Koja je razlika između pape i čovjeka koji za sebe kaže da je nepouzdani, nepredvidivi marksist? Možda bi netko rekao da se tu ne može naći baš nikakva sličnost i da su ta dvojica jedan od drugoga udaljeni kako nebo od zemlje ili pakao od raja, no istina je sasvim suprotna – razlike između njih dvojice gotovo da uopće nema!
Papa Franjo i grčki ministar financija Yanis Varoufakis kao da proizlaze jedan iz drugoga, kao da jedan drugoga nadopunjavaju, kao da govore o potpuno istim stvarima i istinama, samo iz različite perspektive i različitim rječnikom.
Prije nešto manje od dvije godine aktualni je grčki ministar financija Varoufakis gostovao u Zagrebu na Subversive film festivalu, a jedna od njegovih teza bila je da kriza koja je eksplodirala 2008. godine, kako je u međuvremenu ojačala i polako se počela otimati kontroli, ne ugrožava samo određene grupe ljudi, određene djelatnosti ili zemlje, već je to ugroza koja prijeti cijeloj civilizaciji.
Naglasio je kako nakon dijagnoze treba naći konkretne mjere kako zaustaviti tu ljudsku patnju koja se geometrijskom progresijom širi Europom i svijetom. Ponudio je tada Varoufakis radikalističku agendu koja se temelji na humanističkoj strategiji. A ta strategija nadahnuta je Kantovom filozofijom, točnije uputom – čini ono što je ispravno!
Ministar Varoufakis sam sebi postavlja pitanje kako ćemo, krećući se unutar neke političke agende, znati da činimo ono što je ispravno?
"Znat ćemo to ako pogledamo duboko u oči gladnih ljudi koji lutaju ulicama naših gradova ili razmišljajući o našoj uništenoj i poniženoj srednjoj klasi, o interesima svih onih Europljana koji naporno i teško rade da bi zaradili za život. Europa će obnoviti svoju dušu tek onda kada ponovno stekne povjerenje običnih ljudi i kada njihove interese stavi u samo središte svoje politike", kazao je Varoufakis.
Također, on je u više navrata govorio kako nam trebaju političari iz uvjerenja, netko tko ima nepokolebljiv moralni kompas i tko svoje djelovanje temelji na principima kojima je u središtu mijenjanje društva nabolje. Jer samo takvi političari mogu istodobno i voditi i inspirirati one koje vode. Mnogi za Varoufakisa kažu da posjeduje sasvim specifičnu, gotovo ludu vrstu hrabrosti i da se u svakom trenutku nalazi više koraka ispred svih drugih te da ga svijet politike, ekonomije, ali i medija zapravo na razumije.
Papa Franjo, s druge strane, slijedi duhovnost Isusa Krista i Evanđelja, ali dolazi do gotovo istih spoznaja i zaključaka – u središtu mora biti čovjek, osobito onaj koji je potrebit, koji živi na marginama društava, koji je pao kao žrtva nezasitnog bogaćenja...
I papa često poziva da se tom i takvom čovjeku pogleda duboko u oči i u dušu. Zato nije nimalo čudno što je on prije nekoliko dana poslodavce, a osobito one velike i moćne, upitao zapošljavaju li radnike na crno, daju li svojim radnicima dostojnu plaću od koje oni mogu pristojno i dostojanstveno živjeti, plaćaju li im zdravstveno i mirovinsko osiguranje... Za papu je rad na crno, potplaćivanje radnika i neplaćanje socijalnih doprinosa grijeh koji vapi u nebo, pa onima koji su ga počinili poručuje da njihove donacije Crkvi i karitativnim organizacijama ili odlazak na nedjeljnu misu ne mogu izbrisati ni djelić tog grijeha. I papa zapravo šalje istu poruku – djeluj ispravno!
Nedavno sam preko Facebooka pročitala tvrdnju koja me zaintrigirala: "Da je Isus Krist rođen prije 30 godina, desni mediji bi ga proglasili opasnim čovjekom s Bliskog istoka koji svijetu želi nametnuti socijalizam i moć staviti u ruke siromašnih!" To je ujedno i savršen zaključak za ovu usporedbu između jednog nepredvidivog marksista i jednog teologa i svećenika! Obojica su shvatila da je svijet u gabuli, da smo zaglibili i da politika (i gospodarstvo) više ne gleda interes onih koje zaista treba zaštititi i staviti na prvo mjesto, već je postala sama sebi svrhom. Bože, daj nam još jako puno ovakvih poput Franje i Yanisa. Možda svi skupa ipak nešto shvatimo i možda svijet doista dobije šansu da postane bolje mjesto.
>>Papa Franjo upozorio: Grijeh je zapošljavati na crno
>>Yanis Varoufakis – najopasniji čovjek grčke političke scene
necujem dobro alizelim da vam kazem