Anita Šilješ i Faton Hadža razmišljaju o tomu kako sebe i djecu za blagdane prehraniti, održati im čitavim krov nad glavom i sobu toplom.
Roditelji su to s različitim životnim pričama, a povezuje ih ljubav prema djeci i nemoć da im priušte ne samo blagdansko veselje nego i normalnu svakodnevicu.
Anita Šilješ (34) blagdane čeka u ruševnoj kući bez sanitarnog čvora u Hrastinu. Stropovi ju pritišću zbog puknuća jedne grede. Najgora je situacija u sobi njezina 16-godišnjeg sina, gdje je samo pitanje dana kada će se strop urušiti. No, sreća u nesreći je, priča Anita, taman da se to i sutra dogodi, nitko neće stradati, piše Glas Slavonije. Njezin dječak u svojoj sobi više ne spava. Zbog činjenice da mu obitelj ne može priuštiti svakodnevni prijevoz do Osijeka zbog školovanja, on pet dana u tjednu živi u Domu za djecu “Klasje”. Kada dođe za vikend kući, spava u dnevnoj sobi, uz roditelje.
– Srce me boli svaki put kada odlazi u Osijek i znam da ga neću vidjeti pet dana, ali druge nema. Osim što mu nemamo kako plaćati prijevoz do Osijeka, njemu je, nažalost, u Domu bolje nego kod kuće – kazala je Ana Glasu Slavonije.
Samo na sina mislim
S nevjenčanim suprugom i sinom živi od 800 kuna socijalne pomoći te paketa namirnica iz Crvenog križa. Boluje od epilepsije i poremećaja cirkulacije u mozgu, zbog čega nikada nije radila, a suprug joj Stjepan Ručević (40), po struci zidar, nikako ne može pronaći posao.
– Evo, danas je 15. u mjesecu, a meni u novčaniku samo još 200 kuna od “socijalke”. Ne znam što bih prije s tim novcem, ali znam da jesti moramo. Kao i svaki mjesec, taj ću novac morati razvući na obroke, kako najbolje znam. Bor, darovi, kolači, sve je to nešto o čemu ne mogu ni sanjati. Meni to i ne pada toliko teško, borim se, radim najbolje što mogu i nije me sram. Žao mi je zbog sina. Većinu je vremena u gradu, vidi svašta, ima velike želje. Kao i njegovi vršnjaci, želi računalo, mobitel, modernu odjeću i obuću – rekla je Ana. No, ona želi samo jednu stvar: “Samo da mi netko pomogne srediti ovo da ne nastradamo.”
PRIČA IZ BIJELOG BRDA
Faton Hadža (34) samohrani je otac petero djece od četiri, sedam, deset, 11 i 13 godina. Majka im je tragično preminula 2015. godine kada se bacila na ručnu bombu koju su s dječjeg igrališta djeca donijela kući. Tom je prilikom Faton izgubio i dvoje djece, sedmogodišnjeg sina i nerođenu bebu. Tragedija je to koja je obilježila život ove obitelj iz Bijelog Brda. No, dvije i pol godine kasnije djeca ipak imaju osmijeh na licu. Za to je zaslužan njihov otac koji im je nakon majčine smrti postao sve.
– Od prvoga dana nakon nesreće preuzeo sam svu brigu o kući i djeci na sebe, pa ja sam im otac, tko će drugi. Perem rublje, čistim, kuham, spremam ih za školu. Pune su mi ruke posla, pa “pravi” posao, kojim bih mogao zaraditi da nam svima pružim bolji život, ne mogu pronaći. Tko će me zaposliti s ovoliko djece koja nemaju majku? Teško je, ali nismo gladni, ne mogu reći. Primam 2600 kuna socijalne pomoći i dječji doplatak. No, puna nas je kuća. Dok se poplaćaju režije, sada zimi namaknu drva, kupi odjeća i obuća za njih petero, jedva spajam kraj s krajem – kaže Faton.
– Žele sve, očekuju sve, kao i sva druga djeca. Ni sam ne znam kako da im objasnim da za njihove snove novca nemam. Teško će nam biti već i “izgurati” bor i blagdanski ručak – kazao je Faton.
– Samo neka smo živi i zdravi, za drugo ćemo lako – zaključuje.
a suprug joj Stjepan Ručević (40), po struci zidar, nikako ne može pronaći posao....pa i nije baš tako,zidari su itekako traženi osobito na moru