Slijedi li Samantha Cameron stil američke prve dame Michelle Obame, a Sarah Brown onaj po kojem je bilo poznata Jackie Kennedy, jedna je od glavnih tema u britanskim medijima 18 dana prije parlamentarnih izbora. I premijer Gordon Brown, za kojeg mnogi tvrde da je pola čovjek pola stroj, i David Cameron, kojeg smatraju razmaženim bogatim dečkom iz elitnih škola, imaju ozbiljnih problema s imidžem.
Ako je mogla M. Obama...
Po američkom uzoru, obojica su u kampanje uključila supruge koje odlično funkcioniraju u javnosti i koje bi svojim nastupima mogle pridobiti znatan broj birača na stranu svojih supruga. Iako Ujedinjeno Kraljevstvo do sada nije poznavalo instituciju prve dame, ova je kampanja amerikanizirana, a moglo bi se čak reći “obamizirana” jer obojica pokušavaju postići da njihove supruge za njih učine ono što je Michelle učinila za Baracka Obamu. A obojici će trebati svi mogući aduti jer ankete pokazuju da su i laburisti i konzervativci posve izjednačeni. Nakon prve televizijske debate dio tiskanih medija proglasio je Browna apsolutno nadmoćnim, rugajući se Cameronu. No u priču je ušao i Nick Klegg, vođa liberalnih demokrata kojega su neke novine također proglasile pobjednikom i ozbiljnim takmacem.
Majke s djecom
Među biračima koji su se u anketama izjasnili kao neopredijeljeni prevladavaju žene kojima je u doba krize najvažnije koji će od kandidata donijeti bolji život njihovim obiteljima, pa će u iduća dva tjedna upravo one biti u središtu pozornosti kandidata koji pokušavaju privući nužne milijune birača. Kad je riječ o Brownu, njegova supruga Sarah na Twitteru ima više od milijun prijatelja te javnosti prezentira topao dom u kojem živi sa suprugom i dvojicom sinova. Jedan je od glavnih aduta Samanthe Cameron da je uspješna u svom poslu, a istodobno brižna majka dvoje djece i da je treće na putu, što je budući otac i te kako iskoristio za kampanju.
Komentari1 19.04.2010. u 10:03h ante_jurisa je napisao/la: Kako je jadan ovaj VL...prodana pera uklonila na YUsipovicev pritsiak kolumnu gosp. Despota,a sada mu objavljuju ovaj clanak kao kompenzaciju.Gadite mi se,sugoslaveni!Treba vas eutanazirati pocevsi s onim okotom milice mihailovic koji ima zadacu za racun londonskih gazda odvesti RH u gradjanski rat!Jos jednom,svaka poghvala gosp. Despotu.Necemo to zaboraviti! Novosti, Prenosimo iz drugih medija » Josipovićeva povijest-Uklonjena cenzurirana iz V.lista zbog pritiska sa pantovcaka [18 Apr 2010 | Comments Off | ] Doznajemo iz izvora bliskog redakciji VL da je na vodece ljude vecernjeg lista u nedjelju navecer 18,travnja izvrsen pritisak sa pantovcaka na osobni nagovor Predsjednika Josipovica ,da hitno uklone skinu sa web stranice Vecernjeg lista kolumnu Zvonimira Despota pod naslovom “Josipoviceva povijest”.Pitamo se da li je to ona PRAVDA o kojoj je govorio Josipovic u predizbornoj kampanji i zamutio oci glasacima ,u koje nas doba on vodi jer ovo nije vidjeno od Titova doba u Hrvatskoj da se brisu novinski clanci. Pitamo se tko je zapravo Josipovic i sto on pokusava uciniti sa svojim pritiscima ,prijetnjama ,zabranama i isprikama.Gdje pokusava hrvatsku odvesti ,jer ovu kolumnu nije napisalo paraobavjestajno podzemlje nego hrvatski novinar u najcitanijoj dnevnoj tiskovini.Zakljucite sami ,i osudite cenzuru sami.Kolumnu objavljujemo namjerno na nasim stranicama jer se ne slazemo sa cenzurom sa pantovcaka.(FB Josipovićeva povijest-Uklonjena cenzurirana iz V.lista zbog pritiska sa pantovcaka 18 April 2010 No Comment http://www.vecernji.hr/kolumne/josipoviceva-povijest-kolumna-127822 pise:Zvonimir Despot Nema ništa od nove pravednosti. Uostalom, to je ionako bila floskula za široke narodne mase Ivo Josipović svoju je kampanju temeljio na novoj pravednosti. Od nje, međutim, nema ništa, a ionako je to bila najobičnija floskula za široke narodne mase. No na tome je osvojio dobar dio glasova. Ali glasove nije dobio za nešto drugo što kampanjski sad nameće, a to je neka nova povijest po njegovoj mjeri. Dosad je tjerao svoju povijest o Bleiburgu, Drugom svjetskom ratu, Titu i komunizmu, pri čemu je posve autističan na povijesne činjenice, koje ne treba možda poštovati Josipović građanin, ali na njih bi trebao biti osjetljiv Josipović predsjednik. On je to objasnio kao neku svoju političku povijest, kao da ona može biti drukčija od stvarne povijesti. I nije trebalo dugo da s tom svojom političkom poviješću zaore i po Domovinskom ratu. Duhovi su se u zemlji uzbunili na njegov govor u parlamentu BiH koji uvelike treba odobriti, kao što valja odobriti poklon svim žrtvama, ali je sporan detalj oko uloge hrvatskih politika 90-ih prema BiH, što je on uopćio i uzrokovao tešku političku krizu. No nekako je iz vidokruga gotovo svima u žučnim raspravama izmaknulo ono što je on izjavio malo poslije u Pečuhu, u društvu sa srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem. Ondje je, na novinarsko pitanje da prokomentira to što mu HDZ zamjera što nije osudio onodobni srbijanski režim, nego hrvatski, Josipović izrazio uvjerenje da dolazi vrijeme u kojem će politički predstavnici svih naroda priznati pogreške koje su se dogodile te je ustvrdio da pogreške nije činio samo jedan narod ili država, nego je to bio “konglomerat loših politika koje su zemlje s područja bivše Jugoslavije uvele u krvavi rat”. I baš u isti tren, u američkom “The Wall Street Journalu”, Tadić objavljuje svoj članak u kojemu, uz ostalo, piše kako je Srbija “pokazala hrabrost da bude prva koja će se ispričati za gnusne zločine koje su počinile sve strane u jugoslavenskim građanskim ratovima”. Je li Josipović svjestan da iznosi tezu koju stalno propagira srbijanska politička elita, ali i neki naši domaći krugovi, parapolitičke udruge i pojedinci, među njima i neki glasni povjesničari, koji su za to da političari ne smiju ostaviti povijest povjesničarima, da nema govora o agresiji, nego da su svi krivi i da je to bio građanski rat? Čemu onda Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata i metri knjiga dokumenata koji nipošto ne mogu potkrijepiti Josipovićeve teze, a još manje Tadićeve? To više nije samo politička nekorektnost nego i licemjerje jer je posve u suprotnosti s onim što je Josipović trubio u svojoj kampanji. Je li Josipović zaključio da kod kuće nema karizmu kako bi utjecao na društvene promjene pa se prebacio na „region“, kako to stalno tepa vječni Budo Lončar? Josipović se hvali kako mu plješću EU i SAD, i naravno da će pljeskati njemu i Tadiću, jer je svima njima cilj užaren krumpir BiH i „regiona“, u kojem su svih ovih 20-ak godina pokazali totalnu nesposobnost, prebaciti na same države. I sad su njih dvojica mirotvorci, samo što mirotvorstvo počinju zidati na krivim temeljima, na povijesnoj neistini. Tadiću to treba jer Srbija nikad neće priznati da je bila agresor, a ispada da se Josipović više savjetuje s Tadićem nego s Jadrankom Kosor, s kojom ga na to obvezuje i Ustav. K tome, otkazao je odlazak avionom na pokop poljskoga predsjednika a da se nije konzultirao s Vladom, pa će Hrvatska biti ondje bez svojih najviših političkih dužnosnika iako su njegovi kolege iz susjedstva sjeli u automobile. To je prava nacionalna sramota! Kad se svemu tome doda i nastavak njegove kampanje oko registra branitelja i povlačenja tužbe za genocid, Josipović ne generira zajedništvo, okupljanje, nego svađu i razdore! Tko više spominje krizu, jasno gospodarsku Hahahaha,sugoslaveni i njhovi bijedni admini cijelu noc dezuraju i brisu sve ono sto nije po volji kugoYUsipovicu i njegovim londonskim savjetnicima paru i jovicu...da u Zagrebu zive Hrvati,vec bi povjesali tu jugoboljsevicku bandu!Pravi indolentni muzeki i marva sitnog zuba!Pljuc!