Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić doživio je veliki poraz.
Poražen je ne na crkvenome polju, gdje je veoma spretan i okretan, nego
na društvenom i političkom području. Dakako, riječ je o konačnom
dogovoru sindikata i poslodavaca o radu trgovina nedjeljom koji potpuno
odudara od onoga što on i Katolička crkva već godinama naglašavaju i
traže.
Štoviše, kako bi zabranili rad trgovina nedjeljom, hrvatski su
biskupi prije tri godine pokrenuli i dotad neviđenu kampanju, koju je i
sufinancirala Hrvatska biskupska konferencija, potpisivana je
peticija, provodila su se istraživanja javnoga mnijenja, opsjedani su
državni dužnosnici...
Kardinalov je poraz utoliko veći, ne samo zato što je on prvi čovjek
Crkve u Hrvatskoj nego i zato što se on osobno unio u tu kampanju, koja
je zapravo i počela njegovom uskrsnom porukom 2003. godine. Tada je
rekao: "Država koja svrhu svoga postojanja ispunjava upravo kroz
zauzimanje za opću, a po tome, na primjeren način, i za osobnu
dobrobit, dužna je skrbiti da svatko, ako je ikako moguće, ostvari
svoje pravo na nedjelju. Država je dužna preko svojih ustanova dati
pravednu zakonsku regulativu za to područje i ne smije pitanja od
tolike važnosti prepustiti nižim lokalnim vlastima, odnosno ugovorima
između društvenih strana."
Nakon tih njegovih riječi počela je kampanja u suradnji sa sindikatima
koja je rezultirala kratkotrajnim Račanovim popuštanjem i zabranom rada
trgovina nedjeljom. Ustavni sud je, međutim, Račanov zakon srušio i
opet je sve krenulo iz početka. Račanov nasljednik u Banskim dvorima
Ivo Sanader biskupima je obećavao da će u Hrvatskoj provesti austrijski
i njemački model, odnosno da će sve nedjelje u trgovinama biti neradne,
da bi Vlada nedavno javno poručila Crkvi da neće dopustiti da joj ona
piše zakone. Crkvu su osamljenu ostavili većinom i sindikati koji su na
kraju pristali na kompromis.
I što na kraju zaključiti? S jedne je strane Crkva izigrana i
prevarena, što zbog lažnih obećanja, što zbog okretanja leđa od
dosadašnjih partnera. S druge strane, Vlada ovime daje do znanja da baš
i ne misli kako je Crkva toliko utjecajna u društvu da bi je to na
ovome pitanju moglo koštati izbora, za razliku od Račana koji je baš
zbog izbora u strahu popustio, dakako i ucijenjen od HSS-a.
Ali i crkveni ljudi su se preračunali jer su zacijelo očekivali veću
senzibiliziranost javnosti i društva za to pitanje. A njega nema, pa
slijedom toga nema ni tog utjecaja Crkve. Jer su trgovački centri
puniji nego ikad dosad, a crkve sve praznije. Na tome bi se i te kako
trebali zamisliti crkveni pastoralni stratezi.
U POVODU