Premda se stručnjaci još spore o opsegu i učinku sjevornokorejske atomske bombe, jedno je sigurno: komunistički diktator dječačkog lica, Kim Jong-il, za eksploziju nuklearne bombe namjerno je izabrao trenutak kada je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda trebalo raspravljati o nametanju sankcija Iranu zbog tamošnjeg nuklearnog programa. Postavlja se pitanje: ako nije moguće zaustaviti siromašnu i izoliranu Sjevernu Koreju - gdje ljudi doslovno gladuju - od daljnjeg razvijanja nuklearnog programa, kako je onda moguće spriječiti Iran, koji je ipak regionalna sila u Aziji?
Možda bi u ovom trenutku bilo krivo to pitanje uputiti Amerikancima. Njihovi su diplomatski i politički potencijali ratom u Iraku, naporima da međunarodna zajednica Iranu nametne sankcije, te ratom na Bliskom Istoku, ionako opterećeni do maksimuma. Eksplozija sjevernokorejske atomske bombe je prije svega pljuska Kinezima, dugogodišnjim zaštitnicima diktatora Kima.
Kako to da je mala zemlja "jutarnje tišine", kako inače nazivaju korejski poluotok, doslovno preveslala ogromno kinesko crveno carstvo, koje pretendira na jednu od vodećih uloga u globalnim odnosima i u svjetskoj politici uopće? Dugi niz godina vrijedilo je pravilo: Kina je tutor sjevernokorejskim komunistima, Amerikanci štite Južnu Koreju, a Japan, nekadašnji imperijalni agresor u tim zemljama, drži se po strani. Taj je poredak dosta ublažavao stara povijesna suparništva, ali je i omogućavao kapitalistički razvoj i izvozni "boom", naravno, osim u Sjevernoj Koreji.
Sjetimo se samo poplave svih vrsta kineske robe. Čitave rijeke južnokorejskih "daewooa" i "hyundaija" slijevaju se autocestama diljem svijeta. Sve je to koristilo i razvoju svjetskog gospodarstva. Nakon eksplozije Kimove bombe južnokorejska politika bi se zbog dugogodišnjeg popuštanja sjevernom susjedu zbog dobrih odnosa, ali i u interesu ujedinjenja dvije silom razdvojene zemlje u jednoj kasnijoj fazi, mogla naći u nebranom grožđu. U sjeni nuklearne ugroze iz najbližeg susjedstva, južnokorejsko gospodarsko blagostanje Seoulu ništa ne koristi. Hoće li se Južna Koreja sada još više prikloniti Amerikancima?
S druge strane, tko bi mogao zamjeriti Japanu, prvoj nuklearnoj žrtvi u povijesti čovječanstva, da se nakon eksplozije Kimove atomske bombe ponovno naoruža ili čak pokrene vlastiti nuklearni program? Napokon, valja istaći da je za Amerikance sada prekasno da vojnim sredstvima onemoguće daljnji razvoj sjevernokorejske atomske bombe. Osjeti li se ugrožen, Pjongjang bi prvo bacio bombu na američkog saveznika Juznu Koreju, što bi dovelo do nuklearne katastrofe.
