Ne zvuči loše da je prosječna plaća u Hrvatskoj 6352 kune, ali, nažalost, to ne govori da je standard prosječnih radnika koji žive samo od svog rada dobar.
Sve dok polovica zaposlenih u zemlji, a riječ je o više od 700.000 radnika, ima plaću manju od 5252 kune, ne možemo govoriti da s njom mogu pristojno živjeti. Čak i da imaju prosječnu zagrebačku plaću od 7235 kuna, ako imaju stambene kredite i djecu, mogu samo poplaćati račune. Od prosječne hrvatske i zagrebačke plaće mogu živjeti, a ne preživljavati, samo radnici koji u vlasništvu imaju nekretnine bez kredita, i osobito vlasnici nekretnina po obali i u Zagrebu, koje iznajmljuju s minimalnim plaćanjem poreza ili na crno, pa ni ne trebaju raditi.
U Hrvatskoj mogu dobro živjeti i zaposlenici u iznadprosječno plaćenim zanimanjima, osobito oni s plaćama iznad 17.500 kuna, koje će još porasti. Zato su besramni odgovori pojedinih ministara i političara koji to što će radnici s plaćom od 5, 6, 7 tisuća kuna ili manje poreznim izmjenama dobiti mizeriju ili ništa pravdaju time da će i oni profitirati jer će biti jeftinije meso, voće, povrće. Kao da se podrazumijeva za njihov status da im ne treba više.
Zato se nijedna vlast ne brine što si godinama više od 60% građana ne može priuštiti tjedan odmora za sve članove kućanstva. Ali trebala bi se brinuti jer se iseljavaju najviše ispodprosječno plaćeni. Još je Aristotel govorio da je najbolja država ona u kojoj je najviše srednje bogatih, u kojoj nema ni prebogatih, ni presiromašnih.
Ali što je Aristotel naspram naših političara? Najveći hendikep niza bogatih i dobro plaćenih u vrhu politike je taj što si uzimaju za pravo misliti da su Bogom dani i da su zaslužili sve privilegije, a sirotinja mrvice. Tko nije u stanju vidjeti i razumjeti ljude “ispod sebe”, taj ne može biti ni velik čovjek, ni stručnjak, ni političar.
Inicijativa Ovršni ustanak ispred Sabora urudžbirala donacije Martini Dalić
Ovo što predlaže Vlada Andreja Plenkovića je klasični latinoamerički model oporezivanja plaća, u normalnim razvijenim zemljama EU (npr. u Danskoj, Austriji ili Irskoj) se plaće progresivno oporezuju pa najveće plaće mogu biti oporezovane s 50% ili čak i više.