“Bunjevci više nisu Hrvati”, “Bunjevci više ne žele hrvatsko ime”, “Bunjevci ubuduće neće ni na papiru biti dovođeni u vezu s Hrvatima”... vrišti posljednjih dana s naslovnica svih vodećih srpskih tiskovina. Takve su interpretacije uslijedile nakon najave iz Skupštine Vojvodine da će uskoro i službeno poništiti Dekret iz 1945. kojim je propisano da se Bunjevci više ne izjašnjavaju kao Bunjevci, nego isključivo kao Hrvati. Pritom njih 58 tisuća, koliko ih na tim prostorima živi, razdire nejedinstvo, pa otamo stižu disonantni tonovi koji zbunjuju hrvatsku javnost.
– Mi smo inicirali te izmjene i naše srce je prepuno, čekali smo ovo 73 godine otkako smo tim Dekretom bili jednostavno izbrisani kao nacionalna manjina – rekao je medijima Mirko Bajić, predsjednik Saveza bačkih Bunjevaca, govoreći u ime 16.706 svojih sunarodnjaka koji niječu svoju pripadnost hrvatskom narodu, već se deklariraju isključivo kao Bunjevci.
Istodobno, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov digao je glas protiv matrice koja Hrvate predstavlja kao “uzurpatore” i “ugnjetače” Bunjevaca, koji onda trebaju “zaštitu”.
– Pri tome se previđa elementarna činjenica da se više od dvije trećine Bunjevaca u Vojvodini u nacionalnom smislu osjeća i ustvari postupci koji imaju za prvotni cilj onemogućavanje većini Bunjevaca da se slobodno i bez pritisaka izjasne kao Hrvati – upozorio je Žigmanov.
Upućene ovakav rasplet scenarija koji se dotiče Bunjevaca nije iznenadio, on je tek povijesni kontinuitet politike čiji je krajnji cilj asimilacija Hrvata u Srbiji.
Kolijevka u Hercegovini
Bunjevci su autohtoni slavenski narod. Za sebe će reći kako baštine porijeklo od Dardana odnosno Dačana, koji su se pred najezdom Bugara doselili na prostore Panonije i Ilirije, sve do Jadranskog mora odnosno Dalmacije u VI. stoljeću. Danas u najvećem broju naseljavaju prostore sjeverne Srbije – Vojvodine i južne Mađarske, a ovaj je narod branio granice od najezde Turaka na sjever Europe, pa odigrao ključnu ulogu nakon pada Austro-Ugarske u “prisajedinjenju Vojvodine Kraljevini Srbiji” 1918. godine.
Povjesničar Krešimir Bušić s Filozofskog fakulteta u Osijeku koji je doktorirao na temi Bunjevaca, a i sam je od njihova roda, kaže kako su zapadna Hercegovina i kontinentalna Dalmacija njihova kolijevka te da je povijest bačkih Hrvata, Bunjevaca i Šokaca iznimno bogata, još od njihova doseljenja na južnougarske prostore do danas.
– Za Bunjevce i Šokce posebice tijekom 18. i 19. stoljeća, kada se ustrojava građansko društvo, možemo s pravom reći kako su bili među glavnim graditeljima kulturnih i građanskih institucija toga vremena – kaže dr.sc. Bušić, ističući kako su upravo bunjevački plemići pridonijeli da se Subotica u 18. stoljeću proglasi slobodnim kraljevskim gradom.
– No, tijekom 19. stoljeća započinje i snažni asimilacijski pritisak na te hrvatske etničke zajednice od mađarskog hegemonizma, koji od formiranja prve Jugoslavije nasljeđuje i u još većoj mjeri provodi velikosrpski šovinistički hegemonizam. Naime, već 1918. se jasno vidjelo da je proklamirano južnoslavensko jedinstvo mrtvo slovo na papiru, te da jedan hegemonizam zamjenjuje drugi, još gori – kaže povjesničar Bušić.
Tvrdi da su prve manipulacije s Bunjevcima počele krajem 19. stoljeća i da su nastavljene sve do danas.
– U vrijeme raspada Jugoslavije hrvatska zajednica u Vojvodini ponovo doživljava vrlo teške trenutke, jer se opet manipulira etničkom pripadnošću Bunjevaca, kojima je režim Slobodana Miloševića dopustio posebno izjašnjavanje, a u popisima stanovništva nisu ubrojeni u Hrvate, nego u rubriku ostali. Takvo stanje djelomičnog nepriznavanja hrvatske autohtone manjinske zajednice zadržalo se i do danas, gdje je hrvatski nacionalni korpus podijeljen na nacionalne Hrvate i “nacionalne Bunjevce” – kaže Krešimir Bušić.
– Stanje se djelomično poboljšalo nakon pada Miloševićeva režima, ali ono nikako nije zadovoljavajuće, jer i njegovi nasljednici nisu ništa učinili da spriječe manipulaciju s “nacionalnim Bunjevcima”, kao što je to učinjeno u Mađarskoj, gdje je mađarski parlament sve hrvatske etničke zajednice ubrojio u nacionalne Hrvate. Manipulacija se može vidjeti i u radu Nacionalnog savjeta bunjevačke nacionalne manjine, koji srpske političke i kulturne elite koriste i stavljaju u istu ravan s Hrvatskim narodnim vijećem – krovnom organizacijom Hrvata u tzv. Vojvodini.
Upravo NSBNM u suradnji sa Srpskom akademijom nauka i umetnosti te Maticom srpskom iz Novog Sada od 2006. kontinuirano organizira pseudoznanstvene skupove kojima je cilj pokazati kako su Bunjevci, ako ne Srbi, onda posebna nacija. Već iz tog primjera vidljivo je kako se srpska kulturna i politička elita nije udaljila od koncepta srpskog pritiska na Hrvate u Vojvodini, poznat od 19. stoljeća u djelima Ilije Garašanina, Vuka Stefanovića Karadžića i Jovana Cvijića, čije teze u 20. stoljeću zastupaju današnji akademici SANU. Zbog svega toga danas se izjašnjavanje za rubriku nacionalni Bunjevac može djelomično razumjeti. Naime, u tom dijelu hrvatske manjinske autohtone zajednice prisutan je kontinuirani strah zbog gotovo dva stoljeća pritisaka i nepriznavanja hrvatskoga imena – navodi povjesničar, za kojeg nema dvojbe da razdor unutar hrvatske etničke zajednice Bunjevaca i Šokaca danas valja pripisati političkoj manipulaciji Aleksandra Vučića.
Za spomenutog Bunjevca Bajića kojemu je danas “srce prepuno” zbog odluke Skupštine Vojvodine, naš sugovornik tvrdi da je “čisti srpski špijun koji radi za tajne službe i aktualnu vlast”.
Sistem: podijeli pa vladaj
– To se događa svaki put, još od vremena Miloševića, kada Hrvati pokušaju izboriti svoja prava, po sistemu “podijeli pa vladaj”. Hrvatska politika treba Srbima postaviti tvrdi, čvrsti ultimatum da ostave hrvatsku nacionalnu manjinu na miru kao što su to napravili Mađari, u smislu: dok ne priznate Šokce i Bunjevce kao dio hrvatske nacije koja živi na njihovu teritoriju, vi ne možete u EU jer njima se udara na ljudska prava, jezik i kulturu. Pljunemo li na Bunjevce, pljunuli smo na Antu Starčevića, Ivana Meštrovića, Josipa J. Strossmayera, A. G. Matoša, redom Bunjevce, političku, znanstvenu, umjetničku i kulturnu elitu Hrvatske. Kako ćete za te ljude reći da nisu Hrvati – pita se dr. sc. Krešimir Bušić.
No, pravo je pitanje i je li Hrvatska kroz povijest dovoljno čuvala hrvatstvo kod Bunjevaca i svih drugih nacionalnih manjina koje žive izvan domovine te što im nosi budućnost. Dolazak srpskog predsjednika Aleksandra Vučića ovih dana u službeni posjet Zagrebu možda je najbolja prilika da hrvatski državni vrh pokaže u kojem će smjeru ići ovaj iznimno zabrinjavajući trend.
Ovo je najbogatije romsko selo na svijetu, a nalazi se u Srbiji:
Ako je Bunjevcima dekretom iz 1945 zabranjeno postojanje pa su preimenovani u Hrate, a danas im de dozvoljeno da budu ono sto zele onda mi nije jasno zasto se vrsi pritisak na njih sa bilo kojie strane. Onaj tko zeli da bude Bunjevac, neka bude Bunjevac, onaj tko zeli da bude Hrvat , neka bude Hrvat, ali nista nametanjem dekretima , pritiscima i na druge nacine. Pustite ljude da sami odaberu sta zele da budu, pa imaju i oni glavu da sa njom razmisljaju.