Tragikomična trakavica oko spašavanja Grčke od bankrota sve više se zapetljava, a oprečne vijesti sustižu jedna drugu. Dok je još u četvrtak bilo gotovo izvjesno da grčki dvojac Tsipras – Varoufakis nije uspio ostaviti dojam na europske financijske gospodare i da je Grčka stigla do zida i konačnog priznanja bankrota – jer je iz ESB stigla vijest da neće prihvaćati grčke obveznice u zamjenu za kratkoročne kredite – jučer stiže vijest da se Mario Draghi, predsjednik Europske središnje banke, smilovao i, ipak, odlučio odobriti pozajmicu Grcima u visini od 59,5 milijardi eura.
Jasno je da ova odluka, kao ni sve što se događa oko Grčke, nema nikakve veze s ekonomijom i zdravorazumskim pristupom cijeloj stvari, već samo s politikom. Zaplet, dakle, dostojan Aristofana: diplomatski napori grčkog tragičnog dvojca oko otpisa, odnosno restrukturiranja grčkih dugova, postigli su kao ishod – novo zaduživanje.
Kako će Tsipras sada objasniti svojim glasačima ovo novo i golemo zaduženje ako je obećao da se neće više zaduživati? Vjerojatno nikako. Ovim će izgubiti sav kredibilitet kod svojih glasača. Sada je valjda i njemu postalo jasno da se socijalističke politike ne mogu financirati iz realnih izvora, već jedino putem života na kredit i na tuđi račun.
Europska centralna banka je u siječnju, Bogu hvala, tiskala dovoljno eura tako da socijalističke vlade nemaju razloga za brigu. Putem inflacije će, dakle, ovaj novi bailout Grčke platiti porezni obveznici zemalja eurozone. Mario Draghi je izabrao najlakši put – vjerojatno bi pristao i na otpis dugova Grčkoj kada tu odluku ne bi morali odobriti parlamenti zemalja eurozone, čemu se nije moglo nadati.
Ovo će svakako biti mig i drugim bolesnicima u eurozoni, poput Španjolske i Portugala, koji s naročitom pozornošću prate kako će se razvijati stvar u Grčkoj. Jer, ne treba zaboraviti da je Grčka ogledni primjer kako će se rješavati problemi u ostatku eurozone. Njihovi socijalisti i populisti nemaju razloga za brigu – novca u EU ima dovoljno za sve. Ostaje vidjeti samo kako će na taj potez predsjednika ESB-a reagirati njemačka kancelarka Merkel, koja će morati objasniti njemačkim poreznim obveznicima zbog čega će, putem prikrivenog oporezivanja, morati i dalje financirati grčku rasipnost?
Ostaje mala nada da cijela stvar, ovim potezom Marija Draghija, neće kliznuti u agoniju eurozone – a to je da Tsipras ostane principijelan i odbije ovu ponudu predsjednika ESB-a i jednostrano proglasi bankrot. Ideja s bankrotom, naime, nije uopće tako loša. Tsipras je u pravu kada kaže da je grčki dug neotplativ. To je vidljivo i iz toga što je taj dug, unatoč mjerama štednje, u posljednjih šest godina porastao sa 109% na sadašnjih 175% BDP-a.
No, ima i drugih zemalja koje su i zaduženije od Grčke pa nemaju taj problem. Ali imaju nešto drugo – imaju ekonomiju. Grčki problem, dakle, nije dug, već loša ekonomija koja vapi za reformama. I tu je novoizabrani grčki premijer u krivu jer on uporno inzistira na socijalističkim programima za svoju zemlju, poput obustavljanja privatizacije, podizanja minimalnih nadnica, nametanja novih poreza i slično. Takve su politike koje guše ekonomiju, međutim, njegovu zemlju i dovele u sadašnje jadno stanje jer nisu ekonomski racionalne i mogu se financirati samo na tuđi račun, putem novih zaduženja.
Tsipras je htio spojiti nespojivo – voditi socijalističke politike bez zaduživanja. To je, međutim, nemoguće. Potez Marija Draghija, stoga, možemo tumačiti kao pomoć Tsiprasu da uskladi svoju nekonzistentnu socijalističku viziju. Na žalost, ovim je potezom pokazao da je Europa spremna i dalje financirati takve populističke vizije i antireformske politike. Iz straha da grčkim bankrotom eurozona ne klizne u agoniju, što i nije bilo tako izvjesno, ovim je potezom sada trasiran siguran put prema takvom ishodu. Grčka ostaje unutra, prezadužena i nepromijenjena – neka se pripreme Španjolska i Podemos.
>> Topli doček i hladan tuš za Tsiprasa u Bruxellesu
Da vidimo kako izgleda bankrot jedne Eu drzave,,mozda nije lose kao sto se prica,,,,,,mozda smo mi slijedeci,,,,,