo se uvjerili da hrvatski vojnici imaju poseban status među njihovim snagama, s obzirom na dobro iskustvo i partnerstvo koje su Francuzi i Hrvati pokazali u Afganistanu. Dečki iz Legije stranaca bili su posebno susretljivi prema nama – zadovoljno će Benković i Posavec.
Prije dvije godine osnovali su i tzv. akrobatsku skupinu, sami osmislili koreografiju. Vježbe provode poluautomatskom puškom M 59/66 (PAP 7,62 mm), a osobitost naših, u odnosu na desetak sličnih jedinica u svijetu jest u tome što većina stranih počasnih postrojbi koristi gumene i tek kilogram teške puške, čime smanjuju rizik ozljeđivanja. Naši to rade sa četiri kilograma teškom \"papovkom\" i još s isukanim bodežom, što nije neopasno, ali je iznimno efektno.
Na kraju obilaska, pripadnici počasne satnije najavili su svoj odlazak u poljsko svetište Jasna Gora. Natporučnik Benković odao nam je i počast sabljom. Inače, takav je prijavak predavao već puno puta pred svjetskim državnicima, predsjednicima i premijerima i kaže da je samo važno koncentrirati se, ne šarati pogledom okolo i pogreške nema. Stao je ispred mene, s isukanom sabljom na pozdrav i pitao me predsjednika koje zemlje \"glumim\".
– Ma, neka ovoga puta budem premijer – odgovorio sam mu na kraju.
>> Avatari - Snažni vojnici visoki 186 cm koji imaju odličnu kondiciju
>> Josipović u Parizu - hrvatske vojnike nazvali avatarima
