Hrvatska narodna stranka proživljava teške dane. Možda je to i preblaga ocjena s obzirom na mizeran rejting od 1,7 posto. Sve više prebjega iz HNS-a logična je posljedica. I dok šefica stranke Vesna Pusić kao mantru stalno ponavlja da se HNS čisti i kako će iz svega izići jači, činjenica je da sve više članova odlazi gdje HNS-u najmanje odgovara – Radimiru Čačiću u njegovu Narodnu stranku – reformisti, koja sutra ima osnivački sabor.
Dojučerašnji prvi suradnik, a danas najljući protivnik Vesne Pusić uspio je dosad privući na svoju stranu dvoje HNS-ovih saborskih zastupnika – Nataliju Martinčević i Petra Baranovića, a u Reformiste su iz HNS-a otišli i bivši čelni čovjek HEP-a i bivši HNS-ov saborski zastupnik Zlatko Koračević. Vesnu Pusić napustila je i Alenka Košiša Čičin-Šain, bivša šefica zagrebačkog HNS-a, inače njezina prijateljica još od srednjoškolskih dana. Najnoviji udarac Vesni Pusić zadao je Čačić kada je na svoju stranu pridobio sestre Kučar, kćeri političke velikanke, osnivačice i prve predsjednice HNS-a Savke Dabčević-Kučar.
S druge strane, uz Vesnu Pusić ostali su svi HNS-ovi ministri u Kukuriku koaliciji – Andrea Zlatar Violić, Anka Mrak Taritaš i Ivan Vrdoljak. Njezin je velik uspjeh i to što je uspjela zadržati najjače HNS-ovce iz varaždinske organizacije kojoj je pripadao i Čačić – Predraga Štromara, potpredsjednika Sabora Milorada Batinića, ali i međimurskog župana Matiju Posavca.
– Za sada je taj trojac uz Vesnu, ali možda je to samo taktika. Možda su to Čačićevi spavači. To je i te kako moguće – kaže politički analitičar Žarko Puhovski. Za Čačića kaže da je uspio i te kako oštetiti HNS, ali da nije uspio ojačati svoju stranku.
– Osim Baranovića, nije uspio privući nijedno zvučnije ime iz HNS-a – kaže Puhovski.
Može, može HNS još pasti ispod 1,7 % podrške. Jedino što ne može pasti to je gđa Pusić s visoke državničke pozicije. Iako je građani nisu htjeli da ih gđa Pusić zastupa i vodi. Zato preferencijalno glasovanje koliko toliko ima smisla i ja ga podržavam. Naravno, političarima to nikako ne paše, ali građani će ih osvijestiti i prizemljiti te podučiti demokraciji i staviti im na znanje da su građani birali njih da rade za građane a ne da su političari birali građane pa građani moraju slušati političare. Oni su se malo "pogubili jer im je slava udarila u glavu" Ali svaka demokracija ima svoj redosljed i vrijeme. Pa zašto se događa prikupljanje potpisa sve više i više kako bi se proveli referendumi, Pa valjda zato jer političari ne slučaju većinu građana svoje zemlje. Građani kažu da ih vode u krivom smjeru, a političari "kažu da to nije istina". I što sada? Da bi građani dokazali da su u pravu skupljaju potpise za referendum. A to nije bilo potrebno, to znaju i građani i političari, samo da su političari ne detaljno slušali građane, već samo stavili ruku na uho i malo osluhnuli što se to dolje priča i traži. I sve bi bilo u redu. I još jednu grešku čine u politici. A to je iznalaženje modaliteta kako osujetiti ili umanjiti značaj prikupljanja potpisa i pored svega otežati samo kako bi se skupili što manje potpisa. O tome govore građani. A to otežavanje samo opet daje novi zamah i poticaj građanima da ustraju i da se u još većem broju odazovu na potpisivanje peticije. I što je onda najbolje učiniti? Odgovor: Političari, budite dobri i slušajte one koji su vas postavili, nemorate slušati beaš sve, samo slušajte većinu. I ne možete pogriješiti. I to će svake političare voditi u nove pobjede na svakim izborima.