Godinama se pripremao na ovakav rasplet, znao je da je moguć, no samo desetak dana od vjerojatnog aktiviranja europskog uhidbenog naloga – koji će “zazvoniti” prvi dan 2014. godine – Josip Perković osjeća da se nalazi pred zidom koji će ovaj put jako teško prijeći. – Neizvjesnost je na vrhuncu pa tako i nervoza, nije mu nimalo svejedno završi li u Münchenu na suđenju – kažu Perkoviću bliski prijatelji. On i dalje primarno priželjkuje da se proces održi u Zagrebu i nabrojit će mnogo razloga zašto bi to tako trebalo biti “u normalnoj državi”. Završi li na kraju ipak u Münchenu, Perković očekuje da neće biti ostavljen da se sam snalazi. Od njemu bliskih osoba doznaje se kako on, premda nije u poziciji da izvolijeva, ne želi ucjenjivati, ali svejedno smatra da ima pravo na svojevrsni “backup” od vlastite države.
Obrana spremna, ali...
– Smatra da ima pravo na pomoć, i to stalnu, od mjerodavnih državnih institucija, a pogotovu bi mu dobro došla potpora ekipe stručnjaka koji bi pomagali obrani, bili joj pri ruci, bilo da se radi o komuniciranju sa svjedocima i analiziranju/ispitivanju točnosti njihovih svjedočanstava – kažu u njemu bliskim krugovima. I dodaju da Perković “očekuje da tu pomoć ima cijelo vrijeme suđenja, ili svjedočenja u Münchenu”. Ustvari, njegovoj ekipi već je i pomalo čudno što o tim pitanjima država još nije pokazala konkretne namjere. – Pogotovu što pravnu pomoć svoje države očekuje svaki naš građanin, a pogotovu oni “specifični” poput Perkovića – dodaju. Perković se već osam godina priprema za proces, a pedantan kakav jest, skupio je mnoštvo dokumenata, svjedočanstava o slučaju emigranta Đurekovića, zbog čije ga političke likvidacije 1983. uporno potražuje njemački sud. Perkovićeva obrana kaže da je spremna na borbu sa svim svjedočanstvima i svjedocima, a očekuje da sud neće moći ne odrediti se prema potpunom preokretu Vinka Sindičića, koji je Krunoslava Pratesa na suđenju “utopio” kao ključni svjedok, a onda, nekoliko godina poslije, ovjerio svoj novi i dijametralno suprotni iskaz, što je već, drže branitelji, dovoljno za obnovu suđenja. Krene li proces Perkoviću u Münchenu, međutim, obrana će naići na velike probleme. Najviše one financijske, jer njegov odvjetnik Anto Nobilo, izgledno je, morat će dobiti i njemačko “pojačanje”. – Perković ne želi završiti na tome da mu sud određuje njemačkog branitelja po službenoj dužnosti, kažu isti izvori. Koji smatraju da je riječ o “minimumu koji je od svoje države zaslužio bivši šef tajnih službi koji ima zasluge za stvaranje i obranu neovisne Hrvatske”.
Radije bi našima
Uz to, iz istih krugova stiže mišljenje da je Hrvatska očito pripravna na vrlo neuobičajen korak, jer “malo bi se našlo sličnih primjera da jedna država drugoj izručuje osobu koja je bila šef tajnih službi”. Pitanje državne “infrastrukture”, pomoć koje bi, smatraju, Perković trebao imati, pojavit će se odmah ako Perkoviću i Nobilu ne uspije proces, na neki od mogućih načina, ipak zadržati u Hrvatskoj. U ovom trenutku, međutim, apsolutno nitko ne može sa sigurnošću reći što će se uskoro dogoditi s Perkovićem. Hrvatski suci mogu odlučiti između nekoliko opcija. Ovisno o tumačenju problema, Perković bi, dakle, radije da se dade “u ruke hrvatskom pravosuđu”, a suđenje u Zagrebu bilo bi mu mnogo jednostavnije jer, vjerojatno, ne bi trebao biti u pritvoru. Što ga, izgledno je, u Münchenu ipak očekuje. Problem je što se, kažu iz njemu bliskih krugova, tada “Nijemci neće zadržati na temi iz 1983., nego bi ih zanimali sigurno i događaji koje su oni podrobno istraživali, a riječ je o zbivanjima s početka ratnih devedesetih u Hrvatskoj, kada je država bila izložena međunarodnom embargu”.
Da isto kao što je on stajao iza Đurekovića