U novinama i drugim medijima vidimo naslove tipa “Maturu nisu pali samo učenici nego i profesori i roditelji”. Nigdje nisam vidio da je netko prozvao one koji odlučuju o maturi, ocjenama, sadržaju i terminu ispita. Ministrica Divjak izjavljuje da sustav treba mijenjati! Ravnateljica NCVVO-a Katavić kaže da su odgovorni svi oni koji čine ovaj sustav!
Što reći na ove izjave? Javno treba upitati nadležne iz spomenutih institucija da argumentirano kažu što one smatraju sustavom i što treba mijenjati i odakle crpe informacije za svoje tvrdnje! Ovako to izgleda kao bacanje pijeska u oči javnosti kako ne bismo saznali koji su uzroci, a kamoli tko su “zaslužni” za ovaj veliki uspjeh antikorupcijskog projekta.
Da, dobro ste pročitali! Matura je prije desetak godina predstavljena kao antikorupcijski projekt. Ovo su (ovogodišnji) rezultati tog projekta: 8800 učenika (i njihovi roditelji) nisu uspjeli korupcijskim alatima ostvariti uspjeh, a njihovi su nastavnici očito ti koji su im omogućili dosadašnju uspješnost završavanja školovanja, ali sada to ne mogu.
Razmotrimo neke činjenice kojima se oslikava ocjenjivanje/rangiranje. Svaki nastavnik ima svoje testove i kriterije i njima “mjeri” znanje i ostale komponente koje rezultiraju ocjenom u svjedodžbi. Ta neobjektivnost još je mogla i prolaziti dok ocjene nisu dobile novu i presudnu ulogu za upis u srednju školu i na fakultet. Tada je počeo proces – svi će učenici imati prosjek 5,0 s kojim se onda ne mogu rangirati za upis. Uzgred, zatvaramo oči na činjenicu da nam djeca na školskim ispitima prepisuju i šapću jedna drugima odgovore kako bi postigla bolju ocjenu. I hvale se kad uspiju u toj aktivnosti. Naime, pošteni i etični sustavi to ne dopuštaju. Takvo je ponašanje na sadašnjoj maturi svedeno na minimum. Ove su godine učenici čak pisali olovkama NCVVO-a.
Zbog neprirodno visoke frekvencije izvrsnih ocjena i problema rangiranja na upisima fakulteti i „elitne“ škole uvode prijamni ispit. Ni to nije dalo očekivani rezultat, već je polučilo nove probleme i optužbe pa se zbog toga uvodi državna matura kao antikorupcijski projekt. I sad smo tu gdje jesmo!
Neka netko od prosvjetnih vlasti objasni zašto se školske ocjene uspoređuju s ocjenama na maturi kad su to neusporedivi procesi. Posebice kad se pragovi uspješnosti na maturi postavljaju tek nakon što se pregledaju testovi, a ne unaprijed! Narod bi rekao da se uspoređuju kruške i jabuke.
Skicirajmo stanje u nastavi matematike i na maturi. Nitko nije objektivno istražio dobre i loše strane nastave školske matematike. Niti su sadržaji modernizirani, niti su prilagođeni potrebama drugih struka, niti se eksplicitno zna što čini abecedu bez koje nema matematičke pismenosti, tj. koji su matematički pojmovi i procedure koje svaki učenik na kraju školske godine i na kraju školovanja mora znati. Zato i imamo A i B razinu na maturalnom ispitu koje su proceduralno iste, ali sadržajno različite.
Koji teorijski model stoji iza toga? I zašto?
Smjerovi evaluacije znanja
Hrvatska udruga nastavnika istraživača (HUNI) (www.huni.hr) osmislila je (i već provela dio) projekt kojim se ispituje elementarno poznavanje linearne, kvadratne i eksponencijalne funkcije. U tu su svrhu definirane tri razine pitanja i zadataka sukladno Van Hieleovu teorijskom modelu (koji ima pet razina) i koje bi svi učenici trebali u svojem školovanju postizati. Testovi i rezultati ispitivanja objavit će se na kraju dvogodišnjeg istraživanja.
Ovdje ćemo ilustracije radi navesti dva zadatka treće Van Hieleove razine i rezultat rješavanja u 8. razredu OŠ i 1. razredu gimnazije koje je u svibnju provedeno u 10 gimnazija i pet osnovnih škola. Ove zadatke rješavalo je 155 osnovnoškolaca i 398 gimnazijalaca.
Zadatak 1 riješilo je 25 osnovnoškolaca, tj. 16% i 208 srednjoškolaca, tj. 52%.
Zadatak 2 riješila su 4 osnovnoškolca, tj. njih manje od 3% i 57 srednjoškolaca, tj. njih 14%.
Zadatak 2
Na slici su prikazane cijene pića. Cijena pića linearna je funkcija ovisna o broju mililitara istog.
Očito je da uzrast učenika nije ni blizu teoretski očekivanoj 3. razini.
Matura ne strukturira zadatke kao Van Hieleov model, ali očito ukazuje da učenici nemaju očekivano znanje kao što to preciznije naznačuje HUNI-jevo istraživanje. Maturalni ispit ne pokazuje što to temeljno srednjoškolci moraju znati nakon 12 godina učenja matematike.
Nastavnici su pod pritiskom roditelja, učenika i javnosti prisiljeni nastavu podrediti rješavanju maturalnih testova i ne snalaze se više u svakodnevici.
Maturalni uspjesi i promjene
Rezultati ovogodišnje mature mogu se iščitati i ovako: 8800 učenika od 36.600 je palo maturu, tj. njih 29%. Deset posto gimnazijalaca palo je A razinu testa. To se ne može sakriti, a ni promijeniti preko noći. Stanje u nastavi je vrlo loše i bit će još i gore. To ne će promijeniti ni nasilno i bez konsenzusa uvođenje promjena od ove jeseni u školama. Sve pokrenute promjene su “odokativne” i kao takve nisu jamac uspjeha već daljnjih problema i neuspjeha.
Postavlja se pitanje tko je odgovoran. Jesu li to “lijeni” ili “nesposobni” učenici? “Nasilni” roditelji? “Nesposobni” i “korumpirani” nastavnici? Ili u drugom grmu leži zec?
A sustav koji se spominje na početku ovog teksta uspješno održava stanje osmogodišnje osnovne škole koje više nigdje na svijetu ne postoji i koje “proizvodi” spomenuti rezultat na maturi.
Šalu na stranu o “velikom antikorupcijskom uspjehu”, ali ovih nekoliko natuknica/argumenata razotkriva “do kostiju“ sustav i one koji upravljaju sustavom iliti školovanjem naše djece.
Na kraju jedan vrlo jednostavan zahtjev kojim će se načiniti prvi pravi korak promjena. Maturalni ispit treba “preseliti” na početak rujna i na taj način djeci dati više vremena za pripremu, a nastavnike osloboditi razaranja nastave u 4. razredu srednje škole.
Kad sam išao osnovnu školu (1975-1983) od nas 34 učenika bilo je samo 2do 3 odlikaša, tako je bilo u svim razredima,a danas je inflacija odlikaša, koji u moje doba nebi bili ni za trojku