Evo jedan moderno-životni savjet od ljudi koji su preuzeli predsjedanje Europskom unijom, najbogatijim jedinstvenim tržištem na svijetu: što god činili, nemojte voziti svoju konjsku zapregu u centar glavnoga grada!
Oni su ekonomski najnerazvijenija država u EU (Hrvatska odmah nakon njih). Pogađa ih iseljavanje toliko masovno i dugogodišnje da je proglašena zemljom rekorderkom koja se, u smislu depopulacije, smanjuje više nego ijedna druga na svijetu (Hrvatsku također pogađa masovno iseljavanje koje pogoršava demografsku katastrofu). I da, ljudi su toliko siromašni za europske standarde da se konjske zaprege mogu vidjeti kao prijevozno sredstvo na ulicama glavnoga grada (čega ipak nema u Hrvatskoj), a vlasti su poručile da tijekom svečanog početka predsjedanja njihove zemlje Vijećem Europske unije konjske zaprege ne smiju u centar grada.
To je Bugarska, takva kakva jest, ali nitko nije ponosniji i važniji od članova bugarske Vlade koji su preuzeli rotirajuće, šestomjesečno predsjedanje Vijećem EU. Nitko ponosniji i važniji – ako gledate iz perspektive balkona Narodnog teatra “Ivan Vazov”, u kojem smo u četvrtak navečer gledali ceremoniju obilježavanja početka bugarskog predsjedanja Unijom. Nitko nezadovoljniji, dakle sasvim suprotan dojam – ako gledate iz perspektive nekih od prosvjednika koji su istu večer na ulicama Sofije, par stotina metara od velebnog teatra, prosvjedovali paleći zastavu EU.
Proruski aktivisti
Ti koji su palili bili su malobrojni proruski i anti-NATO, anti-EU raspoloženi aktivisti, ali činjenica je da se toga dana, dok su u gradu bili brojni europski novinari (Večernji list bila je jedina medijska kuća iz Hrvatske) i europski povjerenici predvođeni predsjednikom Komisije Jean-Claudeom Junckerom, na ulicama Sofije održavalo čak desetak različitih prosvjeda. Od prosvjednika koji traže brže ratificiranje Istanbulske konvencije do policajaca koji su prosvjedovali tražeći veće plaće. Oni su uz Bulevar Bruxelles, koji povezuje zračnu luku s centrom grada, izvjesili jumbo plakat s porukom da je osnovna plaća u bugarskom MUP-u samo 340 eura. Nadali su se da će poruku vidjeti Juncker i ekipa…
Ali, bez obzira na to koliko situacija u nekoj državi bila politički ili ekonomski teška, predsjedanje Vijećem EU uvijek je praćeno dužnim poštovanjem ostatka Europe prema vladi i narodu te zemlje te osjećajem odgovornosti, ali i nacionalnog ponosa kod predsjedatelja. Tako će vjerojatno biti i u Hrvatskoj, koja dolazi na red za predsjedanje 1. siječnja 2020. godine. Svečanost otvaranja hrvatskog predsjedanja bit će baš ovih dana u godini, za točno dvije godine.
Ali – kao što Hrvatska već zna na temelju njegova govora u Saboru i kao što su se Bugari uvjerili u četvrtak navečer u Narodnom teatru – nitko danas u Europi ne zna tako lijepo u jedan politički govor upakirati i nacionalni ponos publike, i europsku ideju zajedništva, kao što to zna Donald Tusk. Poljak na dužnosti predsjednika Europskog vijeća u Hrvatskom saboru je prije točno godinu dana održao govor koji je počeo uspomenama s odmora u Opatiji, gdje je njegov najmlađi unuk Michał dobio hrvatski nadimak “divna beba”, gdje je vidio i tragove Sienkiewicza i Piłsudskog, poljskih velikana koji su posjećivali Opatiju u prošlosti, pa zaključio da nitko ne može bolje razumjeti povijesti Hrvatske od Poljaka i obrnuto: nitko povijest Poljske od Hrvata.
– Nije slučajnost da vaša domoljubna pjesma, koju je napisao Ljudevit Gaj, počinje istim riječima kao poljska himna: “Još Hrvatska ni propala dok mi živimo, visoko se bude stala kad ju zbudimo” – govorio je tada Tusk u Saboru. A to su bila tek prva dva paragrafa govora, koji je do kraja bio jednostavno senzacionalan.
No, najfascinantniji trik s Tuskovim govorima je da, ako ste Hrvat i slušate ga u Hrvatskoj, imate dojam da Tusk drži potpuno jedinstven, najinspirativniji govor koji je ikad održao, a on zapravo isto uspijeva ponoviti i u Estoniji, Mađarskoj, pred Odborom regija u Bruxellesu, ma gdje god ga bacite. Svugdje pogodi onu tanku žicu i uspije kroz svoju osobnu povijest i kroz svoju današnju dužnost ispričati neku veću priču o ljudima kojima se obraća, njihovoj državi i naciji, i njihovoj Europi. Tako je bilo i u četvrtak navečer u Sofiji, gdje je Tuskov govor bio svako malo prekidan frenetičnim pljeskom ponosne bugarske publike.
Tusk tepao Bugarima
Počeo je citirajući stihove patrijarha bugarske književnosti Ivana Vazova o ljepoti Bugarske, odmah potapšao Bugare po ramenu (da ne kažemo srcu) riječima da im europski uspjeh njihove zemlje nitko nije darovao, već su se sami za nj izborili, pa preko teze da mladež ove kazalište daske manje povezuje s Vazovljevim stihovima, a više s glumcem Zaharijem Baharovom došao do popularne TV-serije “Igra prijestolja” u kojoj je taj bugarski glumac imao ulogu. Jednom kad je parkirao bugarski nacionalni ponos u globalnu popularnu kulturu, Tusk je prešao na jedan od četiri prioriteta bugarskog predsjedanja Vijećem EU: zapadni Balkan.
– Povijest Balkana dramatičnija je i zanimljivija nego scenarij “Igre prijestolja”, čak i ako u njoj nema zmajeva. Svi bismo željeli da sadašnjost i budućnost Balkana manje podsjeća na dramatične scenarije. Stabilnost, sigurnost i prosperitet su ono što ljudi cijele ove regije zaslužuju. I svrha EU je da im pomogne da taj scenarij postane stvarnost – rekao je Tusk.
I do kraja govora još tepao Bugarima kao “potomcima Spartaka, nasljednicima najstarije državnosti u Europi” i onima “koji nikad nisu izgubili zastavu ni u jednoj bitci”. Tko je bolje od tako opisanih Bugara spreman odazvati se tako važnom i teškom zadatku kao što je obnova europske perspektive regije zapadnog Balkana, zapitao se Tusk.
Savršeni bugarski
– Uvijek ste bili odlučni i hrabri, i zato vjerujem da ćete u predsjedavanju biti učinkoviti kao Hristo Stoičkov na Svjetskom prvenstvu prije četvrt stoljeća. A s premijerom, koji bi mogao utjerati strah u kosti mnogog tračkog ratnika, sigurno ćete uspjeti – zaključio je Tusk na kraju govora. I to sve izgovoreno na bugarskom jeziku!
Na što se predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker kao sljedeći govornik mogao samo našaliti:
– Dobra večer – prozborio je Luksemburžanin na bugarskom. – Što, za moga prijatelja Donalda Tuska, u prijevodu znači dobra večer – nastavio je na engleskom i izazvao iskrene salve smijeha i Tuska i publike.
Prosvjednicima na sofijskim ulicama nije bilo smiješno. Najmasovniji od desetak različitih prosvjeda bio je onaj protiv planova bugarske vlade o izgradnji dodatnih skijaških žičara i staza u Nacionalnom parku Pirin.
Ekološki aktivisti tvrde da je taj prosvjed okupio oko 10 tisuća ljudi. Neki od njih nosili su transparente s natpisima “korupcija”, “građani protiv mafije” i “Bugarska, probudi se i bori se, Europu nije briga”.
Percepcija korupcije u Bugarskoj je i dalje golema, 11 godina nakon što je ta zemlja zajedno s Rumunjskom ušla u EU.
Pravosuđe im je dosta loše, pa su zajedno s Rumunjima i dalje u postpristupnom monitoringu kakav je Hrvatska izbjegla jer je, kao, sredila pravosuđe u pretpristupnom razdoblju. Sloboda medija je na niskim granama: prema listi koju sastavlja organizacija Reporteri bez granica, Bugarska je na 109. mjestu od 180 zemalja svijeta (Hrvatska je na 74.).
Unatoč svemu tome, Bugari i sa svojim lošim pravosuđem moraju sada u Vijeću EU voditi raspravu o tome hoće li Poljska zbog kršenja vladavine biti prva zemlja koja se kažnjava sankcijama propisanim u zloglasnom članku 7. europskog ugovora. I Bugari, s prilično raširenom korupcijom u svome društvu i najnižim medijskim slobodama u EU, moraju sada uvjeriti zemlje kandidatkinje na zapadnom Balkanu da će jednoga dana ući u EU ako provedu reforme poput borbe protiv korupcije i jačanja medijskih sloboda.
Na neku čudnu foru, Bugarska misli da zna (sve to izvesti). Odnosno, bugarska vlada misli da zna, a Komisija joj vjeruje i daje podršku. Bugarsko predsjedanje Europom – ili kako sami Bugari to zovu: balkansko predsjedanje – počelo je. Samo prenesite konjima (onima s početka priče, ali i svim europskim konjima i onima koji se tako osjećaju) da se pristojno ponašaju ovih šest mjeseci.
ahahaaaa i kazete Bugarska,,,,,ja sam i ovaj mjesec posalo svojim roditeljima pomoc da mogu prezivjeti mjesec , oboje su sa 65 godina otisli u mirovinu , cijeli zivot odradili i sada ne mogu od penzije prezivjeti mjesec . U istoj ulicu stanuje na desetak bitangi koji su vec 20 godina u penziji, prvi je sam propucao nogu , drugi je stavio “pastetu” na strazarskom mjestu kasnije se napio i stao na istu , treci je sletio pijan u kanal , cetvrti je “obolio” od ptsp-a , peti je bio malo stariji ratnik pa ostao visak na zeljeznici i njega penzionirali, sesti je nakon rata dosao sa polozaja i skontao da nema vise ni jedne fabrike u opcini , i taj se Umirovio , sedmi je policajac dodao benificirani i otiso sa 45 g u mirovinu , osmi je sredio penziju preko kuma , deveti nije vidio prve linije , krao je humanitarnu pomoc za vrijeme rata i taj je u penziji , deseti je tovario ukradene kredence i bijelu tehniku iz kuca nakon oluje , krivo doskocio iz kamioneta i taj je u penziji . Eto zato vam ja svima skupa hebem mater lopovsku i neradnicku , jer moji roditelji zbog takovih klosara ne mogu dobiti krvavo zaradjenu penziju a ja ” dezerter “koji 37 godina radim vani , moram puniti odnosno pomagati umirovljenicima pokradenog mirovinskog fonda klerofasisticke vukojebine .