Otišao sam zbog privatne situacije u kojoj sam se našao. Neki u takvim situacijama polude, drugi se bace s mosta, a ja sam otputovao.
U kompaniji sam ostavio partnera i mojim odlaskom zapravo ništa nije bilo zakočeno. Ostao je menadžment koji je vodio tvrtku. Kad sam se vratio, javio sam se svima kojima sam trebao – govori nam 53-godišnji Božidar Gorup čije se lice sve donedavna nalazilo u nacionalnoj evidenciji nestalih osoba, otkako mu se 19. siječnja 2015. bio izgubio svaki trag.
Prvog zagorskog milijardera kod kuće nije bilo gotovo tri godine. Točnije, 1032 dana, sve dok 16. studenog nije ušao u Hrvatsku preko graničnog prijelaza Goričan gdje mu je policija pregledala dokumente i vratila ih ne reagiravši ni na koji način na putnika čije je lice dugo “vrištalo” s naslovnih stranica novina. Doduše, u posljednje tri godine Božidar Gorup fizički se promijenio – izgubio je nekoliko kilograma, pustio bradicu i, naravno, malo ostario. Navodno su ga iz evidencije nestalih “skinuli” nakon što je obitelj policiji u Klanjcu javila da se vratio pa su policajci isti dan s Božidarom razgovarali u kući Gorupovih u obližnjem Tomaševcu.
“Dobri zagorski tajkun”
Prema informacijama koje smo dobili iz kruga znanaca Božidara Gorupa, on se prošlog tjedna javio supruzi i kazao joj da će doći. S mlađim bratom Damirom i jednim njihovim zajedničkim prijateljem našao se u Čopu, gradiću u Ukrajini koji se nalazi na tromeđi te zemlje, Mađarske i Slovačke. U Ukrajini, u kojoj je imao polja žita, a danas samo on zna što je bilo s njima, Božidar Gorup živio je posljednje dvije godine. Pretpostavlja se da je tu došao s Filipina, što je bila posljednja sigurna lokacija njegova boravišta koju je naša policija imala nakon nestanka “dobrog zagorskog tajkuna”, kako Gorupa i danas mnogi zovu. Zato je posredstvom Interpola hrvatska policija od policije na Filipinima bila zatražila provjeru, da se utvrdi je li on uistinu tamo. Ali odgovor nikada nije stigao, a razloga za slanje požurnice nije ni bilo jer se Gorupov “nestanak” vodio kao svojevoljni odlazak odraslog čovjeka koji je mogao otići kamo hoće, što je – naposljetku se potvrdilo – bio i učinio. Iako se govorilo da je zbog poslovnog kraha mnogima ostao dužan, nitko ga nije kazneno prijavio i samim time nije bilo ni razloga, ni načina ni potrebe da se za njim raspiše tjeralica. Obitelj tvrdi, iako svi u to ne vjeruju, da im se Božidar Gorup do prošlog tjedna uopće nije javio. To su govorili i policiji kad su ih pitali znaju li gdje je Božidar. Selo je pak smatralo drukčije pa se jesenas, kad se ženio Gorupov sin, pronio glas da se Božidar vratio kući i da je “tu negdje”. Pokazalo se to netočnim, a od osoba uistinu bliskih Gorupu policija sve ovo vrijeme zapravo nije uspjela doznati ništa konkretno. Tako će, čini se, i ostati te će misterij njegova odlaska ostati nerazriješen sve dok, i ako, sam ne odluči reći nešto više od toga da je “otišao iz privatnih razloga”. Do toga trenutka mnogi će dati mašti na volju i ispredati razne teorije o razlozima odlaska, ali i povratka.
Uostalom tako je bilo i nekoliko dana nakon Gorupova odlaska kada su Zagorjem počele kolati razne glasine zašto ga više nema u selu, kada je bilo i onih koji su vjerovali da je likvidiran i onih koji su vjerovali da na put nije otišao sam. No, kad su se kockice nestanka čovjeka koji je prije 15 godina odbio primiti nagradu županijske Gospodarske komore za najbolju srednju tvrtku – uz obrazloženje da nagrađeni često neslavno završe – postajalo je jasno da je odlazak pomno isplanirao. Naime, nekoliko dana prije nego što je otputovao pozvao je najbliže suradnike na sastanak i kazao im da tvrtka ne ide u dobrom smjeru te da je došlo vrijeme da si potraže drugi posao. Bio je to jasan signal da se poslovno carstvo čovjeka koji je, barem tako tvrde njegovi sumještani, bio s mnogima dobar, no ni s kim blizak i koji je još odavno govorio da “bude prvi čovjek v Zagorju”, počelo urušavati kao kula od karata.
Sljedeće što je policija utvrdila u istrazi nedugo nakon Gorupova nestanka bilo je da je sa svojeg računa podigao 50-ak tisuća eura, a jednom zaposleniku za putne troškove dao 2000 kuna i precizne naputke kada će na aerodromu “Nikola Tesla” u Beogradu preuzeti njegov BMW i gdje će ga čekati ključ. Navodno je bio zalijepljen na automobilskoj gumi. Radnik je u Beograd stigao vlakom, pronašao vozilo u kojem je bila Gorupova skijaška oprema i iz Beograda se u gazdinu automobilu odvezao put Zagorja.
Selo sprema feštu
Gorup je u Beograd došao iz Mađarske, a s aerodroma “Nikola Tesla” odletio je u Manilu. Policijska potraga za poduzetnikom koji se opterećen dugovima i kreditima morao uhvatiti u koštac s predstečajnim nagodbama, gašenjem i prodajom tvrtki, tu je zapravo stala.
Ne tako davno, 2012., sve vlasnički povezane tvrtke Božidara Gorupa dosegnule su prihod od milijardu i pedeset tisuća kuna. Bilo je to u doba kada se Gorup u poslu s trgovinom, poljoprivredom, stočarstvom i obnovljivim izvorima energije bio izdignuo među vodeće u Hrvatskoj otkupljujući male posrnule tvrtke i dižući ih iz ponora.
– Prebrzo se uzdignuo i postao jak pa je zasmetao mnogima – komentiraju Gorupovi znanci.
U tom je strelovitom poslovnom usponu na žulj stao mnogima, a spominje se da je jedan od njih bio Ivica Todorić. Ako tu ima trunka istine, onda je sasvim jasno zašto se Božidar Gorup odlučio vratiti tek kad je shvatio i da je veliki Gazda na koljenima.
O razlozima bratova odlaska te o tome gdje je sve ovo vrijeme bio, Gorupov mlađi brat Damir ne želi govoriti ništa. Odnosno, tvrdi da ništa i ne zna i da Božidara otkako se vratio nije ni vidio. Godinu nakon što je njegov stariji brat otišao od kuće Damir Gorup rekao nam je da će se sve znati kada se Božidar vrati kući, da tu “ima materijala za knjigu napisati”. Izgovorio je još i da se Božidar Gorup “okružio ljudima koji su mu zabijali nož u leđa”. Ni onda ni sada nije htio reći na koga točno misli.
Taj svojevrsni zavjet šutnje vlada i u selu u kojem živi obitelj Gorup, u što smo se uvjerili prošlog petka, nakon što se nezaustavljivo, poput plimnog vala medijima bila proširila vijest da se Božidar Gorup vratio u Tomaševec. Reakcije žitelja ovog malenog zagorskog sela nedaleko od Klanjca bile su sve samo ne uobičajene. U jedinom kafiću smještenom na samom ulazu u mjesto, otprilike sat i pol nakon što je objavljena informacija o Gorupovu povratku, dvojicu lokalaca koje konobarica taman poslužuje pelinkovcem i kavom pitamo jesu li čuli tko se vratio kući. Nakon kratkotrajne tišine, tijekom koje su izmijenili nekoliko značajnih pogleda, mlađi izgovara:
– Misliš na Božeka?
A zatim nastavlja:
– Je, pročital sam na internetu i fala Bogu nek je tak. Božek je uvijek bil dobar, kad god bi nekom nekaj trebalo, došel bi k njemu kucati na vrata i Božek bi pomogel. Mislim da mu sad moramo vrnut uslugu, kad se odmori i ak bu dobre volje, bumo priredili feštu njemu u čast – kaže. Pitamo znaju li gdje je Božidar Gorup bio, je li se s nekim u selu sastao, jesu li ga vidjeli, jesu li pretpostavljali da će se vratiti...
– Kad bu štel, on bu vam sve rekel – kazuje i smješka se dajući naslutiti kako, ako o “Božeku” nešto i zna, sigurno neće progovoriti.
Slično su reagirali i drugi na koje smo naišli. Gorupa hvale, a samo su poneki bili iznenađeni što se vratio.
– Pa dobro da se napokon vrnul, ne znam kaj je dosad čekal, i tak smo svi znali da se bu pojavil prije il kasnije. Sam je sekiral mamu bezveze, da znate kak vam je ona bečala prvih tjedana kad je nestal, sirota sebi nije mogla dojti. Prek puta njihove kuće oni vam imaju ovce na polju o kojima se ona brine, svaki dan je naricala za svojim Božekom i onda se nakon nekoliko mjeseci primirila – govori postarija mještanka koja se predstavila kao Božica.
Daje ona naslutiti da se Božidar Gorup u jednom trenutku javio svojoj obitelji nakon čega su se svi malo primirili, a glas o tome brzo se proširio selom. Je li joj se sin doista javio, pokušali smo doznati i od majke zagorskog tajkuna. Unatoč brojnim kucanjima na vrata velike obiteljske dvokatnice u kojoj osim obitelji Božidara Gorupa živi i obitelj njegova brata Damira te njihova majka, odgovora s druge strane nije bilo. Zavjese na svim prozorima kuće bile su navučene, a nitko nije otvorio ni poštaru koji je oko podne motociklom došao do kuće. Otprilike dva sata kasnije nakon što smo iz obilaska mjesta ponovno došli pred kuću i pozvonili, vrata nam je otvorila Božidarova majka Rozalija, ali nije bila odveć razgovorljiva.
– Nemam vam sad kaj reći, nemam komentara, ja sam presretna i drago mi je da se sve ovako završilo – kratko je poručila. S obzirom na to da se u vrijeme Gorupova nestanka govorilo da se na bijeg iz zemlje možda odlučio i slomljen pritiskom pod kojim se našao nakon što se njegovo poslovno carstvo počelo urušavati, a njegove tvrtke bile su dužne stotine milijuna kuna, zaputili smo se provjeriti u Lug Zabočki znaju li njegovi radnici išta o gazdinu povratku. U prostorijama moderne crvene zgrade u kojoj se početkom te 2015. godine nalazilo sjedište tvrtke Gorup d.o.o. s čudom su nas gledali kad smo se predstavili kao novinari i objasnili da smo došli zbog Božidara Gorupa.
Gorupovi zlatni dani
– Nikoga iz te tvrtke ovdje vam nema više od dvije godine. Prostor u kojem su bili smješteni prazan je, a ključ odavno u bravi, otišli su u stečaj – kazuju zaposlenici trgovine koja se sada nalazi u zgradi. Nije to jedino Gorupovo poduzeće koje je u međuvremenu propalo, a da mu je loše krenulo nikada nije krila ni njegova obitelj. Naime, zlatno doba kada je u pitanju poslovanje Božidara Gorupa bila je 2012. Nakon toga, zbog kombinacije loših poslovnih poteza, ali i nekih situacija na koje nije mogao utjecati, poput velikih poplava koje su 2014. opustošile dijelove Slavonije te uništile desetke njegovih farmi, počeli su se gomilati veliki gubici. Mnogi vjerovnici kojima je ostao dužan višemilijunske iznose, poput kutinske Petrokemije i njemačkog Bayera, i dalje svim silama pokušavaju naplatiti barem dio tih potraživanja.
Kakav pokvareni i očito plaćeni reklamni članak večernje prostitutke. Kad smrad vrati lovu koju je ukrao ljudima i kad im vrati živote onda će možda i biti simpatičan, do tada je samo smrad lopovski ma koliko se vi trudili