Imate biometrijsku putovnicu? Jeste li primijetili malu grafičku oznaku u donjem desnom kutu korica? Ovaj simbol prvi je korak u razlikovanju biometrijske putovnice od obične. Osim izgleda, znate li u čemu je razlika? U njoj je skriven elektronički nosač podataka, tj. čip. Obično je smješten u korice ili na jednu od stranica putovnice. Na njemu su pohranjeni biometrijski podaci vlasnika putovnice. Biometrijski podaci na čipu hrvatske biometrijske putovnice su otisci lijevog i desnog kažiprsta i biometrijska slika lica, osobni podaci nositelja, ime, prezime, državljanstvo, datum rođenja, oznaka spola, oznaka vrste putne isprave, oznaka države, broj putovnice, osobni identifikacijski broj, datum izdavanja i datum isteka valjanosti putovnice i tijelo koje je putovnicu izdalo.
Ovo su zapravo svi oni podaci koje se nalaze na unutarnjoj stranici putovnice uz fotografiju. Neke zemlje kao biometrijski podatak primjenjuju fotografiju šarenice oka. Osim ovih podataka na čip se mogu pohraniti još neki dodatni podaci poput imena roditelja ili bračnog partnera. Prednosti ove vrste putovnice jest u tome što pruža veću zaštitu od zlouporabe i neovlaštenih izmjena od klasične putovnice, smanjuje rizik od krađe identiteta i poboljšava zaštitu granica brzom provjerom nositelja e-putovnica koji ulaze u zemlju.
Ova putovnica omogućava lakše putovanje diljem svijeta. Većina razvijenijih zemalja svijeta zamijenila je klasične putovnice biometrijskima, a mnoge su zemlje u fazi uvođenja. U mnogim zemljama primjenjuje se i pravilo da za nositelja e-putovnica nisu potrebne vize. Možemo se pohvaliti da je Hrvatska uvela ovakav dokument mnogo ranije nego se od nas očekivalo. Ministarstvo unutarnjih poslova uložilo je veliki napor kako bi se ona uvela, no trud se isplatio. Od 30. lipnja 2009. godine hrvatski građani kojima je istekao rok valjanosti putovnice u Zagrebu su mogli zatražiti biometrijsku putovnicu, a od početka 2010. i u cijeloj zemlji.
I kako zapravo funkcionira taj čip u biometrijskoj putovnici? Slično kao i čitač bilo koje kreditne kartice. Policijski službenici na graničnim prijelazima prislone putovnicu na čitač i izvrši se provjera identiteta poštujući propisanu proceduru. Ovdje možemo istaknuti da različite države koriste i različite informatičke programe, no svima je zajedničko očitavanje fotografije vlasnika ili njegove šarenice oka. Naravno, naši podaci na tom čipu zaštićeni su s nekoliko vrsta zaštita od krađe i izmjene podataka.
Sigurnost državne granice oduvijek je bila prioritet, a danas je važnost još i veća zbog brojnih terorističkih napada. Tako se radi sigurnosti međudržavnih granica rodila ideja o biometrijskoj putovnici. Rok je trajanja ove putovnice 10 godina, no radi razvoja novih tehnologija preporučuje se i kraći rok. Međunarodna zračna luka u Kuala Lumpuru vlasnicima biometrijskih putovnica omogućila je prijelaz granice bez kontakta sa službenicima. Dovoljno je prisloniti biometrijsku putovnicu na čitač na prijelazu i identificirati se otiskom prsta. Sustav provjeri dobiveni otisak s onim na čipu putovnice. Ako su podaci identični, prolaz je omogućen. Uvođenje ovakvog sustava razmatra i Australija.
Neke države kao Albanija, Nizozemska i li Brazil integrirale su biometrijsku putovnicu i osobnu iskaznicu u jedan identifikacijski dokument. Time se smanjuju troškovi izrade identifikacijskih dokumenata za 50%. Očekivati je da će putovnica u budućnosti dobiti oblik kreditne kartice i da će sve države svijeta zamijeniti klasične biometrijskim putovnicama. Kakva god oblika i vijeka trajanja bila, omogućila je bržu identifikaciju osoba i skratila vrijeme čekanja na graničnim prijelazima.
a da nas zigoshu... ko krave? (znak zvijeri u bibliji) to bi totalno pjednostavilo stvar.