Ipak je bilo neke koristi od istražnog povjerenstva o Agrokoru. Ako ništa drugo, javnost se mogla uvjeriti koliko je političara mlađe generacije zadojeno lažima i mitovima o nedavnoj hrvatskoj (ekonomskoj) prošlosti, poglavito o razdoblju devedesetih godina prošlog stoljeća. Lažima i mitovima koje su uporno u zadnjih 27 godina stvarali njihovi prethodnici. Najvećim dijelom u tome su sudjelovali HDZ-ovi suparnici, no manjim dijelom i otpadnici od HDZ-a ili pak pripadnici nezadovoljni vlastitom pozicijom unutar stranke ili vlasti. Mitovi su planski stvarani i o procesu tzv. pretvorbe i privatizacije. Nimalo slučajno.
„Majka svih reformi“, tranzicija iz komunističke diktature koja je počivala na partijskom vlasništvu jedine dopuštene partije u višestranačku demokraciju s dominacijom privatnog vlasništva nužno je otvorila bokove najraznovrsnijim populističkim i demagoškim napadima. Kako se cijeli proces odvijao paralelno s krvavom borbom za nezavisnost i s izgradnjom nepostojećih institucija vlastite države, politička demagogija padala je na plodno tlo. Kumulativ četvrtstoljetne propagande dosegao je zastrašujuće razmjere. Tolike da sam i sam ostao iznenađen prošli tjedan svjedočeći na povjerenstvu o Agrokoru. Novokomponirani političari pojma nemaju o nedavnoj ekonomskoj povijesti! Bez obzira na to radilo se o redovnom profesoru ekonomskog fakulteta, nastavniku povijesti u srednjoj ili osnovnoj školi ili o dugogodišnjem dužnosniku druge po veličini političke stranke. Ostao sam zapanjen njihovim neznanjem o temama za koje bi bilo logično pretpostaviti da su opća mjesta i kod tzv. običnih građana.
Još više me zabrinulo kada sam shvatio da nisu usamljeni, da su žrtvama lažnih mitova postali i brojni drugi predstavnici intelektualne, političke i gospodarske elite iz mlađe generacije. Možda je i tu dio odgovora na pitanje zašto se tzv. reforme ne mogu probiti kroz minska polja neznanja i politikantskih manipulacija. Jedan od zapanjujućih primjera tog neznanja tema je vlasničke transformacije današnjih hrvatskih banaka kroz povijest. Kada sam odlučno opovrgnuo laž da su u devedesetima banke bile u državnom vlasništvu, šokiranost pojedinih članova povjerenstva bila je koliko iskrena toliko žalosna. Jedan se nije dao ni kada sam mu opisao kako su u vlasničkoj strukturi banaka početkom devedesetih naslijeđenoj iz Jugoslavije bili ne samo klijenti banaka (sic!) već i takvi neprirodni suvlasnici kao što su vrtići, bolnice, domovi zdravlja, instituti, veterinarske stanice… Nisam imao srca ilustrirati mu to primjerom koji se održao do dana današnjega.
Pogledajte stoga na stranicama SKDD-a liste deset najvećih dioničara hrvatskih banaka. Kod jedne velike i vrlo često spominjane banke na petom (sic!) mjestu naći ćete sljedeći subjekt: SVEUČILIŠNA BOLNICA ZAGREB U OSNIVANJU U LIKVIDACIJI. Dobro ste pročitali. Može li luđe? Značajan dioničar banke je, prvo, jedna bolnica. Ta bolnica je tek u osnivanju, ali već tridesetak godina to traje. Istovremeno je u likvidaciji! Pogledajte sami – tek nekoliko klikova i sami ćete se uvjeriti u činjenice koje na najbolji mogući način opovrgavaju jedan od spomenutih mitova. Da ponovimo – banke nisu bile u državnom vlasništvu. Njima, i da je htio, nije upravljao predsjednik Tuđman uz pomoć svojih „savjetnika“. A da je i htio i mogao, ne bi imao čime upravljati – kapital kompletnog bankarskog sustava koji je naslijedio iz propale države bio je negativan u iznosu nekoliko milijardi (ondašnjih!) dolara. Ono malo kreditiranja što se događalo ni teoretski nije moglo usmjeriti proces pretvorbe i privatizacije u značajnijoj, spomena vrijednoj mjeri. Mitovima usprkos.
Mitove je nemoguće razmontirati na političkim predstavama za dio javnosti. Umjesto sterilnih nabacivanja blatom na sudionike događanja od prije 25 godina, ti isti političari bi trebali naručiti znanstveno utemeljena istraživanja hrvatske ekonomske povijesti. Barem u dijelu za koji se izdvajaju značajna proračunska sredstva. Trebali bi inzistirati da idućih 100 tema za doktorate obrađuju makar samo i dijelove ove prevažne tematike. Isto tako inzistirati na međunarodno relevantnim istraživanjima. Podataka je obilje, značajan dio je i na internetu. Mitovi se razbijaju činjenicama, nikako novim mitovima.
A sređene činjenice o prošlosti presudno su polazište svake, pa i najmanje reforme. U međuvremenu valja u miru omogućiti vjerovnicima Agrokora da naprave nagodbu koja će im vratiti maksimalno moguć dio potraživanja. Uvjeren sam da takva nagodba ujedno znači i nastavak, ali sada održivog i zdravog, poslovanja najvećeg dijela operativnih kompanija. Političari tome mogu dodatno pomoći ako se bave onime što je njihov temeljni posao, umjesto da podmeću noge onima koji uistinu rade i umjesto da blate ljude koji im ruše mitove na kojima egzistiraju.
Pogledajte i što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti:
80% njih ima prosječan IQ proporcionalann broju vlastite cipele! Kao takvi nebi ni kiosk znali vodit a da im daš 2 koze tri bi izgubili! Papčine koje su pola njih kupile diplome i uhljebile se ko sve zna kako! Vanii u naj naprednijim državama ljudi u politiku ulaze bogati sa iskustvom privatnog sektora a kao takvi sa strogim zakonima protiv sukoba interesa ulaze financijski osiigurani i nemaju potrebu krast em su stručni i iskusni u rukovođenju! Ovi naši padaju sa neba, s Marsa!