U početku bijaše Zagreb. Potom Solun. Onda 15 godina ništa slično. I sada, u četvrtak ovoga tjedna, Sofija.
Riječ je o summitima lidera država članica Europske unije i država zapadnog Balkana, odnosno jugoistočne Europe.
Na Zagrebačkom summitu u studenome 2000. prvi put je jasno zacrtan proces stabilizacije i pridruživanja koji države jugoistočne Europe vodi prema članstvu u EU. Zagrebački summit bio je prvo okupljanje Europskog vijeća, koje čine premijeri i predsjednici država članica EU (tada njih 15), izvan granica same Unije.
Solunska deklaracija, na summitu 2003., potvrdila je da će sve zemlje jugoistočne Europe postati punopravne članice Europske unije ako ispune zadane kriterije.
Ovoga četvrtka u Sofiji summit lidera 28 država članica Europske unije i šest država zapadnog Balkana, prvi u takvom obliku nakon 15 godina, pokušat će dati novi poticaj balkanskim državama na njihovu putu prema Europskoj uniji.
Proširenje je “out”
No, dok su i zagrebačka i solunska deklaracija spominjale “izglede za pristupanje” i “buduće pristupanje” zemalja jugoistočne Europe u punopravno članstvo Europske unije, nacrt deklaracije koja se sprema biti usvojena na summitu u Sofiji mnogo je oprezniji u bilo kakvim naznakama budućeg proširenja EU na zapadni Balkan.
Cijela koreografija summita u Sofiji, činjenica da je sazvan takav sastanak na vrhu nakon 15 godina stanke i bildanje očekivanja koje se može čuti iz usta dužnosnika europskih institucija i trenutačnog bugarskog predsjedništva Vijeća EU, skrojeni su tako da podignu europska očekivanja i nade u šest država zapadnog Balkana.
Istodobno sama deklaracija, u čiji smo nacrt imali uvid prije usvajanja, skrojena je tako da smanji ta očekivanja i ugasi tračak nade da će na summitu u Sofiji ikome biti obećano pridruživanje ili nova runda proširenja Europske unije.
– To definitivno neće biti summit o proširenju, nego o povezivanju – kaže jedan visoki izvor, upućen u pripremu summita u Sofiji.
Povezivost je riječ dana, “konektivnost” je “in”, a proširenje je “out”. I to ne samo zato što većina starih članica EU ne razmišlja o primanju novih država dok jedna (Velika Britanija) izlazi, druge (Poljska, Mađarska) dovode u pitanje dugoročnu održivost europskih vrijednosti na osnovi kojih su primljene, a treće (Francuska i niz drugih) traže način da se prvo izvede velika reforma eurozone i jezgre Europske unije prije nego što tako reformirana Unija uopće počne razmišljati koga, kada i kako dalje primati kao potencijalne kandidate za članstvo.
U nacrtu deklaracije summita u Sofiji spominje se europska perspektiva, put prema EU, budućnost zemalja zapadnog Balkana koja je vezana uz EU, i sve tako nešto opisno; ali ne spominje se proširenje. Nikome se ništa novo ne obećava.
Neke države članice, poput Španjolske, imaju problem ne samo s uporabom riječi “proširenje” kao obećanjem za države zapadnog Balkana nego imaju politički problem i da balkansku šestorku (Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju i Srbiju) uopće opisuju kao šest država. Španjolska je, naime, među pet članica EU koje ne priznaju Kosovo kao državu, a za Madrid je ta tema još osjetljivija nakon neuspjelog referenduma o neovisnosti Katalonije koji je završio privremenom suspenzijom katalonske autonomije.
Zašto je onda toliko važno da se sastanak održava u formatu lidera svih članica EU i svih država jugoistočne Europe koje još nisu u EU?
Zbog novih geopolitičkih okolnosti – formiranih i ratom u Ukrajini i novim zahlađenjem odnosa Zapada i Rusije te ratom u Siriji – koje potiču mnoge europske i američke dužnosnike na zaključak da EU mora privući neintegrirani Balkan k sebi kako ne bi bio prepušten povratku na nacionalizam ili negativnom vanjskom utjecaju Rusije ili Turske.
Cilj je summita u Sofiji dakle usidriti zapadni Balkan još bliže obali zvanoj EU, ali ne obećati nikome stalan vez na toj obali, odnosno punopravno članstvo.
To bliže sidrenje vjerojatno će utjecati i na uskrsnuće ovog formata summita ne samo ovoga puta u Sofiji tijekom šestomjesečnog bugarskog predsjedanja Vijećem EU nego u dvogodišnjem ritmu.
Hrvatska je vlada već najavila da želi da se tijekom hrvatskog predsjedanja Vijećem EU, u prvoj polovici 2020., sljedeći takav summit u formatu svih lidera članica EU i šest lidera sa zapadnog Balkana održi u Hrvatskoj.
Kako ekskluzivno doznajemo, u nacrt deklaracije u Sofiji ušla je referencija na tu ambiciju Hrvatske, što znači da je hrvatska diplomacija uspjela ugurati ako već ne obvezu, onda pisani trag za sljedeće izdanje ovakvog sastanka na vrhu.
Osim nacrta deklaracije, koji se neće mijenjati do četvrtka, dogovoreno je i da će se na summitu čitavo prijepodne razgovarati o “povezivosti”, a tijekom radnog ručka i o “rješavanju zajedničkih izazova”.
– Tijekom ručka očekuje se malo slobodniji razgovor. U sklopu zajedničkih izazova može biti i riječi o rješavanju pitanja granica, opasnosti od terorizma, o stranim borcima povratnicima iz Sirije i Iraka... što god koji lider želi spomenuti kad se javi za riječ. Ali s radnog ručka neće biti nikakvih pismenih zaključaka – kaže jedan diplomat upućen u pripremu summita, koji je govorio pod uvjetom anonimnosti.
Večer prije, u srijedu, premijeri i predsjednici članica EU (njih 28, barem se očekuje da će se u Sofiji pojavi svih 28) razgovarat će sami, bez Balkanaca, vrlo vjerojatno najviše o tome kako dalje s nuklearnim sporazumom s Iranom, iz kojeg se američki predsjednik Trump povukao prošloga tjedna. Sofija će biti prva prilika za okupljanje lidera EU nakon Trumpove objave o povlačenju, i ta tema bit će neizbježna.
S Vučićem se ne zna
U četvrtak će na summitu Europljana s Balkancima biti navedeni i različiti primjeri ulaganja u infrastrukturne projekte koji se uklapaju u ideju “povezanosti”. Moguće je da se među svim tim navedenim projektima ideja o pojeftinjenju telefoniranja u roamingu pretvori u najoptimističniju poruku summita.
Ideja je, naime, da Bruxelles pomogne da se princip pojeftinjenja roaminga, koji već postoji unutar EU, replicira i na zapadnom Balkanu.
Odnosno, da se građanima te regije korist od europskog povezivanja učiniti opipljivijom u svakodnevnom životu, dakle na mjesečnim telefonskim računima, kao što se to već dogodilo građanima EU koji uživaju u besplatnom roamingu kad odu u susjednu državu članicu, ali ne i kad odu, primjerice, u BiH ili Srbiju.
Uspješnost summita u Sofiji, kažu diplomati s kojima smo razgovarali krajem prošloga tjedna, ne treba mjeriti po spominjanju daljnjeg proširenja ili po tome hoće li se (a neće) naznačiti da će vrata EU biti otvorena toj i toj državi te i te godine.
Treba se mjeriti po sitnijim, ali bitnim mjerilima. Po tome, nadaju se, da neće biti mnogo izostanaka, da će se zaista okupiti svi lideri EU i zapadnog Balkana.
Ili po tome “da su svi kulturni jedan prema drugome”, da nitko ne odluči iz protesta odbiti sudjelovati na zajedničkom fotografiranju, što se s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem nikad ne zna, s obzirom na to da je ovo summit na kojem sudjeluje ravnopravno s kosovskim predsjednikom Hashimom Thaçijem.
Hvala bogu da Srbija nece...a HR samo neka uvodi Euro...daleko ce dogurati...vidi se vec.