Europski sud za ljudska prava objavio je iznimno značajnu odluku za hrvatske medije u povodu zahtjeva Narodnog lista. Zadarski nakladnik požalio se ESLJP-u da im je u Hrvatskoj povrijeđena sloboda izražavanja zaštićena člankom 10. Europske konvencije jer je u parnici koju je protiv njih pokrenuo sudac Boris Babić njemu zbog pretrpljenih duševnih boli dosuđena odšteta od 50.000 kuna.
Sporni tekst bio je naslovljen: “Suca Babića treba pribiti na stup srama”. ESLJP je dao za pravo Narodnom listu ocijenivši pravičnim da im RH plati 5000 eura za nematerijalnu štetu. Ključno je obrazloženje: “Teško je prihvatiti da su povrede ugleda suca B.B. toliko ozbiljne u ovom slučaju da opravdavaju odštetu u tolikom iznosu. Toliki iznos odštete može, kako to vidi ESLJP, obeshrabriti otvorenu raspravu od javnog interesa” pa je zaključeno kako intervencija hrvatskih sudova u slobodu izražavanja nije bila “nužna u demokratskom društvu”.
”Kažnjavanje” medija
Upravo smo ta pitanja u Večernjem listu postavili lani u nizu tekstova kad smo se bavili upravo odštetama koje se dosuđuju sucima protiv nakladnika medija, a nedavno i političarima u povodu odšteta dosuđenih dopredsjedniku Hrvatskog sabora Milijanu Brkiću. Treba li ubiti kritičnost prema osobama koje moraju biti pod povećalom javnosti, odnosno je li u demokratskom društvu nužno “kažnjavanje” medija, pitali smo u tim tekstovima pitajući se “boli li duša suce baš toliko”. Objavili smo tada ukupno 23 pravomoćne i pet nepravomoćnih presuda u kojima su općinskim, županijskim i vrhovnim sucima od različitih nakladnika medija isplaćene odštete od 30 do 200 tisuća kuna, a od kojih je samo šest bilo ispod 70.000 kuna.
“Prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda, za slučaj gubitka ploda roditeljima će se za duševne boli isplatiti 75.000 kuna, koliko i za smrt brata ili sestre”, argumentirali smo precjenjivanje duševnih boli sudaca. I ESLJP nam je dao za pravo. Naime, razmatrajući dosuđenu odštetu od 50.000 kuna (6870 eura) zadarskom sucu, ustvrdio je kako ta odšteta predstavlja dvije trećine odštete za smrt bliskih srodnika po uputama Vrhovnog suda, koje je ESLJP našao u predmetu Klauz protiv Hrvatske. ESLJP je tako presudio imajući u vidu i to da je sudac bio spreman ne podnositi tužbe ako nakladnik objavi ispriku. Iako Narodni list na to nije pristao, ESLJP ističe kako to ne znači da su sudovi slobodni dosuditi bilo kakvu odštetu, već razumno proporcionalnu učinjenoj povredi ugleda.
Zaštita i za zlobne komentare
Nasuprot tvrdnji naše Vlade u odgovoru na zahtjev Narodnog lista, za ESLJP je sadržaj spornog teksta u Narodnom listu bio od javnog interesa, te sadrži vrijednosne sudove koje su hrvatski sudovi ocijenili uvredljivim pa uopće nisu razmatrali njihovu činjeničnu potkrijepljenost. Ali, premda se za sadržaj spornog teksta može reći da je zloban, vrlo kritičan, sadrži i pretjerivanja te grubu metaforu (“suca treba pribiti na stup srama”), za ESLJP sporni članak nije uvredljiv. I zločesto intonirani komentari u načelu nisu inkompatibilni sa zaštitom koju pruža članak 10. Europske konvencije, obrazložio je ESLJP.
I naš Ustavni sud u dosuđenoj odšteti nije našao zamjerke, ali u jednom novijem slučaju ustavni suci Andrej Abramović i Lovorka Kušan u izdvojenom su mišljenju naknadu od 70.000 kuna dosuđenu zadarskoj općinskoj sutkinji ocijenili previsokom prigovarajući sudovima upravo što nisu proveli test razmjernosti.
Hrvatski narod bi trebao podići optužbu protiv jugosrpskih medija na čelu sa JRT-om koji terorizraju hrvatski narod, šire laži, obmane, mržnju, kaos, pesimizam, a podržavaju i služe reakcionarnim zločinačkim komunjarskim skupinama koje nastavljaju djelo i tradiciju titove zločinačke partije po principima Goebelsove doktrine.