Kao dijete Hari Rončević je maštao, poput većine malih Splićana, da će biti nogometaš Hajduka. Kaže, da je samo kvaliteta bila u pitanju, danas bi se sigurno mogao pohvaliti nogometnom karijerom.
– Tada su u Hajduk, a bojim se da je tako i danas, dolazili samo oni koji su imali snažnu financijsku potporu. Moji roditelji mi to nisu mogli priuštiti, i premda znam da će mnogi reći da su dobri nogometaši, zbilja odgovorno tvrdim da ja uistinu to jesam – prepričava 51-godišnji pjevač. Djetinjstva se sjeća kao divnog razdoblja.
Više vani nego doma
– Kuća nam je bila puna ljudi, puna smijeha. Bilo je to bezbrižno djetinjstvo. Prvih šest godina živio sam u Getu, pa sam onda dvije godine s bakom i djedom živio na Sućidaru, a oni su se brinuli za mene jer su roditelji radili. Potom sam se s majkom i ocem preselio na Bačvice – prisjeća se Hari koji ima i deset godina mlađu sestru Đinu. Dobro su se slagali, ali on je rano počeo izlaziti pa ga je, kaže, više bilo vani nego doma i seka ga nije previše viđala. U školi je uvijek bio marljiv, ali prvi dani nisu tekli glatko.
– Pričali su mi roditelji da sam prvih tjedan dana u osnovnoj školi odlazio s nastave jer sam htio jesti doma i nitko mi nije mogao objasniti da poput druge djece moram ostati sjediti u klupi dok ne zvoni – smije se pjevač. Završio je srednju školu za geodeta i tim se poslom bavio sve do 1994. godine, kada je shvatio da će njegov životni put ipak bit protkan glazbenim notama.
Prvi koncerti bili su u kafiću
– Od djetinjstva sam pjevao po kući, i kad god je bila neka prilika, ja sam sve zabavljao. Ozbiljno sam se glazbom počeo baviti tek s 28 godina kada me prijatelj Ivo Jagnjić, inače član grupe Dalmatino, nagovorio da se uhvatim mikrofona – priča Hari. Prvo su krenuli nastupi po kafićima pa je onda počeo pisati i pjesme.
– U jednom kafiću sam svirao uglavnom strani repertoar, ali nije tu bilo previše publike. Da ne bi bilo baš dosadno, počeo sam pjevati i pjesmu “Buntovnik s razlogom” koju sam sam napisao, a prolaznici su uvijek zastajali i tu su pjesmu rado slušali. Shvatio sam da je trebam snimiti i 1993. nastao je moj prvi album – priča Hari. Sa spomenutom pjesmom tri je mjeseca bio prvi na glazbenoj listi u Hrvatskoj, a iza njega je bila Oliverova “Cesarica” koja je 1994. dobila Porina za pjesmu godine.
Nedavno je Hari izdao 11. studijski album “Di god da pođem” na kojem je za pjesmu “Daj reci mi” glazbu napisao njegov stariji sin Toma.
Hari Rončević:
'Bježao sam iz škole jer sam htio jesti kod kuće'
Splitski pjevač koji već sedam godina živi u Zagrebu otkriva kako je počeo njegov glazbeni put i zašto nije nogometaš Hajduka, ali i gdje je upoznao suprugu Nelsi
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
