Oko 73% mladih točno zna što je cyberbullying, 24% zna otprilike, a tri posto ne zna što je to. S pojmom cyberbullyinga više su upoznate djevojke (76%) nego mladići (67%) i oni koji pohađaju gimnazije (79%) i fakultete (78%) u odnosu na mlade u srednjim strukovnim školama (65%). Čak 31% mladih osobno je doživjelo cyberbullying, i to 13% više puta, a 17% jednom. Rezultati su to istraživanja “Iskustva mladih na internetu – vršnjačko elektroničko nasilje” koje su tijekom svibnja, uz sudjelovanje 180 mladih iz cijele Hrvatske, provele Udruga za unapređenje kvalitete življenja LET i tvrtka HENDAL.
Zabava, osveta, povodljivost
Iskustvo doživljenog nasilja najčešće je bilo od nekog u neposrednoj blizini, od učenika iz razreda (60%), iz drugog razreda u istoj školi (31%). Prema razini bliskosti, 44% mladih nasilje je doživjelo od njima bliskih prijatelja, a 38% od poznate osobe s kojom nisu u bliskom odnosu. Pokazalo se i to da mladi koji znaju gdje potražiti pomoć drugima koji su žrtve cyberbullying savjetuju da se za pomoć obrate policiji (60%), stručnim osobama (40%) i nastavnicima ili profesorima (44%). Roditelje je navelo 57% mladih.
Međutim, kod pitanja gdje bi mlada osoba, da je ona osobno žrtva nasilja na internetu, potražila pomoć, službeni izvori podrške savjetovani su rijetko, a oni neslužbeni puno češće. Naime, u tom slučaju, 69% ispitanih obratilo bi se roditeljima i potom prijateljima (njih 66%), dok bi 24% mladih odabralo nastavnike, profesore ili stručne osobe, a njih 43% obratilo bi se policiji ili zatražilo pravnu pomoć. No šest posto mladih ne bi se obratilo nikome. Kao razloge izloženosti nasilju mladi navode zabavu drugih (73%), osvetu (16%) i povođenje za vršnjačkim pritiskom (11%).
Nasilje putem interneta najčešće su doživljavali gimnazijalci (njih 45%), a manje mladi u srednjim strukovnim školama (30%) i mladi na fakultetu (21%). Iskustvo nadzora roditelja u pogledu aktivnosti na društvenim mrežama imalo je 39% mladih na fakultetu te 23% onih u srednjoj strukovnoj školi ili gimnaziji. Bez problema jedan dan bez pristupa internetu moglo bi izdržati 35% mladih, 17% njih ne može zamisliti dan bez interneta, a 48% ispitanih moglo bi izdržati jedan dan, ali bi im to bilo jako teško. Povod da provedu ovo istraživanje Udruzi LET bile su radionice izrade stripova i infografike za mlade koje su pokrenuli prije tri godine. S vremenom se shvatilo da se dosta polaznika radionica susrelo s nasiljem na internetu. Potom je radionica za roditelje pokazala da roditelji zabrinjavajuće malo znaju o toj temi.
Neznanje roditelja
– Shvatili smo da se roditelji uopće ne petljaju svojoj djeci na profile po društvenim mrežama. Ne znaju što im djeca objavljuju, koje mreže koriste, ne znaju ni šifre svoje djece. Ukratko, roditelji ne znaju gdje su im djeca, što rade, i onda ostanu “paf” kada shvate da je cyberbullying i ismijavanje, objavljivanje laži o nekome puno više i češće prisutno nego što oni misle. I da ima puno događaja u sivoj zoni za koje ljudi i ne znaju da spadaju u cyberbullying. Tada se iskristalizirala ideja da lani izdamo priručnik “Vršnjačko elektroničko zlostavljanje”. Onda je iz svega toga proizašlo ovo istraživanje – kazala nam je jedna od autorica istraživanja, dipl. soc. rad. Iva Jovović iz Udruge LET nastavljajući da su dobiveni rezultati potvrdili prijašnja razmišljanja o tome što se u društvu događa.
– Na razini roditelja valja ukazati da oni trebaju imati više uvida i kontrole nad tim što im djeca objavljuju na društvenim mrežama. Na razini škole zanimljivo je da se u strukovnim školama puno manje govori o cyberbullyingu nego u gimnazijama. A na razini zajednice važno je da o toj temi treba govoriti, na nju skretati pozornosti i da joj se svi u društvu trebaju posvetiti. Jer, što je kod cyberbullyinga još opasno? Ako imate zlostavljača u školi ili njegovu žrtvu, vi možete i jednog i drugog premjestiti u neku drugu školu, ali to ne rješava problem jer internet je sveprisutan i žrtva svom zlostavljaču ne može pobjeći. Premještanje u drugu školu ništa ne koristi. Žrtva možda više neće biti u nekoj prijašnjoj WhatsApp grupi, ali je i dalje na Twitteru, TikToku ili Instagramu, gdje se zlostavljanje opet pokrene. Zlostavljač će ga naći na bilo kojoj drugoj društvenoj mreži – naglašava Jovović dotičući još jednu zanimljivost.
Kaže: – Ako je cyberbullyingu izložen netko od prijatelja, djeca će mu savjetovati da to prijavi policiji. No ako su oni sami tome izloženi onda su skloniji povjeriti se roditeljima, što se može povezati s nekom vrstom srama i željom da se sve rješava na privatnoj razini. Kao žrtva, onda tražite da se o vašoj traumi što manje govori i da što manje ljudi o tome zna.
VIDEO: Svaki šesti Hrvat, od 20 do 34 godine, nezaposlen je i ne školuje se!
