Izbori su pred vratima, a korona ponovno pokazuje svoju snagu. Poharala je mondeni i hedonistički teniski turnir u Zadru, paralizirala Đakovo baš uoči Đakovačkih vezova, nemilosrdno se iživljavajući nad cjelokupnom đakovačkom doista razvedenom crkvenom infrastrukturom, napala raspojasani zagrebački noćni život i zdravstvene ustanove u glavnom gradu.
Posvađala struku s politikom, politiku sa strukom i struku sa strukom. Epidemiologe i doktore pretvorila je u propagatore neke nove normalnosti koja je i više nego nenormalna. I pri tome je novo-stara korona ugrozila turističku sezonu koja je u Hrvatskoj očito važnija i od parlamentarnih izbora i, kako to gordo zvuči, Beroševa 'zdravlja nacije'.
Zbog turizma Hrvatska je javno u hrvatske hotele i restorane prizivala čak i turiste iz Švedske. Za veći postotak noćenja i popunjenosti hrvatskih turističkih kapaciteta očito smo bili spremni napraviti sve, otvoriti širom granice svima, razglasiti da smo 'korona-free' i hvaliti se da smo se u Europi najbolje izborili s virusom o kojemu još uvijek ne znamo gotovo ništa. A u toj graji prednjači ministar turizma Gari Capelli. Njegovo neprestano i uporno ponavljanje postotaka o broju turista koji se nalaze u Hrvatskoj i avionskim linijama kojima će turisti pohrliti u našu lijepu i sigurnu domovinu sada je već totalno iritantno i zorno pokazuje u kakvom se problemu nalazimo.
Svi znamo da nam je turizam jako važan, čak i prevažan za 'zdravlje hrvatskog gospodarstva'. I da ministar financija jedva čeka ljeto kako bi masovno ubirao onih previsokih 25 posto PDV-a na gotovo sve proizvode u Hrvatskoj (iznimke su rijetke) zbog čega imamo skuplju hranu i pića nego Nijemci, a o trgovinama na jugu Europe da i ne govorimo. Svi znamo da se država mahom veseli glazbenim festivalima koji okupljaju na tisuće mladih ljudi iz cijelog svijeta kako bi nemilice trošili u hrvatskim ljetnim vrućim noćima bilo na Ultri u Splitu, na novaljskom Zrću te na svim drugim morskim i primorskim destinacijama. Vesele se tim festivalima i pivari, domaći proizvođači vina i pjenušaca, privatni iznajmljivači, taksisti, vlasnici restorana i kafića, klubova... Vesele im se i domaći (i strani) glazbenici koji nastupima preko ljeta mogu zaraditi konkretan novac.
Novoj normalnosti i većem broju turista veselili su se i razni poduzetnici u kulturi, u rasponu od likovnih umjetnika, vlasnika muzeja i izvedbenih i filmskih umjetnika kojima je život itekako ugrožen otkako se korona pojavila te im je bio gotovo onemogućen rad, izlaganje, snimanje filmova i serija, nastupanje i fizički kontakt s potencijalnim klijentima i publikom. Lakše su počeli disati i organizatori doista (preko)brojnih državnih i nedržavnih kulturnih festivala kojima je ljeto apsolutni vrhunac poslovne i kreativne godine i pravi smisao postojanja.
A čitava ta razbarušena i živahna kulturna ponuda i nema nekog prevelikog smisla bez potrošača, dakle bez turizma i turističkih hordi koje nam, doduše, s pravom idu na živce, ali bez kojih ne možemo živjeti, i to ne živjeti bolje, nego nikako. Jer smo industriju i poljoprivredu uglavnom upropastili u bespoštednoj i višedesetljetnoj borbi protiv ideoloških neprijatelja i narodnih izdajnika. A okupatore (i to one najstrašnije, bankarske) pri tome smo gotovo zaboravili, što, naravno, nikako nije slučajno. I čitava je ta bajkovita capellijevska priča držala vodu dok su vijesti o koroni bile na kraju televizijskih dnevnika i novinskih stranica. A onda je korona rekla dosta i vratila se u udarne termine i na naslovnice. Netko će reći, iz dišpeta. A ima čak i onih koji idu tako daleko pa tvrde da je koronu i njezin vehementni predizborni i preuranjeni povratak na hrvatsku javnu scenu zapravo angažirala oporba jer nema druge formule za ugrožavanje najmilijeg nam vođe i njegove vjerne pastve. Istina.
Netko je dao autogol, i to iz naše pobjedničke momčadi koja je s previše euforije brojila ama baš svakog stranog turista čim bi prešao granicu našeg turističkog Disneylanda, koji je već odavno inficiran opasnim virusom posvemašnje komercijalizacije, a Hrvatsku ubrzano pretvara u bezličnu česticu nekog globaliziranog pakla.
