Umirovljeni bankar Neven Barač, prijatelj i svojevrsni mentor ubijenog
Ive Pukanića, zatečen je načinom na koji je jedna ugledna televizijska
reporterka kvalificirala čin ubojstva vlasnika tjednika Nacional.
– Gospođica Hrga si je priuštila kazati da je to bio mafijaški obračun,
smjestivši tako novinara Pukanića među mafijaše. Ovako obavještavati
javnost znači formirati i njezino mišljenje o ovom slučaju te zapravo
ublažavati cijeli slučaj. Jer znate kako ljudi reagiraju kada se
mafijaši međusobno ubijaju! – kazao je Barač.
Državni vrh nemoćan
Barač je uvjeren je da su i predsjednik države i premijer zasad nemoćni.
– Oni ne mogu reći “mi smo nemoćni”, no oni to očito jesu. Izjave
visokih dužnosnika Republike Hrvatske identične su onima nakon ubojstva
Ivane Hodak. Prijeti se nekome nepoznatom počinitelju, verbalno se
demonstrira odlučnost da se tome stane na kraj, a mene je strah da se u
međuvremenu ne dogodi još nešto, da ne strada još netko tko je izložen.
Što to znači “nećemo Beirut”, pa mi već jesmo Beirut jer hrvatski
građani nisu sigurni. Pa u Zagrebu u vrijeme NDH, kada su se ustaški
agenti i ilegalci međusobno ubijali, nije bilo toliko ubojstava na
cesti koliko ih je sada! Kada se ovakvo što događa svi se moraju
dignuti na noge. Ako već nismo u stanju sačuvati banke i poduzeća, zar
to znači da ćemo uvoziti i policiju?!
Pukanić i Barač poznavali su se gotovo 30 godina. Upoznao ih je njegov
sin Zdeslav, s kojim je Ivo studirao.
– U posljednjih godinu dana čuli smo se dva-tri puta jer je on toliko
proširio svoje obveze da ni za što nije imao vremena. Javio se prije
desetak dana tek toliko da se javi. Čitam da je najavljivao da će ga
ubiti, a to se moglo spriječiti jedino tako da se prestao baviti
opasnim temama ili se uklonio oniam kojima je takvo pisanje smetalo.
O pomaganju u pokretanju Pukanićevih medijskih projekata Barač kaže:
– Za pokretanja dnevnika Republika spojio sam ga s gospođom Vrdoljak u
Hypobanci u Klagenfurtu, koja ga je spojila sa svojim šefovima radi
kredita. Kad je Nacional u pitanju, više sam mu pomagao savjetima,
primjerice, da iz svijeta bankarstva shvati nešto što mu se činilo
zamršenim. Za prvi broj sam mu pomogao da njegov novinar preko Brune
Stojića dođe do Naletilića Tute i napravi intervju.
Neven se pribojava za sudbinu Nacionala, no nada se da u njemu ima
snaga koje bi Pukanićev posao mogle nastaviti.
Svjestan je Barač da je Pukanić zbog svoje novinarske angažiranosti
mnogima smetao, pri čemu kaže da je u teme išao široko i duboko,
dotičući teme koje bolje da nije dirao.
– Njegovo ubojstvo, kao i druga ubojstva i razbojstva, odraz su stanja
i odnosa u društvu koje se stvara 18 godina. A kroz njih smo prošli
leteći u oduševljenju što imamo državu. Kad se izvikivalo “imamo
državu”, je li se u njezino ime prešućivalo mnogo toga negativnog što
se događalo?! A država nam se rušila privatizacijom, nepotizmom i
politikom neselektivne i nekritične rasprodaje dobara i poduzeća.
Nužno je, kaže bivši ugledni gospodarstvenik, veliko pospremanje
Hrvatske.
Snađi se, druže
– Kad građani nisu zaštićeni, to znači da ne funkcionira država. Mnogi
su na grub način preuzeli onu partizansku krilaticu “snađi se, druže”,
koja nije značila da je u tom snalaženju dopušteno ubijati. Jedni su
kupovali poduzeća za jednu kunu, potom dobivali višemilijunsku podršku
države, a s druge su strane ljudi siromašili. Puno ih je ostalo bez
posla, a i oni koji su prisiljeni živjeti sa 500-600 kuna razmišljaju
hoće li ubiti sebe ili nekoga drugoga da bi mogli živjeti.
Po Baračevu mišljenju, policija može biti uspješna tek kada se društvo
sredi, kada se moralne vrijednosti stave na svoje mjesto i kada naša
mladež počne vjerovati da je život u Hrvatskoj perspektivan.
– U društvu koje slavi one koji su si nešto priskrbili prijevarom
policija je u najtežoj situaciji. A srediti društvo propustila je i
opozicija dok je bila na vlasti. Duboko sam uvjeren da bi se HDZ, da je
2000. ostao na vlasti, obračunao s mnogim negativnostima i kriminalnim
radnjama. Štoviše, pouzdano znam da je 2001. koalicijska vlada
zaustavila policiju u obračunu s kriminalom. Oni su se tada pravdali da
im se prijeti ubojstvima. Pa što su se onda prihvatili vođenja države!
Oni ne samo da nisu ništa učinili nego su to stanje čak i potencirali.
Recimo, prodali su Štroku hotel za manje od četiri milijuna kuna, koji
danas stoji 180 milijuna eura. Pa vidi to narod – zaključuje Neven
Barač.
NEVEN BARAČ Prijatelj ubijenog izdavača tjednika Nacional o nemoći hrvatske vlasti i društva
