Malo se koja stranka može pohvaliti činjenicom da je odmah nakon utemeljenja utjecala na tako krupne političke odluke u zemlji kao što je odbijanje novoga ustava. Upravo je to uspjelo HDZ-u 1990. i njezinom čelniku dr. Boži Ljubiću. S takvom početnom karizmom novoutemeljeni je HDZ prilično brzo "usisao" nekoliko manjih stranaka s hrvatskim predznakom i s njima stvorio predizbornu koaliciju.
Ljubić: Svaka od tih četiriju stranaka ima određenog političkog utjecaja. Ali ova koalicija nam nije važna samo zbog matematičkog zbroja mogućih glasova. Više nam je potrebna kao poruka narodu da postoje stranke i političari koji se mogu dogovoriti oko zajedničkog interesa. A taj zajednički interes je bolji život i normalna država za sve ljude. A kada govorimo o hrvatskom narodu, to je njihova jednakopravnost u BiH.
Vl: Vidite li još koga u toj koaliciji?
Ljubić: Dakako, otvoreni smo i za druge. Želja mi je da kandidiramo
ono najbolje iz našeg korpusa i da napravimo političku reprezentaciju hrvatskog
naroda. Ta reprezentacija treba izaći na izbore i pokrenuti narod da se
u velikom broju pojavi na biračkim mjestima. Ukoliko se to ostvari, spreman
sam ne istrčati na teren i ostati neka vrsta trenera.
Vl: A koalicija s Čovićem? Je li ona moguća?
Ljubić: Ljudi koji se nalaze u Čovićevom HDZ-u su moje dojučerašnje
stranačke kolege, a mnogi od njih i danas su moji prijatelji. Žao mi je
što je ta politika pošla krivim kolosijekom i što smo osnivanjem HDZ-a
1990.
morali spašavati ideju stranke. Pa čak, nije pretenciozno kazati, i sudbinu
hrvatskog naroda u BiH. Koalicija s tom strankom nije moguća iz dva razloga.
Prvi je njezino vodstvo.
Ili, da budem precizniji, sam vrh te stranke koja je zbog svojih nedemokratskih procedura pod suspenzijom od strane Europske pučke stranke. Drugi razlog je potpis na sporazum o ustavnim promjenama. Da je taj sporazum prošao, Hrvati bi definitivno iz konstitutivnog naroda postali nacionalna manjina. Ako se u međuvremenu dogodi obrat i ove dvije prepreke koaliranju nestanu, ne bi bilo poželjnijih partnera od tih ljudi. Pa do jučer smo dijelili isti program.
Vl: Hipotetički gledano, ukoliko će nakon izbora za formiranje vlasti biti potrebna ta koalicija, može se dogoditi da zbog vašeg sukoba ni jedni ni drugi ne participiraju u vlasti?
Ljubić: Ovo što mi radimo jest način da se to spriječi. Okupili
smo pet stranaka od kojih neke samostalno ne bi mogle prijeći izborni prag
i njihovi bi glasovi bili bačeni. Sada će ti glasovi biti valorizirani
kroz mandate. Prisutan je i problem hrvatskog člana Predsjedništva s obzirom
na naše malo biračko tijelo. Ako se hrvatske stranke podijele oko dva,
tri ili više kandidata, moguće je da prođe kandidat neke druge stranke
koja ne nosi hrvatski predznak. Dakle, može se dogoditi da nam drugi izaberu
hrvatskog člana Predsjedništva koji će biti Hrvat, međutim neće biti izraz
hrvatske političke volje. O tome svi trebamo voditi računa i postići konsenzus.
Vl: Nije li politički nekorektno da nehrvatska stranka kandidira Hrvata na izborima?
Ljubić: To je dopušteno u demokraciji i po našem ustavu. Ali,
smatram da to politički nije dobra poruka Hrvatima. Jer ako imamo tri
člana Predsjedništva i tri predstavnika konstitutivnih naroda, onda bi
svi trebali
uvažavati da taj izbor bude izvor političke volje toga naroda.
Vl: Je li kriza koja je nastala u HDZ-u nakon 9. sabora glavni razlog osnivanja HDZ-a 1990?
Ljubić: Ne. Problem je kriza vođenja i rada stranke kroz
dugi niz godina. Kriza nije počela na 9. saboru prije godinu dana,
ona je
počela još ranih 90-ih kad su legitimno izabrani vijećnici i zastupnici
HDZ-a
zamijenjeni imenovanim dužnosnicima HVO-a. Kriza je nastavljena i kasnije
kroz određene pogrešne poteze, pa na 5. saboru 1998. kad sam također
bio akter.
I na kraju, kriza je eskalirala zadnjih nekoliko godina, a to se reflektiralo kroz pasivnost biračkog tijela. Tako je izborni rezultat od 360 tisuća glasova za HDZ na prvim poslijeratnim izborima spao je na svega 70 tisuća na prošlim izborima. Zašto? Zato što je narod jednostavno došao do uvjerenja da nema za koga glasovati. U razgovoru s raznim ljudima, od doktora znanosti do ljudi s četiri osnovne, u prilici sam isto čuti: "Nemamo kome dati glas." Moja kandidatura na 9. saboru stranke bila je pokušaj rješavanja krize u stranci, a utemeljenje HDZ-a 1990. nastavak rješavanja te krize. I pokušaj kako bismo ljudima omogućili da imaju kome dati glas, jer imaju jamstvo da ćemo znati staviti naglasak na prioritete.
Vl: Koji su to prioriteti?
Ljubić: Prvo, to je ustavno uređenje BiH. Ovakvo ustavno
uređenje je neodrživo, kao i ono što je bilo ponuđeno kao ustavna
reforma. Dalje,
korupcija u društvu. Tih prokletih "mojih 10 posto" nagriza
i moral nacije i društva, to sprječava svaku zdravu utakmicu, napredak
gospodarstva
i strane investicije. Tu je i problem obrazovanja, kupovina ispita
i
diploma, divlji fakulteti koji dolaze ovdje. To je korupcija koja
će imati stoljetne
posljedice jer će generirati sljedeće kadrove slične sebi. Socijalna
sigurnost i život ispod svakog dostojanstva običnog čovjeka samo
su posljedica svega
ovoga.
Vl: Između razloga utemeljenja i tih ciljeva postoji put, a to je na izborna pobjeda. Kako ljudima na terenu objašnjavate tko ste vi za razliku od Čovićevog HDZ-a?
Ljubić: Ljudi u našoj političkoj opciji vide vjerodostojnost.
Pred ustavne promjene obećali smo da ćemo dosljedno braniti načela
koja smo proklamirali na našoj utemeljiteljskoj skupštini. Dakle,
da nećemo
prihvatiti nikakve promjene koje znače dodatni gubitak ustavnih
prava hrvatskog naroda. I to smo svjedočili. Bez obzira što su
neki govorili
- kad im Amerikanci
zavrnu ruku, oni će potpisati lijevom. Bilo je tu i uvjeravanja,
neki bi to nazvali zavrtanjem, ali realizirali smo načela za koja
smo se
opredijelili. To je jamstvo da ćemo tako raditi i ubuduće.
Vl: Je li vam prilikom izglasavanja o ustavnim promjenama, Sanader, Martens ili netko treći, ipak šapnuo da ih ne podržite?
Ljubić: Kategorički kažem ne. Ova odluka je potpuno
autonomna, proizišla iz savjesti i odgovornosti ljudi koje je
narod birao za
svoje interese. Naši zastupnici su 15 dana prije Biskupske konferencije
izašli s jasnim stavom
da ne mogu podržati ove ustavne promjene ako ne budu uvaženi naši
prijedlozi
koji jamče minimalne instrumente hrvatske jednakopravnosti.
Na sličan način su se očitovale sve crkvene organizacije u BiH i dijaspori, sve nacionalne organizacije u zemlji i svijetu i sve hrvatske stranke u BiH osim Čovićevog HDZ-a. Prema tome, nama nije trebao nitko ništa šapnuti, dovoljno je bilo osluškivati bilo naroda. Uvjeravam vas da smo sami preuzeli odgovornost za ovo "ne" ustavnom sporazumu. S druge strane, uvjeren sam da će i Sanader i Martnes biti saveznici jedne progresivne europske politike što mi istinski jesmo.
Više o temi
Vl: Koji je grad normalniji - Mostar ili Sarajevo?
Ljubić: Mostar je najmultietničkiji grad u BiH i to je neporeciva činjenica.
Čak je u zapadnom Mostaru, koji se često percipira kao hrvatski, multietničnost najizraženija. Međutim, Mostar nije normalan grad zato što mu je nametnut takav statut koji bih ja mogao nazvati luđačkom košuljom. A ne zato što tako žele Mostarci.
Ako Mostar hoće postati normalna grad on mora funkcionirati kao i svaki drugi u zemlji, po svim načelima lokalne samouprave. Danas su tragovi rata u Mostaru vidljiviji nego u Vukovaru zato što mu nije dopušteno da se razvija kao normalan grad.
