Prekretnica na zapadnom dijelu europskog ratišta dogodila se 8. rujna 1943. godine, kada je kapitulirala Italija. Kapitulacijom Italije njemačke snage su preuzele talijansku sferu utjecaja u NDH, definiranu Rimskim sporazumom iz 1941. godine. Na jugoistočnom dijelu europskog ratišta vladala je nepovoljna vojna situacija za Treći Reich. Njemačke skupine Armija „E“ iz Grčke povlačile su se prema NDH. Njemački strateški interes je bio održati komunikaciju Zagreb – Zemun te Slavonski Brod – Sarajevo – Mostar – Dubrovnik. Početkom studenog 1944. godine njemačke snage su se povukle iz Dalmacije. Zapovijed o povlačenju njemačkih snaga je došla izravno iz Berilna, gdje je izdana naredba Vrhovnog zapovjedništva vojske (Oberkomando des Heeres-OKH) o uspostavljanju obrambene crte, nazvane „Zelena crta“.
Spomenuta obrambena crta uključivala je obranu Knina, Mostara i Višegrada. Njemački obrambeni položaji na spomenutoj crti su bili bočna zaštita snagama na srijemskom bojištu i mostobran za prihvat njemačkih postrojbi, iz njemačke skupine armija „E“ koje su se pod zapovjedništvom generala pukovnika Alexandra Löhra povlačile iz Grčke. Vrhovni štab NOVJ je dao odgovor na spomenuti njemački ratni plan, tako što je nakon zaposjedanja jadranske obale usmjerio snage 8. dalmatinskog korpusa prema Posušju, Livnu, Tomislavgradu i Kninu, a partizanske snage iz sastava 2. crnogorskog korpusa i 29. hercegovačke divizije prema Dubrovniku, Trebinju, Stocu, Čapljini, Čitluku i Širokom Brijegu. Postrojbe iz sastava 8. korpusa su ovladale navedenim mjestima, zaključno sa osvajanjem Knina 4. prosinca 1944., čime je reduciran lijevi krak tzv. „Zelene crte“ na prostor od Nevesinja, Mostara do Širokog Brijega. Istodobno, partizanske snage iz sastava 29. hercegovačke divizije su osvojile veći dio Hercegovine te otpočele opsjedanje Širokog Brijega.
Nijemci su u novoj organizaciji obrane Balkana dali značaj Mostaru kao glavnom obrambenom stupu. Time su Široki Brijeg i Nevesinje istodobno postali glavni bočni obrambeni stupovi koji su bili od presudne važnosti za njemačko držanje Mostara. Između ostalog Mostar je bio strateški važan zbog nadzora komunikacijskih pravaca koji dolinama rijeke Neretve i Bosne vode prema Srijemskoj bojišnici. Tako postavljenom strategijom, obrambena crta Mostar – Široki Brijeg – Nevesinje dobila je iznimno važan značaj u njemačkim vojnim planovima u razdoblju od početka studenog 1944. do sredine veljače 1945. godine, čime je Široki Brijeg po prvi puta u navedenom razdoblju tijekom Drugog svjetskog rata dobio vojni značaj.
Do okončanja Kninske operacije, odnosno do kraja prve polovine prosinca 1944. godine, prostor Širokog Brijega bezuspješno su opsjedale postrojbe 29. hercegovačke divizije (komandant Vlado Šegrt i politički komesar Vukašin Mićunović. U drugoj polovini prosinca na prostor zapadno od rijeke Neretve dovedena je 9. dalmatinska divizija (komadant Ljubo Truta i politički komesar Ilija Radaković, a početkom siječnja 1945. godine na zapadnim prilazima Širokom Brijegu, priključuje im se 2. dalmatinska proleterska brigada (komandant Bruno Vuletić), koja je do tada djelovala u sastavu 2. crnogorskog korpusa.
Opširno o ovome pročitajte u radu u novom broju VP-a koji se bavi analizom borbi 8. dalmatinskog korpusa Narodnooslobodilačke vojske (NOV) s jedne strane, te dijelova njemačke 369. pješačke divizije i dijelova 9. hrvatske gorske divizije te drugih postrojbi u sastavu Oružanih snaga NDH na području Širokog Brijega. Borbe su se vodile na spomenutom bojištu prostoru od početka studenog 1944. do njegovog konačnog zauzimanja 7. veljače 1945. U radu će se govoriti o operacijama koje su prethodile borbi za Široki Brijeg, od 6. do 7. veljače, u okviru početka Mostarske operacije. Na kraju rada govori se o posljedicama borbi za Široki Brijeg u kojima je stradalo civilno stanovništvo. U radu su korišteni objavljeni i neobjavljeni izvori.
U novom broju magazina čitajte i o arhivskim otkrićima koji upotpunjuju povijest Ustaške vojnice, te sve o Pothvatu „Brod“ 1944. godine. U temi iz Prvoga svjetskog rata imamo detaljno raščlanjen francuski Plan XVII koji je bio pandan njemačkom Schlieffenovom planu. U dijelu o Domovinskom ratu čitajte prvi put sve o Planinskoj satniji "Velebit". A u dijelu o događajima iz srednjega vijeka, saznajte sve o padu Akre 1291. i krvavom kraju križarske države u Svetoj zemlji.
Dakako, uz sve navedeno tu su i još mnoge druge teme.
Ne propustite novi broj Vojne povijesti za samo 19,99 kn na čak 84 stranice, od ponedjeljka 5.5.
Gledam sada kako se ovdje svi nešto bune protiv partizana, ali mi onda padne na pamet Franjo Tuđman ili Janko Bobetko. Pa sada pitanje da li ćete i njih ubrojiti među yugofile? Ako ih nećete ubrojiti među yugofile onda znači da nisu svi partizani bili koljači. Što je sa svim Hrvatima (partizanima) koji su izginuli II.svj.ratu. Svi padate pod propagandu o želji da se Hrvati opet podjele na crvene i crne što je bilo vrlo uspješno dok Tuđman '90 nije dao puno bolji (patriotskiji) izbor: ZA HRVATSKU ili protiv nje. Dok god zaokružite ZA mene boli briga što ste po političkom opredeljenju.