Papa Pio XII. uveo je 1955. u crkvenu godinu blagdan sv. Josipa Radnika. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na dan “koji si je svijet rada izabrao kao svoj praznik”.
Taj datum izabrala je Druga internacionala 1889. u spomen na 1. svibnja 1886. kad je u Chicagu prosvjedovalo oko 40.000 radnika. Papa Lav XIII. izdao je iste, 1889. godine, encikliku o svetom Josipu Quamquam pluries te u njoj radnike ‘upućuje na sv. Josipa’ kao uzor i primjer za nasljedovanje.
U Evanđelju po Mateju navodi se da je sv. Josip bio tesar. „Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin?“ (Mt 13,54) Papa Pio XII. nazvao je sv. Josipa „najčišćim, najsvetijim, najuzvišenijim od svih Božjih stvorova“. Marksistička ideologija smatrala je kako isključivo ona promiče i štiti radnike.
Međutim, zaboravlja se da je puno prije Marxa radnik u kršćanstvu bio promican i častan. Najprije po Isusu Kristu koji je i sam radio, a onda po njegovim roditeljima Mariji i Josipu.
Papa Franjo u Abu Dhabiju
1. svibnja slavi se blagdan sv. Josipa Radnika od 1955. umjesto Dana rada. .... 25. prosinca slavi se kao rođenje Isusa umjesto rođendana Mitre, Dioniza, Sol Invictusa i mnogih drugih ....Uz boga stolara sve je moguće.