Glavna Putinova ideja bila je pokazati da Putin može ratovati a da to većina građana ne osjeti u svom svakodnevnom životu. Raspisivanjem mobilizacije to se bitno promijenilo – rekao je Božo Kovačević, bivši hrvatski veleposlanik u Rusiji, koji je u studijskoj emisiji Večernjeg lista u srijedu odgovarao na pitanja kao što su gubi li Putin rat, koliko Americi odgovara rat u Ukrajini, što se događa s Kinom i druga.
Komentirajući nedavnu izjavu ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da nema dileme kako se Iran uključio u agresiju na Ukrajinu, Kovačević je istaknuo da za to postoje materijalne potvrde, jer su dronovi samoubojice iranske proizvodnje. Dodao je da nije sasvim jasno kako su oni dospjeli tamo i kako je moguće da je Iran to prodao nekome tko je to onda preprodao Ruskoj federaciji.
Možda su u tome posredovale privatne kompanije, ali iransko uplitanje u taj rat je, po Kovačeviću, samo po sebi manje važno od činjenice da Rusija mora koristiti oružje strane proizvodnje da bi provodila svoje ratne djelatnosti u Ukrajini. To zapravo znači da je Rusiji ponestalo resursa, da je došlo do zastoja u njihovoj vojnoj proizvodnji. Kovačević smatra da zbivanja u Ukrajini vrlo jasno demaniraju Putinova uvjeravanja da je ruska vojna opskrba na najvećoj mogućoj razini?
- Ruska profesionalna vojska pokazala se manje sposobnom nego li je postojala predodžba o tome u svijetu i sasvim je sigurno da su Putinova očekivanja iznevjerena. Profesionalna vojska je trebala izvesti blitzkrieg, smijeniti vlast u Ukrajini i osigurati trajnu rusku dominaciju nad Ukrajinom. To nije uspjelo i dogodilo se zapravo ono što je Putin na svaki način htio izbjeći, a to je mobilizacija. Htio je pokazati da je ruska profesionalna vojska na toj razini da može izvesti bilo koju operaciju ma kako ona komplicirana bila. Pokazalo se da profesionalna vojska to ne može izvesti i morao je raspisati mobilizaciju, što je donijelo sasvim novu dimenziju tog rata.
Na pitanje koliko je opasno to svojevrsno rusko približavanje Iranu uz istovremeno udaljavanje od Izraela Kovačević odgovara da je Iran već odavno pod sankcijama. Najveći broj tih sankcija uveden je, kaže, zbog iranskog nuklearnog programa, a svrha sankcija na kojima su insistirale SAD bila je onemogućiti da Iran stekne nuklearno oružje, jer bi to bila izravna prijetnja za Izrael, koji je u središtu bliskoistočnih problema.
Rusija se pojavljivala u ulozi posrednika između Irana i Zapada, pomažući istodobno Iranu razvijati njegov mirnodopski nuklearni program, odnosno u korištenju nuklearne energije u miroljubive svrhe, za proizvodnju električne energije i za druge svrhe. Međutim, ova dimenzija vojne suradnje između Irana i Rusije otvara mogućnost da Rusija s Iranom počne surađivati i na području razvoja nuklearnog oružja, a to bi onda, po Kovcačeviću, bitno promijenilo ne samo odnose na Bliskom istoku nego i globalnu sigurnost.
- Rusija se dosad žestoko suprotstavljala povećanju broja država koje su vladale proizvodnjom nuklearnog oružja zbog toga što zemlje koje već jesu nuklearne sile žele zadržati taj monopol, dok povećanje broja država koje imaju nuklearno oružje povećava rizik od izbijanja nuklearnog rata. Rusija se dosad pridržavala tog načela neširenja nuklearnog oružja, ali s ovom invazijom na Ukrajinu ona je prekršila niz dosad važećih normi i odstupila od obrazaca ponašanja koje je dosad poštivala.
Komentirajući ruske prijetnje nuklearnim oružjem, Kovačević objašnjava da, ako bi svi ljudi bili razumni, onda nitko ne bi bio pristalica masovne upotrebe nuklearnog oružja.
- Treći svjetski rat, koji bi bio nuklearni, bio bi posljednji rat jer bi masovna upotreba nuklearnog oružja dovela do uništenja ljudske vrste i vjerojatno mnogih drugih oblika života na planetu. Zbog toga je jasno da razumni ljudi nikad ne bi posegnuli za upotrebom nuklearnog oružja. Međutim, isto tako je jasno da smo mi svjedoci niza nerazumnih poteza u vezi s ratom u Ukrajini. Ipak, mislim da su ruske prijetnje u većoj mjeri izraz frustracije zbog neuspjeha u konvencionalnom ratu nego li spremnosti da Rusija doista upotrijebi nuklearno oružje.
Kada je Putin proglasio mobilizaciju, mnogi su pobjegli iz Rusije. Istovremeno, počeli su prosvjedi u udaljenim ruskim regijama. Mogu li oni utjecati na Putinovu vlast?
Bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi smatra da je Putinova vlast već poljuljana samom činjenicom da je bio primoran uvesti mobilizaciju. Dosad su nezadovoljstvo iskazivali uglavnom pripadnici različitih etničkih manjina jer su iz njihovih redova neproporcionalno brojni bili vojnici koji su ginuli na frontama u Ukrajini, ali raspisivanjem opće mobilizacije to je počelo utjecati na život svih Rusa.
- Činjenica da su Rusi počeli masovno napuštati svoju zemlju govori o tome da velik broj građana Ruske federacije ne želi sudjelovati u Putinovom ratu. Taj rat oni smatraju Putinovim ratom. Dok su ratovali samo profesionalni vojnici, građani su bili spremni pratiti Putinovu avanturu, ali sada kada oni i njihova djeca plaćaju cijenu, to bitno mijenja situaciju. Neovisno o rezultatima istraživanja javnog mnijenja u Rusiji, koji pokazuju da je Putinova popularnost i dalje visoka, ja mislim da je njegov autoritet poljuljan. Predstavlja li to najavu njegova skorog kraja, teško je reći, ali nedvojbeno je da će njegov odlazak s vlasti biti pretpostavka završetka rata u Ukrajini.
Upitan u kojem bi bi smjeru Rusija mogla krenuti kada bi došlo do Putinovog silaska s vlasti, Kovačević odgovara da, ako bismo se oslonili na povijesno iskustvo i dosadašnje obrasce, mogli bismo predvidjeti da bi u prvo vrijeme oni koji bi preuzeli vlast nakon Putina sklopili neki dogovor sa Zapadom, ponajprije mirovni sporazum s Ukrajinom.
- Bili bi primorani vratiti okupirane teritorije Ukrajini. To bi sasvim sigurno imalo ozbiljne političke posljedice u Rusiji, povećanje političke nestabilnosti i vrlo vjerojatno bi to bilo povezano i s gospodarskom krizom. Takva prijelazna vlast bi vjerojatno pokušala isposlovati neke kreditne aranžmane sa Zapadom, ali kasnije bi se na ruskoj političkoj sceni vjerojatno ponovno pojavile snage koje inzistiraju na tome da je Rusija veliki svjetski igrač i da Rusija mora biti velesila sa svojom sferom interesa.
Kovačević smatra da Americi jako odgovara rat u Ukrajini. Napominje da je Rusija iz američke perspektive već niz godina "troublemaker", država koja pravi probleme, koja narušava sigurnosnu arhitekturu u Europi i koja je suradnjom s Europom uspjela Europu udaljiti od SAD-a.
- Uspostavom energetske suradnje, Europa je energetski i ekonomski postala ovisna o Rusiji. Trajni strateški cilj SAD-a je imati Europu pod kontrolom, a da bi to tako bilo, to podrazumijeva prekidanje ovisnosti Europske unije o ruskim energentima. Amerika to nije mogla nasilno provesti tek tako, ali nakon što je Putin napao Ukrajinu, on je zapravo Americi omogućio da besplatno ostvari sve svoje ciljeve. U Kini se trenutno bira novo vodstvo, iako se pretpostavlja da će nakon tih izbora na čelu te države ostati postojeće vodstvo.
Kakav vanjskopolitički kurs sadašnji, a vjerojatno i budući kineski predsjednik želi za Kinu?
- Kao što je iz američke perspektive Kina glavni takmac, tako je i iz kineske perspektive Amerika glavni takmac i glavni partner kineskoj ekonomiji. Kina bi željela da s Amerikom na ravnopravnoj osnovi raspravlja o globalnim sigurnosnim i ekonomskim pitanjima, osobito o problemu slobodne trgovine, i da isposluje nekakav aranžman koji bi osigurao ostvarivanje kineskih interesa u toj indopacifičkoj regiji. Na sva ta tri plana Kina nailazi na odbijanje američke administracije.
Prema Kovačevićevim riječima, Amerikanci Kinu detektiraju kao državu koja bi, za razliku od bivšeg Sovjetskog Saveza, koji ekonomski nikad nije bio izjednačen s Amerikom, u skoroj budućnosti na ekonomskom i tehnološkom planu mogla dostići Ameriku, pa onda ugroziti američku lidersku ulogu u svijetu. Zbog toga Amerika poduzima sve da izolira Kinu. Uvodi sankcije na području vanjske trgovine, zabranu izvoza tehnologije u Kinu i na svaki način želi onemogućiti daljnji kineski ekonomski rast jer je ekonomski rast pretpostavka vojnog snaženja Kine.
- Dok Amerika želi uspostaviti novi hladni rat i izolirati Kinu od dijela svijeta na koji Amerika ima presudan utjecaj, Kina insistira na daljnjem razvoju globalne slobodne trgovine i na poštivanju dogovora koji su od 1972. do 1982. postignuti između Amerike i Kine. To su takozvane tri zajedničke izjave u kojima je u sve tri sadržana odrednica da Amerika poštuje načelo jedne Kine, tj. da je Tajvan dio Kine. Kina se obvezala da će mirnim putem integrirati Tajvan, a u Tajvanu je u međuvremenu razvijena demokracija i, osobito poučeni primjerom Hong Konga, gdje je Peking uspio nametnuti komunističku vlast, vlast i građani Tajvana ne žele biti integrirani s Kinom. Žele da Tajvan ostane samostalna država i Amerikanci im u tome pomažu. Iz kineske perspektive, Amerikanci su prekršili postignute dogovore. Kina deklarativno zagovara mirno rješavanje spora. Dakle, dok Amerika pokušava uspostaviti novu hladnoratovsku strukturu globalnih odnosa, Kina barem verbalno zagovara miroljubivu koegzistenciju, ukidanje carinskih barijera i razgovore o svim pitanjima na ravnopravnoj osnovi.
Koliko je Hrvatskoj u interesu surađivati s Kinom i Rusijom, ili nam je pametnije da se po pitanju suradnje s te dvije države držimo po strani? U odgovoru na to pitanje Kovačević napominje da iz članstva Hrvatske u Europskoj uniji i NATO paktu proizlaze stanovita ograničenja u vanjskoj politici, ali na ekonomskom planu nema razloga ne surađivati s bilo kim, pa tako i s Kinom.
- Kina je u mnogo čemu najnaprednija u svijetu, recimo u 5G tehnologijama, u tehnologijama superbrzih vlakova, u različitim aplikacijama kompjutorskih tehnologija. Kineski graditelji su gradnjom pelješkog mosta pokazali da su vrhunski, tako da u načelu nema razloga da ne surađujemo s kineskim kompanijama. Što se tiče Rusije, sada je ta suradnja znatno otežana zbog ratnih okolnosti, ali kada rat jednom prestane, nema razloga da se ne surađuje i s Rusijom. Naravno, pitanje je kako će se razvijati Europska unija, hoće li ona težiti prema tome da se oblikuje kao vertikalno organizirana država ili će i dalje ostati relativno labav savez samostalnih država. O tome će ovisiti i manevarski prostor za vanjsku politiku svih država, pa tako i Hrvatske.
Puno rusa voli Putina i sutra bi glasali za njega, smijeniti će ga jedino ako ne uspije razvaliti istočnu Ukrajinu.