Banke koje posluju u Hrvatskoj mogle bi nakon 2016. godine, u hipotetskom slučaju da zapadnu u ozbiljne probleme, biti sanirane ili likvidirane a da Hrvatska nema presudnu ulogu u odlučivanju o tome.
Jedinstveni mehanizam za sanaciju i likvidaciju banaka, poznat po engleskoj kratici SRM, sinoć je dogovoren nakon višednevnih sastanaka u Bruxellesu, a prema procjeni Financial Timesa radi se o najvećem prijenosu nacionalnog suvereniteta još od vremena stvaranja eura.
Razilaženja u stavovima država bila su velika, a dijelom su se svodila na pitanja tko će plaćati sanaciju banaka i na kakvom pravnom temelju treba počivati SRM – na temelju postojećih ugovora EU ili kroz novi međudržavni ugovor koji bi potpisale zemlje eurozone. Na kraju je dogovoreno hibridno rješenje, u kojem se dio novosti uvodi u okviru postojećeg pravnog okvira, a dio će biti utemeljen na posebnom međudržavnom ugovoru koje će zemlje članice EU sklopiti u prvoj polovici iduće godine.
SRM bi bio primarno dizajniran za zemlje eurozone, ali i otvoren za druge članice Europske unije koje mu se žele pridružiti.
1. Što je SRM, odnosno jedinstveni mehanizam za sanaciju i likvidaciju banaka?
Jedinstveni mehanizam za sanaciju i likvidaciju banaka (Single Resolution Mechanism ili SRM) trebao bi biti jedno središnje mjesto na kojem se od 2016. godine odlučuje hoće li problematične europske banke biti spašene ili likvidirane. Sada je odlučivanje o tome u nadležnosti svake države zasebno. Uz SSM (jedinstveni nadzorni mehanizam koji je već dogovoren), SRM u EU prvi put stvara bankovnu uniju.
2. Što je bankovna unija?
EU ide prema bankovnoj uniji jer vlada opće uvjerenje da je njezino stvaranje ključno za opstanak eura. Bankovna unija je zajednica zemalja koje zajednički, na jednom mjestu, odlučuju o nadzoru banaka, te o njihovu spašavanju ili likvidaciji. Neće sve banke potpasti pod nadzor, samo 130 najvećih, ali tih 130 pokriva 85 posto ukupne bilance svih banaka u Europskoj uniji. Njemačka se izborila za to da manje banke i štedionice, kakvih je u toj zemlji na stotine, ostanu pod nacionalnim nadzorom.
3. Kakav je stav Hrvatske?
Hrvatska se nije puno javljala za riječ o toj temi, zbog dva razloga. Prvo, jer se bankovna unija tiče ponajprije eurozone. I drugo, jer se struktura počela graditi i prije no što smo postali članicom EU pa nismo najupućeniji. Ali Hrvatska podržava stvaranje SRM-a, među ostalim i zbog toga što su sve vodeće banke u Hrvatskoj već sada u stranom vlasništvu te zbog toga što SRM znači da trošak sanacije banaka neće odmah padati na porezne obveznike.
4. Tko će odlučivati o gašenju neke banke?
Velika novost nakon usvajanja SRM-a sastojat će se u tome da će banka moći biti likvidirana bez mišljenja i bez dozvole države u kojoj ta banka posluje. Detalji o tome kako će se to događati još su nejasni, no cilj je da procedura ne bude komplicirana. Ali, pošto se radi o predaji dijela nacionalnog suvereniteta, mnoge zemlje žele ugraditi osigurače, pa je na kraju moguće da procedura ispadne previše komplicirana. Poseban odbor, sastavljen od predstavnika iz raznih zemalja, predlagat će plan spašavanja ili likvidacije banke, zatim će to trebati odobriti Europska komisija, a ako ona ima prigovor onda će se morati izjašnjavati i Vijeće ministara financija EU. Ukupno, izračunao je FT, procedura će uključivati devet odbora i 143 glasa. Ako se golemi problemi u nekoj banci otkriju preko vikenda ili blagdana, to će biti zamršena procedura koja ne može donijeti brzu odluku.
5. Tko će platiti trošak propadanja neke banke?
Prvi u redu za plaćanje računa bit će vlasnici banke i ulagači u njezine obveznice. Ako to ne bude dovoljno, na red za plaćanje dolazi fond za sanaciju, u koji će same banke uplaćivati novac koji kasnije služi za spas samih banaka. No, banke će taj novac kroz posebna davanja uplaćivati godinama i cilj je da jedinstveni mehanizam za sanaciju i likvidaciju banaka (SRM) dosegne 55 milijardi eura kroz desetogodišnje razdoblje. Dok se to ne dosegne, nacionalni će fondovi uplaćivati postupno svoj novac u SRM. Pitanje je i hoće li 55 milijardi eura biti dovoljno jer su europske banke od 2008. godine do sada sanirane sa čak 473 milijarde eura. Kad zapadnu u probleme, banke znaju “usisati” ogromne količine novca, a velike banke još i veće.
6. Tiče li se to samo eurozone?
Uglavnom da, ali i ne samo i isključivo eurozone. Velika Britanija i Švedska, zemlje izvan eurozone, u dosadašnjim su se razgovorima o SRM-u borile za jamstva da nikakav trošak neće ići iz proračuna cijele Europske unije. Ako Europska komisija odobrava prijedlog o sanaciji banke, onda Komisija može biti prijavljena sudu zbog svoje odluke, a ako izgubi tu sudsku bitku može biti kažnjena ozbiljnom novčanom kaznom. Britanci i Šveđani žele da se takvi mogući scenariji anticipiraju i izbjegnu već sada.
7. Tiče li se to i banaka iz eurozone koje posluju u Hrvatskoj, dakle izvan eurozone?
Vrlo vjerojatno da, jer najveće strane banke koje posluju u Hrvatskoj u svojim će zemljama, ondje gdje imaju sjedište, doći pod obvezu da budu dio SRM-a. Iako su njihove banke u Hrvatskoj sasvim druge pravne osobe, te banke-kćeri su povezane s maticama. No, stvari će biti jasnije tek kad se postigne dogovor o SRM-u i kad pravnici prouče pravni temelj tog mehanizma.
8. Kada bi jedinstveni mehanizam za sanaciju i likvidaciju banaka trebao proraditi?
Prvi siječnja 2016. godine.
zašto bi nas sada netko nešto pitao? ušli smo u EU i sad je gotovo s pregovorima, radit ćemo u buduće kako nam kažu gospodari iz EU i gotovo!