U mandatu Vlade Kukuriku koalicije provedene su 44 izmjene i dopune u poreznom sustavu, zamjera HDZ SDP-u u svojem izbornom programu za 2016. I odmah predlaže desetak novih izmjena i dopuna. U HDZ-u nisu zabrinuti da bi i te izmjene i dopune mogle dodatno pojačati “atmosferu nesigurnosti”, “nepoznavanje poreznog sustava” i “kao krajnji rezultat dobiti izostanak i odbijanje domaćih i stranih investicija”.
Tako HDZ privlači glasove birača obećanjem da će, osvoji li Banske dvore, povećati neoporezivi dio dohotka na 3750 kuna, a najvišu stopu poreza na dohodak sniziti na 36 posto i primjenjivati je od 20.000 kuna plaće. HDZ, dakako, nije jedina stranka ili koalicija koju svrbe prsti kad su posrijedi porezi. I Most u svojem gospodarskom proglasu najavljuje povećanje osobnog odbitka, ali i stopu od 50 posto na nagrade, regrese, darove u naravi i stipendije veće od sto tisuća kuna.
SDP-u kao da nisu bile dovoljne 44 izmjene i dopune pa će opet, dođe li u priliku, “rasterećivati dohodak u čak dva smjera”. I Narodna koalicija bi povećala neoporezivi dio plaće (na 3000 kuna), mijenjala bi porezne razrede i pomaknula stopu od 40 posto s 13.200 kuna naviše.
Sve stranke i koalicije koje predlažu nove izmjene i dopune poreznog sustava žele time “stimulirati industrijsku i inovativnu proizvodnju i poticati investiranje” (SDP), ili “jačati konkurentnost i zadržati u Hrvatskoj visokoobrazovane stručnjake” (HDZ).
No, čini se da je strankama ili promakao, ili nikada nisu čule za jedan od najneobičnijih, a silno važnih fenomena u suvremenoj ekonomiji. Za Sjedinjene Države opisuje ga Hauserov zakon, koji glasi: “Bez obzira na to kolike bile porezne stope, porezni prihodi u poslijeratnoj Americi uvijek su bili oko 19,5 posto BDP-a.”
Burzovni analitičar iz San Francisca Kurt Hauser stekao je 1993. svjetsku slavu uočivši da su porezni prihodi američke savezne države od 1945. do danas uvijek bili oko 19,5 posto američkog BDP-a, premda je najviša stopa poreza na dohodak (koja je trn u oku i svim hrvatskim strankama) iznosila od minimalnih 28 pa čak do maksimalnih 91 posto.
Nakon Hausera su i mnogi drugi ekonomisti ustanovili da su se ukupni porezni prihodi i u 15 zemalja EU od 1985. naovamo kretali između 38 i 40 posto BDP-a, a u zemljama OECD-a između 32 i 36 posto, bez obzira na to kolike bile porezne stope i porezni razredi.
Kao da postoji stanoviti udio u BDP-u koji su porezni obveznici voljni iz svojih dohodaka izdvajati za opće i zajedničke potrebe, bez obzira na to koji postotak plaće od njih tražile njihove demokratski izabrane vlade. Taj koncept sličan je Lafferovoj krivulji, samo što je ona više teorijska, dok je Hauserov zakon izveden iz prakse.
Pouka i poruka? Poštovani svi vi koji se natječete za mjesta u Saboru i Vladi, učite od Kurta Hausera. Bez obzira na to koliko mijenjali porezne stope, za svoje ćete nakane dobiti manje-više isti novac. S promjenama stopa možda se mogu postići poželjni ekonomski ciljevi, ali samo u vrlo specifičnim okolnostima i strogo ograničenoj mjeri.
>> Jao zemlji koja ovisi o vremenu i politici drugih
