Lijepo li je kada te nahvali predsjednik Europske komisije usred Zagreba. Da on neobično jako voli našeg premijera Andreja Plenkovića spoznali smo još iz one legendarne snimke iz bruxelleskih hodnika kada se Juncker prišuljao Plenkoviću i izveo nešto iza njegovih leđa što ga je natjeralo da malo poskoči.
Tvrdilo se da ga je veseli Juncker štipnuo, no onda je ispalo da ga je povukao za rub sakoa. Juncker je, bez obzira na to štipkao ili povlačio, veseli tip, a u Zagrebu je pronašao novog ljubimca, ministra financija Zdravka Marića. – Impresionira me brzina kojom je Hrvatska poboljšala svoje financijske rezultate i na tome moram čestitati ministru financija, izjavio je. Marić jest simpatičan, a Juncker je prije bio ministar financija Luksemburga, pa se divi našem ministru jer je u nekoliko godina ubrzano smanjio zaduženje Hrvatske, pa nam je investicijski rejting iz smeća narastao na investicijski.
I Juncker se, kao i rejtinške kuće, čudi kako je Marić uspio ostvariti suficit, premda mu je neplanirano na naplatu došlo 4,5 mlrd. kuna jamstava za Uljanik. Čudno je to i Hrvatima, koji, kakvi već nezgodni znaju biti, sumnjičavo promatraju Marića, jer ako je on iz džepa bez problema izvadio 4,5 mlrd. kuna i još je u plusu, to može značiti samo jedno – da nas previše dere porezima.
Da tu nešto ne valja, potvrđuju i primjeri iz života. Kada smo ulazili u EU, kao jedan od jakih argumenata zašto podržati ulazak u EU bila je tvrdnja da Hrvati voze stare automobile, jer postoje carine, a kada uđemo u EU, carine se brišu. I, stvarno, carine su nestale. No, država kao država umjesto carina uvodi trošarine, na CO². Mora se, to je propis EU. Istina, no države određuju koliko će velike biti. Pa negdje u EU trošarina za CO² za Golf iznosi 100 eura, a u RH 1000 eura.
A poželiš li neki skuplji, jači auto, trošarine rastu na 3, 4, 5, 10 tisuća eura! Rezultat takve ponižavajuće politike guljenja Hrvata, u šestoj godini od ulaska u EU, jest da vozimo gotovo najstarije automobile. No, za razliku od ostalih koji su u startu imali i starije automobile od nas, trend im je pozitivan i Poljaci, Mađari, Česi, Slovaci, Bugari, Rumunji, Slovenci voze sve mlađe. Hrvati su u EU, pak, ušli s automobilima mlađim od 12 godina, a sada vozimo stare 13 do 13 i pol godina. Najmlađe, stare 9,8 godina, vozili smo 2009.
Radi usporedbe, u Junckerovu Luksemburgu voze najmlađe automobile u EU, stare 6 godina, u ostalim državama od 8 do 9 godina, a u Sloveniji satre 11 godina. Marić, kojega grle Plenković i Juncker, poznat je u narodu kao socijalno neosjetljiv tip. Naročito kada je cijena goriva prešla 10 kn po litri, a on je, na pitanje hoće li država smanjiti namete, kazao da “prati situaciju”. Iz ta dva primjera, skupih automobila i goriva, vidi se da Marić nije čuo za onu – ubiri manje, zaradi više. Prof. Željko Marušić savjetuje mu da pogleda koliko Hrvata vozi luksuznije automobile s češkim, slovačkim, mađarskim tablicama, jer su otvorili firme za 10 eura, pa predstavništva u RH.
Tako Marićev trezor gubi dvostruko, jer kako Hrvati te automobile nabavljaju na lizing, onda i sve servise obavljaju vani. Nadalje, kako su Hrvati pohrlili u Njemačku nabavljati automobile uglavnom sumnjivih karakteristika s lažnim kilometražama i tu Marić gubi, jer se takvi neće servisirati u ovlaštenim servisima, nego na crno. Nije uopće jasno zašto Hrvatska tako dere velikim trošarinama svoje građane kad nemamo automobilske industrije koju bi trebalo štititi?
Kako vozimo sve starije automobile, pitanje je zašto Marić hitno ne reagira, jer valjda mu je jasno da zbog tog krša na cestama gine previše ljudi. Gotovo je skandalozno što on i njegovi kolege iz Vlade ne shvaćaju da bi oni trebali raditi za našu dobrobit, a ne mi za njihovu. S političkog aspekta, u Vladi ne mogu nikako opravdati svoju nebrigu za stanje autoparka građana.
A i obećanja o EU pogodnostima vezanim uz aute bila su lažna. Bilo je i unutar vlasti ljudi koji su to vidjeli i predlagali da se iz Fonda za zaštitu okoliša iz ekološke naknade odvoji novac za subvencioniranje nabave novog vozila svima koji dokazano unište svoje jedino obiteljsko vozilo preko određenog broja godina starosti. To je predlagao hadezeovac Marijan Banelli još 2016. No, ministru Mariću, pa niti ministru prometa Butkoviću kojemu to Marić mora odobriti, to nije bio prioritet. Šteta, jer da su Hrvatima koji imaju aute starije od 14 godina ponudili subvencije unište li svoje “mrtvačke kovčege”, u roku od dvije godine poboljšao bi se i naš automobilski “rejting”. I to bi onda razdragalo kako našeg prijatelja Junckera tako i njegova nasljednika.
Na cesti su najveća opasnost noviji nabrijani auti u rukama klinaca od 20-ak godina !