Bojan Glavašević, saborski zastupnik SDP-a, objavio je na svojoj internet stranici kako je dok je Hrvatska obilježavala Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, proveo nekoliko dana volontirajući u izbjegličkom kampu s JRS – Isusovačka služba za izbjeglice.
- S drugim volonterkama i volonterima čistio sam izbjeglički kamp, od smeća do tuševa i sanitarnih čvorova, radili smo i na poboljšanju uvjeta života za izbjegličke obitelji koje su smještene u hotelu Sedra - napisao je Glavašević.
- Kao roditelju i kao nekome tko je prošao progonstvo kao dijete, teško mi je trpjeti činjenicu da na granicama moje zemlje, koja ima svježe i bolne uspomene na izbjeglištvo i progonstvo vlastitih ljudi, žive obitelji čija su dječica osuđena na vlagu, uši, nedostatak adekvatne medicinske skrbi (jedno dijete u kampu ima leukemiju i već neko vrijeme ne prima terapiju) i crnu plijesan na zidovima – onda kada zidova uopće ima - dodao je Glavašević prenoseći kakvi su uvjeti u kampu.
- Želim da se mi, Hrvatska, prisjetimo što smo prošli u vlastitom progonstvu. Ne smijemo zatvarati oči pred ljudskom mukom koja se događa pred našim granicama. Ako imate priliku, uključite se. Odite 3 dana volontirati, upoznajte ih, susretnite se s njima. Hrvatska ima veliko srce. Pokažimo ga i izbjeglicama i svijetu - zaključio je Glavašević koji je uz tekst objavio i fotografije iz kampa.
Migranti preplavili Španjolsku obalu, Madrid traži 'europsko rješenje'
Pun mi je kufer onih koji uspoređuju izbjeglice domovinskog rata s ovima koji su zapravo pošli u potragu za boljim životom ili po nekom drugom zadatku, a sve pod izlikom da su izbjeglice. Za početak izbjeglice iz domovinskog rata bježale su u najbliže sigurno odredište. Neki od njih su kasnije odlazili u inozemstvo ali s kompletnom potrebnom dokumentacijom, nisu ništa pokušavali napraviti na silu! Vrlo slično je bilo s izbjeglicama iz Bosne s tim da su oni ponekad prelazili državnu granicu s Hrvatskom bez adekvatne dokumentacije ali bi odmah potom raznim načinima dokazivali tko su i što su, a po pribavljanju dokumentacije odlazili su u treće zemlje i to uz prethodnu suglasnost i provjeru tih zemalja (Amerika, Kanada). Ovi nazovi izbjeglice, nisu otišli do najbliže sigurne pozicije, nemaju ni jednog jedinog dokumenta kojim bi dokazivali tko su, neki od njih imaju u svakoj državi kroz koju su prošli drugi identitet i što je najgore zacrtani cilj pokušavaju ostvariti na silu! Izgleda da neki zaboravljaju, da određene državne strukture postoje i plaćamo ih da bi nam osigurale mir i sigurnost pa ako treba i silom!