Prosvjedi u mađarskom glavnom gradu, osobito nakon prodora
demonstranata u državnu radiopostaju, zbog svoje su silovitosti
donijeli sasvim novu dimenziju. Takve demonstracije gotovo nijedna
istočnoeuropska metropola u postkomunističkom razdoblju nije doživjela.
Gyurcsanyjeva vlada je nakon priznanja da deficit neće biti 4,7 posto,
nego čak katastrofalnih 12 posto, i nakon dugotrajnog obmanjivanja
javnosti o pravom stanju mađarskog gospodarstva, dospjela na rub sloma.
Oporbeni konzervativac Viktor Orban već najavljuje da će nakon lokalnih
izbora 1. listopada, koje će socijalisti sasvim sigurno izgubiti,
Gyurcsany biti prisiljen na ostavku. Međutum, to se najvjerojatnije
neće dogoditi. Gyurcsany će bolnim i nadasve nepopularnim unutarnjim
reformama "zaraditi" nove subvencije Europske unije, koje će njegovu
vladu održati na životu.
Istodobno začuđuje potpuna šutnja Europske unije o nemirima u
Mađarskoj. Zar Bruxellesu nije nimalo stalo, da premijer Gyurcsany
javno obznani ekonomsko stanje u svojoj zemlji, koje je očito u ovom
trenutku najgore u cijeloj Europskoj uniji? Zašto Unija napokon ne
pokuša doznati zašto je Gyurcsany dosad o tome lagao? Pariški Figaro
također postavlja to pitanje i zdvojno komentira, dakako, u stilu
poznate zapadne formule: sačuvaj nas, Bože, daljnjih "istočnih
proširenja".
O čemu je u Mađarskoj zapravo riječ? Nakon pada komunizma, Mađari su
znatnim poreznim olakšicama, pa i uz pomoć glasina, kako je Budimpešta
navodno "Bangkok istočne Europe", namamili cijelu vojsku američkih i
europskih investitora svih boja i branša. U međuvremenu su strani
ulagači "popasli" i iskoristili sve što im je bilo zanimljivo. Polako
se sele u Zagreb ili u Aziju, a vlada praznom ili polupraznom blagajnom
ne može popravljati bolesno gospodarstvo. S druge strane, komunizam je
kod ljudi stvorio mentalitet prema kojem se mora dobiti nešto
"besplatno". Pritom nitko ne postavlja pitanje odakle. Svaki političar,
svaka vlada koja to želi promijeniti gubi izbore.
'Besplatni' mentalitet pogoduje rastu korupcije. Premijer Gyurcsany,
nekadašnji okružni sekretar mađarskog saveza komunista, korupcijom je
za vrijeme privatizacije došao do golemog bogatstva, što, dakako, u
ovoj situaciji dodatno izaziva demonstrante. Pa ipak, njihove parole,
da je godina 2006. nastavak mađarske revolucije iz 1956., nije točna.
Godine 1956. stanovnici mađarskoga glavnog grada goloruki su ulazili u
borbu s nadirućim sovjetskim tenkovima. Danas je riječ o demokratskim
prosvjedima protiv jednoga sumnjivog premijera i postkomunističkog
bogatuna. A to nije isto.
PLANET POLITIKE
