Ispitivanje u zagrebačkoj policiji trajalo je sto sati, a tijekom tog vremena policajci Josipu Mađeru (61), tada osumnjičeniku, a sada osobi koja služi kaznu od 28 godina zatvora, nisu dali ni jesti, ni piti, ni spavati.
Bez hrane i lijekova
Nisu mu dali ni lijekove iako je dijabetičar i imao je visok tlak. Nisu mu pozvali ni odvjetnika iako su morali. Točnije, odvjetnik se pojavio tek u trenutku kada je daktilografu diktirano Mađerovo priznanje o ubojstvu Vlade Martinca (50) u svibnju 2004.... Sve su to ozbiljne povrede zakona i Mađerovih prava, prema kojemu su u policiji nečovječno postupali, a uz to ni njegovi navodi onoga što se sto sati događalo u policiji nisu ozbiljno istraženi. Stav je to Europskoga suda za ljudska prava, koji je prihvatio žalbu Mađerova odvjetnika Milenka Umičevića podnesenu nakon što su žalbu na prvostupanjsku presudu odbili hrvatski Vrhovni sud (dvaput) i Ustavni sud. I zbog svega toga Mađer ima pravo na obnovu postupka u Hrvatskoj, a nakon što prođu tri mjeseca od odluke Europskoga suda za ljudska prava. Tijekom tog razdoblja država Hrvatska može uložiti žalbu na spomenutu odluku.
Mađer je, prema optužnici, 3. svibnja 2004. ubio Vladu Martinca (50). Motiv je bio novac, odnosno činjenica da je Mađer od Martinca, koji se bavio posuđivanjem novca uz kamatu, posudio 7000 eura, a morao mu je vratiti 14.000 eura. Kako taj novac nije imao, tvrdila je optužnica, odlučio ga je ubiti hicima iz raketnog pištolja. Pokušavajući prikriti zločin, nakon ubojstva Mađer je tijelo prvo zapalio, zatim raskomadao, a potom u više navrata iskapao i zakapao premještajući ostatke.
Uhićen je rano ujutro 1. lipnja 2004. i odveden u središte kriminalističke policije u Heinzelovoj. Iako je tijekom ispitivanja priznao Martinčevo ubojstvo, poslije je objašnjavao da mu je iskaz iznuđen, odnosno da je potpisao nešto totalno nesvjestan što potpisuje. Iskazivao je i to da mu policija nije kazala da se ima pravo braniti šutnjom, zatim da odvjetnik Petar Babić, koji mu je postavljen po službenoj dužnosti samo za ispitivanja u policiji, nije bio na ispitivanju, već samo na diktiranju zapisnika... Uz to, policajci mu nisu dali ni hrane ni vode, što je Europski sud za ljudska prava označio kao nečovječno postupanje.
Kada je priveden istražnome sucu, Mađer se branio šutnjom, a tijekom suđenja na Županijskome sudu u Velikoj Gorici, sada s drugim odvjetnikom, nijekao je djelo. Ponovio je priču o policijskom zlostavljanju i iznuđenom priznanju.
Nezakonit dokaz
Njegov je iskaz odlukom sudskog vijeća bio izdvojen kao nezakonit dokaz, no nakon žalbe tužiteljstva Vrhovni je sud odlučio da je riječ o zakonitu dokazu. I upravo na osnovi tog iskaza Mađer je osuđen na 28 godina jer, kako je rečeno u obrazloženju presude, policiji je ispripovjedio detalje koje je samo počinitelj mogao znati.
Interesantno da takve metode ne koriste za gospodarske krimose-politicare. Oni dobivaju luksuzni tretman i oprosnicu.