Prije 20 godina, kao 17-godišnjak, Ćamil Duraković probio se u tzv. maršu smrti iz Srebrenice do Tuzle, u bijegu od smrti od srpske ruke na kojem je srpska vojska kolonu od 12 tisuća muškaraca napadala tenkovima, zarobljavala, ubijala, pa ih je do Tuzle stiglo 3500. Danas Duraković kao neovisni načelnik Srebrenice organizira investicijsku konferenciju na koju su došli prvaci susjednih zemalja, pa i srbijanski premijer Aleksandar Vučić, koji će već u ponedjeljak u Srebrenicu poslati dva milijuna eura. Vijenac je položio i Milorad Dodik i obećao 1,5 milijun eura. Doduše, Srebrenica je ionako dio Republike Srpske, ali među najmanje razvijenim općinama, iako je prije rata prednjačila u BiH.
Srebreničke tvornice nešto su uništene u ratu, nešto u tajkunskoj privatizaciji, a sad se puno više obećava pomoć nego što se zaista pomaže pa se načelnik Duraković žali kako Srebrenicu oni koji dođu na obljetnicu genocida 11. srpnja već idućeg dana zaborave. Načelnik sudionicima konferencije, među kojima su i brojni diplomati, nudi i projekte, a najviše mu je stalo do obnove toplica, nekad popularne Banje Guber, koja je prije rata donosila više od onoga što se danas prikupi u općinski proračun. Durakovićeva prodornost uklapa se i u njemački plan za smirivanje Balkana: investicije i zajednička ulaganja.
>> Vučić obećao pet milijuna eura i stotinu godina mira
