Većina Hrvata čula je za barem jedan primjer udaje u inozemstvu radi stjecanja stranog državljanstva. Trend pokazuje da su i hrvatski dokumenti sve traženiji, najviše ih traže državljani Bosne i Hercegovine.
Doznajemo da mladi iz BiH sve češće traže Hrvate koji bi bili voljni s njima sklopiti brak i na taj im način pomoći da dobiju željeno državljanstvo. Razloga ima nekoliko, no mogu se svesti na dva primarna – lakše dobivanje radne dozvole u RH, te otvaranje puteva u zemlje Europske unije bez mukotrpnog procesa traženja vize.
Dvadesetšestogodišnji Amir živi u Banjoj Luci i dosad se pokušao na sve regularne načine preseliti u Hrvatsku. Prije dvije godine upoznao je svoju sadašnju djevojku – Zagrepčanku Jelenu, koja mu je dodatni poticaj da se preseli u Zagreb. Ipak, bez radne dozvole to mu je podjednako nedostižno, kao i put u neku od zapadnoeuropskih zemalja. Dok Jelena sa svojim društvom često putuje, Amir sjedi pred televizorom u Banjoj Luci jer ne može ući u zemlje Europske unije.
Zaprešić kraj svemira
– U Bosni je situacija jako frustrirajuća. Moja prijateljica dobila je stipendiju za jednomjesečni seminar u Njemačkoj, od kojeg je morala odustati jer nije dobila vizu. Ja bih se onda morao objesiti za testise da mi dopuste najobičnije turističko putovanje s djevojkom. Za mene je Zaprešić kraj svemira – požalio se Amir.
Izlaz iz nezavidne situacije pojavio se nedavno kao ideja nekolicine Amirovih prijatelja. Potaknuti iskustvima mladih iz Sarajeva i Mostara, odlučili su angažirati poznanike u Hrvatskoj i naći osobu koja bi se bila voljna udati za njih kako bi dobili hrvatske dokumente. Jelena i Amir odmah su pošli u traženje potencijalne udavače.
– U početku je ljudima čudno što se nas dvoje nećemo vjenčati, no zaključili smo kako bi to bilo preuranjeno stupanje u brak. Ako Amir oženi neku neutralnu osobu, naš će se odnos dalje razvijati prirodnim putem. Brak je u ovom slučaju isključivo instrument ostvarivanja nekih prava i nema veze niti s ljubavlju niti s međuljudskim odnosima. U našem društvu ta institucija postoji iz dvaju razloga: da iskamčiš sigurnost iz države i napiješ se na vjenčanju. Meni ne treba ni jedno ni drugo, no – Amiru treba. Zato smo odabrali zajedničku prijateljicu Anu da nam učini tu uslugu i ona je nakon malo promišljanja pristala jer zna kako nam je to važno – ispričala je Jelena.
Ovih dana Amir i Ana namjeravaju posjetiti odvjetnika koji će im pomoći sklopiti predbračni ugovor. Naime, Ana je pristala udati se bez ikakve naknade, no traži reguliranje imovinsko-pravnih odnosa prije braka.
– Amir i Jelena su mi dobri prijatelji i ne vjerujem da bi itko pravio probleme nakon rastave, no ljudi se ipak mijenjaju pa je bolje da se odmah osiguramo kako se netko s vremenom ne bi razbahatio i tražio podjelu imovine ili nešto slično. Inače, ne vjerujem u brak kao instituciju jer mi ne treba komad papira da potvrdi moju ljubav prema partneru, a taj komad papira Amiru osigurava mnogo toga. U početku mi se ideja činila suludom, no rekla sam samoj sebi zašto ne? – objasnila je Ana.
Amirova majka podržava njihovu odluku jer joj je jedina želja da njezin sin ima život o kakvom sanja, bez obzira na sredstva kojima će to postići.
– U sredini u kojoj živim očekuje se da budem sretan što radim za 300 maraka mjesečno. Ja u Banjoj Luci ne vidim nikakvu perspektivu, i moja je majka toga svjesna. S druge strane, želim živjeti s Jelenom, a to ne mogu bez posla u Zagrebu. Radna dozvola povlači papire koje mogu dobiti jedino ovako. Hrvatska ide prema Europi, a BiH može samo sanjati o tome. Čak i ako se Jelena i ja rastanemo, imat ću hrvatsko državljanstvo koje mi omogućuje mnogo više od spajanja kraja s krajem u Bosni. Ovaj će brak biti odlična investicija u budućnost – optimističan je Amir.
Jednostavna procedura
U jednom od zagrebačkih matičnih ureda objasnili su nam da se za sklapanje braka između državljana BiH i Hrvatske procedura ne razlikuje bitno od standardne. Par se 30 do 45 dana unaprijed dolazi prijaviti u područni matični ured, udavača donosi izvadak iz matične knjige rođenih ne starijih od tri mjeseca, domovnicu i osobnu iskaznicu, a državljanin BiH na uvid treba dati rodni list i potvrdu o slobodnom bračnom stanju iz svojeg matičnog ureda, te putovnicu. Uz 300 kuna plaćene pristojbe te imena i adresa kumova vjenčanje iz interesa je dogovoreno. Nikakve dodatne provjere nisu potrebne, a za motive sklapanja braka nitko ne pita. S druge strane, postupak dobivanja hrvatskih dokumenata nekim drugim putem dug je i neizvjestan.
– Prije dvije godine pokušao sam preko konzulata dobiti hrvatske papire. Tražili su dokaz da sam se prije 1991. izjasnio kao Hrvat. Pa, mi smo onda svi bili Jugoslaveni, a ja i da sam htio, mogao sam se samo izjasniti kao “Hlvat” jer sam imao najviše devet godina – rekao je Amir.
Agonija pokušaja dobivanja hrvatskog državljanstva ili barem radne dozvole potrajala je nešto više od godinu dana. Amir je u tom razdoblju na sve moguće načine tražio dokumente koji bi mu mogli pomoći. Činilo se da je na domak uspjehu kad su mu iz hrvatskog konzulata u Banjoj Luci rekli da donese potvrdu o očevoj nacionalnosti. Šok koji je idući dan uslijedio Amir nikad neće zaboraviti.
Nevolje zbog očeva hira
– Stari je rođen i umro u Hrvatskoj i činilo se da neće biti problema s potvrđivanjem njegove nacionalnosti. Nazvao sam lokalni matični ured i službenik mi je rekao kako na očevim papirima piše da se izjasnio kao Kinez. Poslije sam čuo da se pri posljednjem popisu stanovništva tata nije želio nacionalno opredijeliti, a kako te opcije nije bilo, rekao je anketarki da zaokruži prvo što joj padne na pamet. To što je cijelo vrijeme imao hrvatsku putovnicu, ljudima u konzulatu ništa nije značilo – objasnio je.
Kad je shvatio da zbog davnog hira svojeg oca ne može uobičajenim putem dobiti hrvatsko državljanstvo, Amir tvrdi da mu je jedina preostala opcija upravo brak – “za papire”.
Legalan način varanja države
Osobe koje sklapaju brakove iz osobne koristi ne snose nikakve kaznene posljedice.
– Čnjenica je da je svaki brak sklopljen na legalan način u mjerodavnim institucijama Republike Hrvatske legalan brak. Ne možemo znati jesu li nečije namjere romantične ili neke druge, no zato imamo dosta rigoroznu proceduru kojom se stjeuče pravo državljanstva.
Provjere su temeljite i traju nekoliko godina – rekao je glasnogovornik Ministarstva Zlatko Mehun.
Najčešće se računa na dobru volju djevojaka
Iako je teško dobiti uvid u sve brakove koji su sklopljeni zbog državljanstva, nismo uspjeli doznati postoji li određena tarifa za pružanje takve usluge.
– Znam za samo jedan slučaj gdje je djevojka tražila 5000 eura za brak.
Moj poznanik ju je odbio jer da ima tolik novac, ona mu ne bi trebala. U načelu mi plaćamo administrativne troškove, a ostalo je dobra volja – objasnio je Amir.
