– Nismo krivi – kazali su Jurica Prskalo, bivši predsjednik uprave Hrvatskih autocesta, i Marijo Lovrinčević, bivši član uprave HAC-a, kojima je na zagrebačkom Županijskom sudu počelo suđenje zbog zloporabe položaja i ovlasti kojom su, smatra tužiteljstvo, HAC oštetili za 58,5 milijuna kuna.
Nepotrebna gradnja
Riječ je o tzv. slučaju odmorište, odnosno gradnji odmorišta na autocesti pokraj Ploča, koju je HAC povjerio Skladgradnji.
Tužiteljstvo smatra da gradnja tog odmorišta nije bila potrebna, a prema optužnici gradnju odmorišta 2008. godine naložio je Prskalo. Podređenima je tada objasnio da luka Ploče ima potrebu za kamenim materijalom, čime je opravdao gradnju odmorišta. No tužiteljstvo smatra da je to bio paravan kako bi se izradio dodatni projekt te donijela odluka o javnoj nabavi.
Ugovor vrijedan 63,5 milijuna kuna sklopljen je 11. studenoga 2008. godine, nakon čega je Prskalo, navodi se u optužnici, od Konstruktora koji je na autocesti obavljao radove, tražio da za ugovoreni posao kao podizvođača angažira Skladgradnju. Poduzeće braće Žužul taj je posao napravilo za 58,5 milijuna kuna, za koliko je prema optužnici oštećen HAC. Tijekom suđenja trebalo bi se saslušati petnaestak svjedoka iz HAC-a, Konstruktora, Luke Ploče i Ministarstva mora, prometa i razvitka, a Prskalu i Lovrinčeviću ovo nije jedini sudski postupak koji se protiv njih trenutačno vodi.
Svjedoci u Fimi mediji
Uz to obojica će u dogledno vrijeme biti svjedoci na suđenju u aferi Fimi media. Inače, Prskalo je jučer kazao da je nezaposlen, a Lovrinčević je rekao da radi u jednoj privatnoj tvrtki te da mu je plaća otprilike 5000 kuna.
>>Porez na čvor Matulji platila bivša vlasnica zemljišta!
>>Evo zašto je igrokaz s otvorenjem oštetio HAC za čak milijardu kuna
Šefovi su rijetko kada krivi za bilo što. Obično je krivac neka viša sila, pogrešna procjena ( nečija ) ili nešto posve imaginarno. Sad je neko Prskalo uprskalo stvar i nepotrebno je potrošio 58,5 miljuna kn. sitnozubih građana. Hoće li odgovarati ? Formalno pravno - da, stvarno - čisto sumnjam. Šta zna čovjek koliko je to milijun kuna a kamo li tek njih 58 i kusur. Pa kad god pročitam ovakvo što uvijek pomislim kako živim(o) u banana državi, državi mogućih nemogućnosti i nemogućih mogućnosti i onda mi nekako bude lakše.