Stručnjak za međunarodne odnose i analitičar Branimir Vidmarović gostovao je u emisiji Večernji TV-a, a u kojoj je komentirao trenutačnu situaciju s ratom u Ukrajini kao i današnje pregovore između Rusije i Ukrajine. Rusija je, naime, najavila povlačenje svoje vojske iz nekih područja. Emisiju je vodila Petra Balija.
- Ništa nije gotovo dok nije gotovo. Ne bih pretjerano vjerovao ruskim izjavama jer se radi o zaustavljanju vojnih aktivnosti na neko vrijeme, a ne povlačenju. Rusija nastupa s pozicije snage i koristi tu snagu i silu kako bi dobila najbolju poziciju u pregovorima. Kad na satelitskim snimkama vidimo povlačenje oko Kijeva onda će to biti indikator da se nešto mijenja, zasad je status quo. Rusija je rekla 'nećemo napadati jako po Kijevu i Černihivu'. To je zasad jedna stvar prema kojoj bi se ja oprezno vodio - kazao je Vidmarović.
Šojgu je rekao da će se ruska vojska sad skoncentrirati na oslobađanje Donbasa, kako će to prihvatiti ukrajinska strana?
- Ukrajina to neće dobro prihvatiti jer kad Šojgu kaže da se fokusira na Donbas misli na proširenje Donbasa s područja faktičke kontrole kontrole na administrativne granice, a to je ono pitanje teritorijalne cjelovitosti Ukrajine uz Krim. Zanimljivo je da je nestala denacifikacija, demilitarizacija. Ukrajinski obrambeni kapaciteti su dosta uništeni, aerodromi, zalihe oružja, u nekom smislu je demilitarizacija ostvarena. Što se tiče Donbasa i Krima, bit će teško pregovaranje, strane su se usuglasile oko neutralnosti, sve ostalo je na početku. Status Donbasa, Krima, ruskog jezika, Ukrajina predlaže zamrzavanje pregovora o Krimu i Donbasu na 15 godina no Rusi se neće složiti s time jer je za njih pitanje Krima riješeno. Ovo je dobar signal, ali sad dolazimo do najtežeg dijela a to je utanačenje tih podobnosti koje se tiču teritorijalne cjelovitosti, jezika, ekonomije, a to je daleko teže. Vanblokovski status, to je lakše - kaže Vidmarović.
Što znači da bi Rusi mogli prestati s vojnim aktivnostima oko Kijeva i Černihiva?
- Ispod površine se nešto događa, ne znamo točno što, zašto su odjednom Rusi zauzeli takvu poziciju, postoji teorija da im dosta loše ide. Činjenica je da se ukrajinska vojska doista hrabro brani, SAD je spreman upumpavati novac za Ukrajinu u nedogled. Tu je napravljena procjena od strane Moskve, do koliko to može ići dalje. Bliži se 9. svibnja, ruski dan pobjede u Drugom svjetskom ratu, do dana pobjede bi se neka pobjeda trebala izroditi. U kojem će obliku biti to je stvar definiranja na razini ruske unutarnje propagande. Ide se u tom smjeru. Tu je i pitanje Romana Abramoviča, što on radi u svemu tome. Nagađa se da je on predstavnik biznisa, da on kao pojava židovske nacionalnosti. Rusi su priznali da je tamo, ali da nije dio delegacije. On možda razgovara o olakšicama u pitanju sankcija, o reparacijama, popravcima, dakle sudjelovanju privatnog kapitala u obnovi dijelova Ukrajine u zamjenu za ukidanje sankcija. Dobro raspoloženje Moskve je vrlo čudno i indikativno. Ili sankcije rade, ili je Rusija doista zavarala sve i postigla one ciljeve koje je htjela postići. Politika Vladimira Putina je dosta fleksibilna, no mi ne znamo što se događa na terenu. Pratimo tenkove, brojimo gubitke, ali što se događa u glavi čovjeka, kakva je strategija Moskve, tu ima puno različitih varijanti rješavanja tog sukoba.
Koje su to?
- Neutralnost je jedna stvar, primoravanje Ukrajine da se Donbas proširi na administrativne granice, to su dva minimalna cilja koja je Rusija zacrtala na početku i od toga neće odstupiti. Krim se spaja s Donbasom kroz Mariupolj, tu je Rusija postigla dosta ciljeva koje je htjela postići. Sada vidimo da Kijev ni ne mora pasti, da su strateški ciljevi u dosta velikom obujmu ostvareni.
Ukrajinci su se spremni obvezati da neće biti dio vojnih saveza, je li to dugoročno dobra ili loša odluka?
- To je odluka koja zaustavlja rat, koja spašava živote. Ako znamo da je NATO, odnosno bilo koji oblik zapadnog vojnog saveza, glavni trn u oku Moskve i ako znamo da Europska unija kao politički ekonomski savez nije trn u oku Moskve, možemo doći do zaključka da se ništa loše neće s tim dogoditi. To može biti dobra stvar za Ukrajinu jer imate zemalja u EU i diljem svijeta koje su neutralne, nisu u vojnim blokovima i ništa ne pate zbog toga, dapače, to im ne umanjuje manevarski prostor. Varijanta s Europskom unijom je jako dobro došla, pametna, korisna za budućnost i obnovu Ukrajine. Jedino je problematično što će se druge zemlje koje su na redu za EU zapitati a što je s nama i zašto mi ne možemo preko reda.
Iz Kremlja najavljuju da nitko ne razmišlja o korištenju nuklearnog oružja? Otkud sad taj zaokret?
- Vjerojatno je došlo do temeljnog razumijevanja između velikih igrača. Nuklearno oružje se koristi u najopasnijoj varijanti za sve nas. Sada ide igra u drugu stranu. Nuklearno faktor još uvijek, dok se ovo nije zaustavilo, dok dokument nije potpisan, ne bih skidao tu opasnost. Amerikanci se pripremaju, imaju tim ljudi koji će se baviti nuklearnom prijetnjom i kemijskim oružjem, zašto bih ja kao građanin Hrvatske rekao 'ne, toga neće biti'.
Spominje se i mogući susret Zelenskog i Putina?
- Do susreta dvaju čelnika dolazi kada je diplomacija i birokracija napravila svoj posao. Oni se ne mogu susresti prije jer onda susret neće imati smisla. Kada bude usuglašen nacrt sporazuma, onda ima smisla organizirati takav susret. Jako je bitna lokacija, Ukrajinci se neće složiti da to bude u Moskvi ili Bjelorusiji, Putin se neće složiti da to bude u bilo kojoj europskoj zemlji osim možda Švicarske, Austrije ili Mađarske. Zbog toga Turska izgleda kao dobro rješenje, Izrael možda.
Nazire li se kraj rata?
- Ako ćemo ići tom logikom 9. svibnja, onda da. Ako sve bude u redu, puno je varijabli koje to mogu poremetiti. SAD-u nije u interesu da se taj rat brzo završi jer ima svoju neku ekonomsku računicu za Kinu, možda će netko u Washingtonu ne ide na takav korak sada, da iscijedi Rusiju malo više. Taj rat košta i za Ruse. Uvlači se sve više vojnih snaga. Ako se ukrajinska vojska sve više opire, bit će uvučen bjeloruski kontingent, onda bi bile povučene snage s ruskog dalekog istoka, snage iz Sirije, sve je to nešto što jako oštećuje ruski proračun. Dosad je potrošeno 10 milijardi dolara, ginu ljudi, nema pretjeranog rezultata, a sankcije idu. Dolazimo do trenutka kada bi se mogla prekinuti isporuka plina, a to je onda veliki udar za ruski proračun. Kina još nije spremna u potpunosti zamijeniti europsko tržište. Dolazimo do točke kada je ili-ili, odnosno do konvergencije interese kada nije ni Zelenskom ni Putinu da se ovaj rat prolongira.
Koja je budućnost Vladimira Putina i Rusije?
- Budućnost Vladimira Putina je prirodna kao i svih nas, jednog dana morat će posjetiti vječna lovišta. Ne vjerujem u scenarije nasilnog uklanjanja, ipak je kohezivna elita u Rusiji prevelika. Rusija ima budućnost izgleda tek nakon Vladimira Putina. Ovo je jedna faza koju će on držati do kraja svog života ili dok ne ode, dok samovoljno ne preda vlast, što se isto može dogoditi. Njemu se neće suditi. Definitivno je moguć scenarij u kojem on jednostavno stari i u kojem mu sugeriraju da preda vlast jer takve stvari su se događale u ruskoj povijesti u Sovjetskom savezu. Nije utješna stvar što to može potrajati.
ovaj do sada ništa nije pogodio...