I Barbara Kolar je pjevala u zboru. On joj je bio obavezan predmet u glazbenoj školi u kojoj je svirala klavir. I umalo je završila u Beču na Visokoj školi za mjuzikle i sanjala da pjeva u \"Jadnicima\"... Ipak, san se na kraju ostvario američkoj glumici Anne Hathaway pa je za ulogu u \"Jadnicima\" dobila i Oscara, i to po Barbari potpuno neopravdano jer i film i Anne su je razočarali. A naša voditeljica s glazbom se družila kroz vođenje HTV-ova showa \"Do posljednjeg zbora\". Ispratila je drugu sezonu, u svojem poslu i dalje uživa, a poseban gušt joj je raditi s vječnim partnerom Duškom Ćurlićem za kojega kaže da više nisu ni kao stari bračni par, nego kao brat i sestra.
Kockaste glave
– Baš sam nedavno gledala snimku jedne emisije i zaključila da je naša sličnost frapantna. Na plazma televizorima koji šire sliku nas dvoje zbilja imamo iste kockaste glave! – smije se Barbara i nastavlja:
– Obožavam raditi s njim, on mi, bez šale, zaista pruža neku bratsku sigurnost na sceni. Izvan posla se ne uspijevamo baš družiti, a s obzirom na to da još nije bio u mojoj novoj nekretnini, privest ću ga k sebi na kavu sada kada sam otvorila sezonu terase.
Osim što je kupila stan i preselila se u kvart u blizini onoga u kojemu je odrasla i time se riješila nepoznatog \'stalkera\' koji ju je slijedio dvije godine, te ranojutarnju šihtu radija Antene Zagreb zamijenila onom idealnom od devet do 13 sati, u njezinu životu, kaže, nema ništa novo.
Kao mala za sebe je govorila da se nikada neće udati pa danas za to kaže: – Čini se da sam zbilja teški vizionar! Pa iako je pravi proljetni tip, s pupanjem prirode u njoj nije propupala zaljubljenost, česta popratna pojava kod ljudi u to godišnje doba.
– To je moje vrijeme, 18. travnja proslavila sam i 43. rođendan. Volim proljeće iako nije baš da su mi se u proljeće događale samo super stvari jer obično sam baš tada prekidala sve svoje veze. Ali trenutno nemam što prekinuti – kaže i nastavlja pričati o toj temi:
– Uglavnom, da znam kako i u koje doba se nalaze muškarci, možda bih jednog i imala. Ja sam potpuno nesposobna po tom pitanju. Stvar je u tome da, ako ne izlaziš prilici ususret, ona se ne može ni dogoditi, a kako živim prilično hermetično, samo neki frajer s desantskom taktikom ili sačekušom kod mene ima šanse. Razgovaram s ljudima koji šetaju pse, sa susjedima u novoj zgradi i s ljudima s kojima sklapam posao. U zgradi su uglavnom mladi parovi, dečki koji šetaju pse su po 15 godina mlađi od mene, a s ovima za posao razgovaram prekratko da bi se išta dogodilo.
Nekada je dobivala pisma obožavatelja, danas su to mailovi. Obično su, kaže, slatki i rijetko joj se dogodi da zaluta koji zločest, a među njima ima i bračnih ponuda.
Uzgajanje maslina u osami
– One dolaze najčešće od muškaraca iz pasivnih krajeva koji se kao ja nisu oženili. Nude brakove baš kao u emisiji \"Ljubav je na selu\", samo što se sve to ne događa na televiziji. Piše, primjerice, da on ima par kravica i kada bih ga došla vidjeti, nastao bi raj... a jedan mi je poslao i fotku i tražio od mene da mu pošaljem svoju u minici i \'u boji da je\'. Ta konstrukcija \'u boji da je\' i dandanas je vječna fora u mojem društvu – otkriva.
Pa iako je radoholičarka, ponekad poželi ostaviti sve i pobjeći u osamu uzgajati masline, ali o sanjarenju na kraju zaključuje:
– To fantaziranje kod mene je počelo davno. S devet godina svojima sam rekla da bi u Istri trebalo kupiti zemlju da uzgajam koze i pišem knjige. Nakon toga sam shvatila da su dalmatinski otoci opcija B, ali ni tamo nismo ništa realizirali pa nemamo nekretninu u koju bih se mogla povući i pecati ribe. Ali uvijek sam za situacije oprečne postojećoj pa bih se ili odselila u neki još veći grad od Zagreba i hektičnu atmosferu poput Londona ili New Yorka ili u drugu krajnost i u idilu mira. Ali i ovako kako jest nije loše.
